(…) čestitao godišnjicu oslobođenja i došao je u tu državu.
Je li u februaru 2015. bivši premijer Velike Britanije Tony Blair bio samo profesionalac koji je prodao konsultantske usluge svoje privatne firme TAB tadašnjem premijeru Srbije Aleksandru Vučiću? Ili je ovaj drugi kupio povjerenje ovog prvog pod mentorstvom Abu Dhabija gdje su obojica tih godina pokušavali ostaviti dobar utisak, pa je Vučić angažovao Blaira upravo u UAE zbog dobrih veza na i sa Zapadom?
Ili je Aleksandar samo želio da Tony svoje znanje i iskustvo prenese na ministre u njegovoj tadašnjoj Vladi – Dušana (Vujovića, ministra finansija), Zoranu (Mihajlović, ministricu saobraćaja), Nikolu (Selakovića, ministra pravosuđa), pokojnog Ivana (Tasovca, ministra kulture) te Sinišu (Malog, gradonačelnika Beograda, a danas ministra finansija) – u Klubu zastupnika u Tolstojevoj ulici na Dedinju?
UA(E) ZA BLAIRA I VUČIĆA
Tony Blair je na funkciji britanskog premijera bio od 1997. do 2007. godine. Imao je važnu ulogu u odluci da se u martu 1999. bombardira Beograd, a te godine, krajem jula, boravio je i u Sarajevu, tokom trajanja Pakta stabilnosti, zajedno sa predsjednicima SAD-a i Francuske Billom Clintonom i Jacquesom Chiracom i njemačkim kancelarom Gerhardom Schröderom, između ostalih.
Dok je trajalo bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije, Vučić je bio ministar informisanja u koalicijskoj Vladi Srbije (u kojoj su bili članovi SRS-a, SPS-a Slobodana Miloševića i JUL-a njegove supruge Mirjane), i otvoreni kritičar i Blaira i britanske politike i uopće svega što je dolazilo za Zapada. Puno razloga da ga Vučić mrzi, što je dokazao 2005. kada je potpisan kao urednik knjige svog političkog oca i ratnog zločinca Vojislava Šešelja „Engleski pederski isprdak Tony Blair“.
Poslovni dogovor Tonyja Blaira i Aleksandra Vučića pao je, navodno, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a iz tamošnjih fondova je bivši britnaksi premijer i trebao biti finansiran. UAE, podsjećamo, nedavno je ostao suzdržan na glasanju za Rezoluciju o Srebrenici tokom zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. Njihov ambasador je takvu odluku pravdao „značajnom politizacijom u razgovorima oko nacrta Rezolucije“. Rekao je i da je „duboko zabrinut“, a zanmo da nije, jer pristanak na dogovor Vučića sa Blairom pod dirigentskom palicom UAE početak su čvrstih veza koje aktuelni predsjednik Srbije ima sa bogatom državom.
Bivšem britanskom premijeru novac je, pak, bio prioritet, a u Guardianu su pisali kako bi taj dogovor mogao „razljutiti mnoge u Srbiji, ali i mnoge u poslovnom svijetu kojima se ne sviđa Blairovo širenje poslovnih interesa na Bliski istok“: „Kritičari su zabrinuti i zato što Blairove novouspostavljene čvrste veze s Abu Dhabijem potkopavaju njegovu ulogu izaslanika ‘Četvorke’ (UN, SAD, Rusija i EU) na Bliskom istoku. Borko Stefanović iz Demokratske stranke, tada najjače opozicione partije u Srbiji, izjavio je da je „bizarno žšto je Blair postao Vučićev savjetnik“.
PREKO „URNEBESA“ DO LONDONA
Aleksandar Vučić je u februaru 2015. izjavio: „Tražio sam konkretnu pomoć i savjet od Blaira i kada je riječ o formiranju kabineta. On je poznat po tome da je imao najbolji i najefikasniji kabinet dok je bio premijer, pa je njegovo iskustvo u smislu sistematizacije dragocjeno“, rekao je tada Vučić. Ali je mogao čitati i nešto što mu se kao u ping-pongu, preko mrežice stalno vraćalo na njegovu polovinu stola: „Ima jedan pravi strani plaćenik koga je režim u Beogradu pomilovao, unaprijedio ga. Zbog čega je nekadašnji premijer Ujedinjenog kraljevstva, Tony Blair, pristao da Srbiju uljepšava pred svijetom i domaćom hijerarhijom?“ E, odgovor se mogao naslutiti iz komentara u ostrvskim medijima gdje je rejting britanskog političara bio na samom dnu. Realno, ne vjerujemo ni da je danas bolji, jači, veći.
Prema neslužbenim saznanjima do kojih je došao u to vrijeme „nezavisni“ B92, Blair je ministrima i gradonačelniku „objašnjavao strategiju političkog djelovanja, odnose s javnošću, te kako bi trebali komunicirati s medijima“. A on je očito dobro komunicirao i sa medijima u Kazahstanu. „Naradio“ se oko diktatora Nursultana Nazarbajeva, kako bi, čitamo i ovo danas, „ublažio rušenje kazahstanskog lidera poslije masakra (2011.) nad civilima kada je ubijeno petnaestoro ljudi među kojima su i radnici u naftnim kompanijama koji su tražili veće plate“, a ovi sve to pratili. Savjetovao je Nazarbajeva, pak, da pred zapadnim medijima ne poriče kako je to bio tragični događaj, ali da on ne bi trebalo da baci sjenku na „ekonomski procvat i ogromnu izgradnju infrastrukture u ovoj državi“. I to nedugo nakon što je Nazarbajev na izborima osvojio skromnih 96 posto glasova.
Blair je, kako se moglo zaključiti prema pisanju Vučićevih medija „otkaz“ u Vladi Srbije dobio 2016., ili možda 2017. godine. Jer, premijer Aca je govorio da bi „Tony mogao biti od koristi Srbiji, jer je on veliki prijatelj porodice Clinton, a Hillary će najvjerovatnije biti predsjednica SAD-a“. Pa, navjerovatnije nije postala predsjednik SAD-a, već Donald Trump. A onda je, 2018., tad na funkciji predsjednika Srbije, na vijest da Blair „lobira za Srbiju“ u Trumpovoj administraciji, izjavio da mu je isključivo stalo do „ponosa i naroda“. Provlačilo se i da Tony obilazi kako Bijelu kuću tako ured njemačke kanclerke Angele Merkel, a sve kako bi „omekšao“ Washington za razgraničenje Kosova. Ko bi više znao šta je Vučić želio i još uvijek hoće.
Sa sigurnošću se ne može ni reći da li je ljut na Blaira zato što je tokom ove sedmice boravio na Kosovu i obratio se zastupnicima na svečanoj sjednici Skupštine te države povodom 25. godišnjice oslobođenja. Ali se može reći da je nekadašnjem šefu britanske vlade očigledno bilo bitno da 2015. u Beogradu ostane neprimijećen, pa je zato Klub zastupnika napustio kroz zadnji izlaz, najvjerojatnije kroz kuhinju, u pratnji blindiranih kombija i automobila. Možda je htio vidjeti kako se pravi „urnebes“.
(SB)
(126)