Nikola Špirić je prije nepunih sedamnaest godina bio jedan od ključnih ljudi za usvajanje Zakona o Obavještajno sigurnosnoj agenciji (OSA) Bosne i Hercegovine, iako danas priča da je taj zakon neko nametnuo i da nije u skladu sa Dejtonom.
I u pravu je Špirić, u Dejtonu nije usvojen nikakav zakon o OSA-i BiH, već su parlamentarne stranke na državnom novu nakon Dejtona pristale da u državnom parlamentu usvajaju državne zakone i formiraju državne institucije. A to pristajanje znači da su sprovedene sve demokratske parlamentarne procedure pa su tako redom usvajani i Zakon o OSA-i i Zakon o odbrani i još mnogo institucija.
A svoje ruke u zrak su dizali i kadrovi SNSD-a i demokratski formirali državne institucije. A jedan od vodećih ljudi spomenute stranke, koji je i danas aktivan politički sudionik bio je direktni kreator takvih odluka. Naravno riječ je o Nikoli Špiriću.
Naime, Špirić je 22. aprila 2003. izabran za člana Kolegija Predstavničkog doma umjesto ranije izabranog Borislava Paravca, koji je imenovan za člana Predsjedništva BiH. Špirić je u tom mandatu dva puta obnašao funkciju predsjedavajućeg Predstavničkog doma i činio kolegij sa Šefikom Džaferovićem i Martinom Ragužem.
Prvi put je predsjedavajući bio u periodu od 9. augusta 2003. do 8. aprila 2004; a drugi put je bio u periodu od 9. augusta 2005. do 8. aprila 2006. godine.
Upravo je u vrijeme kada je Špirić bio predsjedavajući (22. marta 2004.) Parlamentarna skupština BiH usvojila Zakon o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH. Ovaj zakon je naravno morao biti usvojen u oba doma, a da bi došao na usvajanje bilo je potrebno usaglasiti tekst zakona među domovima, što je moralo biti jednoglasno. Tada su u zajedničku komisiju oba doma imenovani Mirsad Ćeman, Momčilo Novaković i Ivo Miro Jović. Dakle, ova komisija ne bi mogla biti formirana bez jednoglasne podrške, a tu je i glas Nikole Špirića.
A upravo se i Zakon o OSA-i nalazi na listi želja Milorada Dodika za povlačenje pod izgovorom da to nije predviđeno u Dejtonu. SNSD se pak u toj kombinatorici malo preračunao i zaboravio kako su i gdje glasali za formiranje državnih zakona. Tako je Špirić prije nekoliko dana spominjao da je “Božija kazna” prizivanje da neko nametne zakone. A zakone na koje se poziva je glasao upravo Špirić i sam ih je “nametnuo”.
Povlačenje tih zakona može biti legitiman zahtjev, ali isključivo u državnom parlamentu, nikako u entitetskim. Dakle, SNSD može predložiti u Parlamentu BiH i ukoliko ima dovoljno ruku sve izglasati. Umjesto toga svjedočimo entitetskom pumpanju mišića gdje Dodik guši opoziciju i nameće svoj politički ritam.
(Klix)
(28)