Magazinović navodi kako u “krađi učestvuju” na prvom mjestu ministar i direktor, a drugi ešalon su oni koji pokreću javnu nabavku, članovi komisije i oni koji pripremaju dokumentaciju.

 

 

 

Poslanik Predstavničkog doma Parlamenta Bosne i Hercegovine Saša Magazinović kreće u borbu protiv onih koji kradu novac na tenderima i javnim nabavkama. Zajedno s tužilaštvom i drugim ljudima, utvrdio je koje se izmjene zakona trebaju napraviti, da je potrebno uvesti dva nova krivična djela kako bi se ovakve stvari kažnjavale zatvorom, ali i iznio frapantne primjere na koji način se vrši krađa budžetskog novca, odnosno novca svih građana BiH.

 

 

“Nakon što smo se obračunali s profesionalnim žaliteljima u procesu javne nabavke koji su se žalili, zaustavljali javne nabavke i reketirali ostale ponuđače, krenule su javne nabavke. Dobijamo sjajne informacije sa svih strana. Proces je otkočen. A onda su ljudi rekli – ima mnogo veći problem, a to je namještanje tendera i druge zloupotrebe. Ne može firma dobiti tender u postupku koji nije u skladu sa zakonom, a da im neko ne omogući iz institucije. Znajući ko sve učestvuje u tome moram reći da je sprečavanje krađe kroz javne nabavke kompleksno pitanje i sigurnosni izazov”, naveo je Magazinović.

 

 

Načini na koje “kradu”

 

 

Navodi kako smo svjedoci da se pregovarački postupak obavi bez objave, proglasi da je neka firma jedina koja može nabaviti neku robu ili uslugu, proglasi se hitnost, a da se sve to dokazuje tako što neko da izjavu.

 

 

“Hitnost npr. kod nabavke goriva. Normalno bi trebalo raspisati tender, a ljudima se ne isplati to jer ne daj Bože neko će ponuditi jefitnije od onoga ko treba dobiti posao i onda se naprave okolnosti za hitnost: 1. zakasni se s raspisivanjem tendera, nestane goriva i idemo s ranijim ponuđačem; 2. raspiše tender, a u tenderskoj dokumentaciji ostavi grešku i onda se ljudi dogovoreno žale na to i onda opet obore tender i opet se ide u hitnost.

 

 

Dodatni nepredviđeni radovi je preinteresantna oblast – napravi se tenderska dokumentacija, npr. gradi se škola, i u projektu slučajno zaborave, recimo, elektroinstalacije. Prođe takav tender, ljudi počnu radove i otkriju da nedostaje taj dio posla koji može biti u vrijednosti od 20 posto ukupnog ugovora i zaključuje se bez tendera. To je masovna pojava.

 

 

Na 20 miliona je to puno para. Manipulisanje tenderskom dokumentacijom – nabavka auta. U moru specifikacija stavi jednu koju zadovoljava samo jedna ponuđač. Ista je stvar sa softverskim uslugama. Kaže da u firmi mora raditi čovjek koji ima taj i taj certifikat a koji nema veze s predmetom javne nabavke. Reference – kaže ponuđač mora imati iskustvo u istim ili sličnim poslovima, ko odlučuje šta su slični poslovi – onaj ko piše tender”, naveo je Magazinović.

 

 

Istakao je kako zakon omogućava izbjegavanje sankcije, čak stimuliše ljude da kradu na tenderima. Naveo je kako je kazna za odgovorno lice od 300 KM do 3.000 KM, a za firmu 1500 KM do 15.000 KM koje u ovim slučajevima ministarstvo samo sebi plaća u budžet.

 

 

“To je nepostojeća sankcija. A pravno lice dobije 3.000 KM a ukrao 200.000 KM”, rekao je Magazinović.

 

 

Potom je naveo primjere.

 

 

“Primjer 1:

 

Institucija zaključi ugovor sa osobom na 200.000 KM bez ičega. Sve dokumentovano, procesuirano. Dobio je kaznu od 110 KM jer je priznao. Institucija dobila kaznu 2.000 KM koju je sama sebi vratila u budžet.

 

 

Primjer 2:

 

Hitnost. Zaključio ugovore o javnoj nabavci metalnih ormara za mjerenje i distribuciju električne energije i nabavci računovodstvene usluge putem pregovaračkog postupka bez objave. On nije znao da mu treba računovodstvo ranije i to mu je hitno. Hitnost je zemljotres, popalava i požar. Ovakvih primjera koliko hoćeš. Direktor kažnjen sa 300 KM.

 

 

Primjer 3:

 

Sam sebe izuzeo iz javnih nabavki i 25 miliona KM potrošio. Došlo do suda, sud obustavio postupak zbog nedostatka dokaza. A ovaj što je radio to tako se uplašio u međuvremenu i počeo raspisivati tendere.

 

 

Primjer 4:

 

Da ne bi raspisivao tendere razbio javnu nabavku u 80 ugovora, od čega 73 sa istom firmom. Mjesečno samo da je ispod 6.000 KM da nema nikakve obavijesti, ukupno 350.000 KM. Svaki mjesec je naručivao ‘jogurt u čaši 2,8 mliječne masti’. I sve fakture 5.900 KM. Ovdje čekamo tužilačku odluku.

 

 

Primjer 5:

 

Šlag na tortu je softver. Daju čovjeku bez ičega posao od 200.000 KM, a onda taj koji je izradio softver dobije dva ugovora za održavanje tog softvera jedan d 8,5 miliona KM, drugi 12 miliona KM. Tužilaštvo kaže obustava istrage, nema osnov sumnje o počinjenom krivičnom djelu.”

 

 

Magazinović navodi kako u “krađi učestvuju” na prvom mjestu ministar i direktor, a drugi ešalon su oni koji pokreću javnu nabavku, članovi komisije i oni koji pripremaju dokumenataciju.

 

 

“Krade se na sve strane, zakon ima rješenja koja to stimuliše neadekvatnim kažnjavanjem i pravosuđe krađu novca iz budžeta tretira kao prekršaj u saobraćaju ili narušavanje javnog reda i mira. Rješenja su izmjene dva zakoana – Zakona o javnim nabavkama i Krivičnog zakona. Treba povećati kazne na maksimalni iznos i obavezno izricanje sankcije onome za koga se utvrdi da je krao pare iz budžeta da se zabrani obavljanje poziva ili dužnosti. Ovo je sugerisano iz tužilaštva, uvesti dva nova krivična djela – pogodovanje u postupku javne nabavke i uticaj na odluku ugovornog organa u postupku javnih nabavki sa zatvorskim kaznama, ne sa 110 KM. Od šest mjeseci do 5 godina za osnovni oblik, a od jeden godine do 10 godina za veće iznose, plus novčane kazne”, rekao je Magazinović.

 

 

“Ovo je sigurnosni izazov, svjestan sam u šta se upuštam”

 

 

Najavio je kako je svjestan da će imati moćne protivnike jer je bavljenje ovom temom “vrlo krupan sigurnosni izazov”.

 

 

“Javno to govorim i znam u šta se upuštam. Krupna sredstva i dio političke moći će biti angažovan da se ovo zaustavi. Ali spreman sam odigrati ovu utakmicu s našim ljudima. Između bandita koji naoružan s kapuljačom uleti i opljačka banku i onoga koji ukrade pare kroz javne nabavke nema nikakve razlike – bandit je bandit. Razlika je samo ta šta ovaj nosi kapuljaču, a ovaj kravatu i što su sredstva iz banke osigurana. Ko će braniti bandite u kravatama i ko će podržati da se s njima obračunamo kroz izmjene zakona? Ja duboko vjerujem i znam da nisu svi isti i kroz ovaj zakon želim to dokazati”, poručio je Magazinović.

 

(SB)

(4)

KO JE JAMIO – JAMIO: Magazinović otkrio frapantnu krađu budžetskog novca – dobro uhodana tenderska shema