Prema službenim podacima, Hrvatski narodni sabor, nevladinu organizaciju koju je beskrupulozno prisvojio čelnik HDZ-a Dragan Čović, čini 14 političkih stranaka.
Javnost ne zna nazive većine Čovićevih priljepaka, jer tih strančica, koje su praktično bez članstva i sa samo predsjednikom na Čovićevoj platnoj listi, nema u javnom prostoru i jedino ih “nacionalni muljator” spomene za svoje manipulativne potrebe, piše Dnevni.ba iz Mostara.
Onako, na prvu, a to i jeste bio temeljni Čovićev cilj, stvori se utisak o nekom megapluralizmu unutar hrvatskog nacionalnog korpusa u Bosni i Hercegovini.
Uz HDZ unutar HNS-a respektabilnu političku snagu imaju HDZ 1990, Hrvatska republikanska stranka i Hrvatski narodni pomak. To su tri “opozocione” hrvatske stranke koje imaju svoje zastupnike u kantonalnim skupštinama, federalnom parlamentu, a “devedesetka” i u državnoj parlamentarnoj skupštini.
Također, HDZ 1990 ima i federalnog ministra zdravstva dr. Nediljka Rimca pa je praktično u većem entitetu i vladajuća stranka. I to samo po sebi govori o konfuziji koja vlada u hrvatskom političkom prostoru u BiH – navodi se u analizi.
Sve članice HNS-a imaju središte u Hercegovini, razumljivo najviše ih stoluje u Mostaru. Nekada su HDZ BiH i “devedesetka” imale svoje središte i u Sarajevu, povremeno su u glavnom gradu održavale i sjednice najviših stranačkih tijela. Toga odavno više nema.
Čović svoje perjanice isključivo okuplja u “hrvatskom stolnom gradu”, jednako kao i Ilija Cvitanović, lider HDZ-a 1990, čija je stranka u Sarajevu praktično ugašena.
Na području Bosne nema političke stranke sa središtem u Sarajevu. Istina, na tom prostoru egzistira nekoliko manjih stranaka, uglavnom lokalnog opusa, s nemoćnim političkim kapacitetom. Prije nekoliko mjeseci su u Vitezu i Žepču osnovane Hrvatska viteška stranka i Hrvatski demokratski savez.
Na posljednjim lokalnim izborima HVS je doživjela pravi masakr i nije ušla u Općinsko vijeće, što znači da je pred gašenjem, dok je HDS Ive Tadića uprkos brutalnom linču i neviđenoj krađi glasova osvojio čak 40 posto glasova birača i u Žepču je postao ozbiljna konkurencija HDZ-u BiH – istaknuto je.
Sabor u Jajcu
Cvitanović ponovo izabran za predsjednika HDZ 1990: Nikome bjanko podrška da bude jedini predstavnik Hrvata
Prema svim kriterijima i statutarnim odredbama HDS bi morao biti nova članica u Čovićevom Hrvatskom narodnom saboru. Uprkos sjajnom prodoru HDS-a i ta stranka kao i sve druge stranke na prostoru Bosne su inferiorne i unaprijed predodređene na lokalno djelovanje, eventualno na kantonalni domet.
– To je potpuna inferiornost, neskriveni politički i prostorni kompleks koji ima svoju genezu i razloge. S prostora Bosne je unazad tridesetak godina odselilo nekoliko stotina hiljada ljudi, među njima veliki broj intelektualaca sposobnih da osnuju i vode neku političku stranku.
Nadalje, veliki broj Hrvata se priklonio HDZ-u, pa onda i nekim drugim manjim strankama sa sjedištem u Mostaru ili čak i sarajevskim, bošnjačkim strankama.
Prepustili su nacionalne, regionalne i lične interese strankama čije su vođe redom i stalno s prostora Hercegovine. Hrvati u Bosni su postali defetisti, bez naročitih ambicija pritisnuti stalnom frustracijom o nekakvim ugrozbama ili nacionalnom zajedništvu – procjena je autora analize.
Ko god se drzne utemeljiti novu opciju, biva proglašavan nacionalnim izdajnikom i razbijačem nacionalnog jedinstva.
Podsjećamo, od “egzodusa” dva HDZ-a iz Sarajeva i nestanka Nove hrvatske inicijative u glavnom gradu službeno ne postoje prostorije predsjedništva neke hrvatske stranke. A u Bosni još na papiru egzistiraju autohtone bosanske hrvatske stranke s liderima iz Bosne – Hrvatska narodna stranka Bože Skopljakovića, ako to uopće više i postoji, Posavska stranka, Hrvatska seljačka stranka čiji je predsjednik Anto Lozančić, a kao što smo naveli, odnedavno i HDS u Žepču i HVS u Vitezu.
Koliko je ovo sve dobro ili loše i koliko uopće Dragan Čović i njegov HDZBiH štiti ili koliko šteti nacionalnim interesima Hrvata, ne samo u Bosni, stvar je ozbiljnih i dubljih analiza.
Ono što je nepobitno, o Hrvatima u RS-u brine više Dodikov SNSD nego li Čovićev HDZBiH. U Bosni su Hrvati demografski izmasakrirani, a opet svoj glas mazohistički daju političkom dželatu.
(Dnevni.ba)
(5)