Kako možete ući u Rusiju bez vize i pasoša?

Pogranični odnosi sa Estonije i Rusije nisu regulisani pravilima – već decenijama se ne potpisuju potrebni dokumenti.

Pogranična anomalija površine 1.15 kilometara kvadratnih zove se “satseska čizma” zbog specifičnog oblika državne granice na tom mjestu. Presjeca je zemljani put od estonskog sela Sesniki u pravcu sela Lutepjaja. Taj put u dužini od jednog kilometra neočekivano prelazi preko ruske teritorije. Kako je dio Rusije dospio u Šengensku zonu?

Ovdje na granici nema ni carine, ni graničara – nema nikoga! Ovdje iz Estonije svako može preći na teritoriju Rusije, i to bez vize, pa čak i bez pasoša.

Poslije raspada Sovjetskog Saveza ostalo je mnogo sličnih mjesta u postsovjetskim zemljama. Kada su unutrašnje administrativne sovjetske granice postale državne pojedina sela su se našla u prilično nezgodnoj situaciji. To se dogodilo i sa šumskim putem koji spaja sela Sesniki i Lutepjaja. Do 2008. godine to je bio jedini put koji povezuje ova dva estonska sela, a prelazi preko zvanične teritorije Rusije.

Rusija i Estonija su u dva navrata pokušale da riješe problem. Bilo je to 2005. i 2014. godine. Tada je potpisan sporazum o granici koji podrazumjeva razmjenu teritorija – Rusija daje “čizmu” u zamjenu za isto toliku površinu estonske šume na nekom drugom mjestu. Međutim, oba puta sporazum nije ratifikovan.

Razlog neuspjeha ovih pokušaja je jednostavan. Naime, Estonija insistira da se primopredaja teritorije vrši na osnovu Tartuskog mirovnog sporazuma između Sovjetske Rusije i Estonije iz 1920. godine (sklopljenog poslije Estonskog rata za nezavisnost). U tom sporazumu “satseska čizma” pripada Estoniji, ali to nije jedina razlika u odnosu na sadašnje granice.

Rusija smatra da bi pozivanje na Tartuski mirovni sporazum omogućilo Estoniji da pretenduje i na druge ruske teritorije. Rusija dozvoljava kretanje ovim putem svakome ko ima takvu potrebu, ali pod jednim uslovom: vozilo se ne smije zaustavljati i ne smije se ići pješke. Ako neko prekrši ovaj uslov, odmah “iz žbunja” iskoče ruski graničari i odvedu prekršioca u obližnji ruski grad na razgovor, poslije čega vjerovatno slijedi novčana kazna.

Travel bloger Dmitrij Malov kaže da Rusija praktično ne koristi teritoriju sa lijeve strane puta (bliže Estoniji). Tamo u šumama rastu “pečurke do koljena” koje Estonci mnogo vole. A sa desne strane puta je bodljikava žica iza koje u drvenim kućicama ispod maskiranih grana dežuraju pripadnici pogranične službe FSB Rusije.

Nemojte misliti da možete lako i neprimjetno proći pored njih i otići dalje u Rusiju.

“Moj estonski prijatelj Mik je ispričao kako su čuvari ruske granice iznenada ‘izronili’ odnekud kada se jednom zaustavio pored graničnog stuba i izašao iz automobila zbog ‘male nužde'”, sjeća se korisnik interneta g-egorov.

Drugi mještanin, Estonac Lusti imao je manje sreće: “Proveo sam u Krupi 24 časa prije nego što su me vratili u Varsku. Srećom, nisu mi naplatili kaznu”.

Povratak na teritoriju Estonije kod Lutepjaje obilježen je pograničnim stubom i znakom ograničenja brzine 70 km/h.

“U Estoniji se o tome strogo vodi računa. Ruskim dijelom puta možete voziti kojom hoćete brzinom”, kaže Malov.

Odmah iza Lutepjaje može se preći još 50 metara teritorijom Rusije, pod istim uslovima.

“Prikočio sam na sredini te dionice od 50 metara da napravim par snimaka, ali iz žbunja je odmah izašao graničar i krenuo prema meni”, priča bloger.

“Nije mi bilo svejedno. Ja ga pitam mogu li da fotografišem ili ne, može li državljanin Rusije da se zaustavi na ovom putu ili ne može, a on mi se bez riječi približava. Za svaki slučaj odlučih da krenem dalje bez selfija sa graničarima”. Kilometar odatle Malova je zaustavila estonska policija da provjeri švercuje li nešto. “I zaista, ko bi se još vozio između Sesnika i Lutepjaje sa ruskim tablicama?”, pita se on.