Zajednička igranka lidera Republike Srpske i Srbije Milorada Dodika i Aleksandra Vučića, uz ostale bliske statiste, iz godine u godinu postaje sve destruktivnija. Cilj je isti, opstanak na vlasti. Koliko daleko će ovaj put ići, pitaju se građani i BiH, a i susjedne Srbije.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da očekuje da u subotu, 15. marta, kada je najavljen masovni protest u Beogradu, opozicija organizira veliko nasilje i upozorio je da će svi koji u tome budu učestvovali odgovarati pred zakonom.
Do nemira bi, prema određenim navodima, moglo doći u našoj državi, ali prije 15. Tako bar govore informacije do kojih je došao državni zastupnik Zlatko Miletić. Sve to organizovao je Dodik, kaže, prošle sedmice u Mostaru.
Koliko u korist Vučiću ide presuda Dodiku, ali i sva dešavanja u našoj državi nakon nje, razgovarali smo sa Aleksandrom Popovom, direktorom Centra za regionalizam iz Novog Sada.
Sam Dodik od kako je, sredinom pretprošle decenije, zajahao nacionalističkog konja i na tome dospio na vlast, sve vrijeme je podsticao srpski nacionalizam u BiH. Korak po korak je išao ka najavama da bi RS mogao da izađe iz sastava BiH.
Tjerao je inat i ranijim visokim predstavnicima, a posebno postojećem. Na taj način je on prikrivao, tim bildovanjem nacionalizma i populizma, koruptivne radnje koje su on i njegovi saradnici sprovodili, a zbog čega su i došli pod udar američkih sankcija. S druge strane, on je u svemu tome imao podršku Beograda – započeo je.
Dodaje kako je Dodiku bila dobra svaka vlast u Beogradu te da je nastojao da ima dobre odnose i sa Borisom Tadićem, Vojislavom Koštunicom, a kasnije i sa SNS-om i Vučićem.
I sa njima je uspostavio dobre odnose. To je onda zloupotrebljavano. Beograd je to što je Dodik radio koristio često za podsticanje nacionalizma ovdje, što je bila dobitna kombinacija za opstanak na vlasti. U dobroj mjeri se u tome i uspjelo. Tako da je Dodik u dobroj mjeri bio instrumentalizovan, posebno kada je ovdje promovisan onaj projekat “srpski svet” – navodi.
Presuda Dodiku je, kaže Popov, koincidencija koja je dobro došla Beogradu, a koja se poklopila sa dešavanjima u Srbiji.
Te tenzije koje su se pojavile nakon presude i usvojenih odluka NSRS-a koje je verifikovao sam Dodik, situacija se zaoštrila do krajnje mjere. Jedina stvar koja mislim da će spriječiti Dodika da pokuša nešto što bi destabilizovalo BiH je ova poruka koja je stigla od državnog sekretara SAD-a Marca Rubija, a koja je direktno upozorila Dodika da se ne igra vatrom.
Čak je pozvao i partnere koji djeluju u regionu da se suprotstave takvim tendencijama. Ja mislim da se Dodik uz takvo upozorenje, ali i uz prisustvo snaga EUFOR-a koje su pojačane, koliko mi se čini, neće usuditi da tako lako nešto uradi u pravcu koji bi mogao da bude ta iskra koja bi zapalila neki požar ili destabilizovala u toj mjeri BiH – smatra Popov.
Osvrnuo se potom na najave Vučića o nemirima i nasilju u Beogradu.
S jedne strane, to je njegov uobičajan metod da bi zaplašio potencijalne učesnike da ne dođu na taj protest 15. marta u Beograd. S druge strane, postoji realna opasnost da do toga i dođe. On je već instalirao kobajagi studente. Najmanje je studenata koji su postavili šator u Pionirskom parku – navodi.
Podsjeća kako je prije nekoliko dana zamalo došlo do sukoba između njih i studenata koji su u protestu duže od tri mjeseca.
Ova poruka Dodiku koju je poslao Rubio, mislim da je poruka i Vučiću na neki način. Amerika ima prečih prioriteta. Očito da im ne treba i požar na Balkanu. Mislim da ni Evropa, niko, ne bi ostao ravnodušan ukoliko bi ovdje došlo do remećenja mira u većim razmjerama. Evropa je u velikim neprilikama. Ne treba im još jedna kriza koja bi mogla da potpuno destabilizuje, ne samo region, već i Evropu – mišljenja je Popov.
Teško je, ističe, sada prognozirati šta će se desiti.
Ove sedmice planirano je i trodnevno zasjedanje Narodne skupštine Srbije na kojoj se trebao obratiti i Dodik.
Ja mislim da u ovoj situaciji, to jednostavno niti je moguće, niti je za Vučića produktivno. Čak naprotiv. To može biti veoma kontraproduktivno i ne vjerujem da će se desiti – zaključuje Popov.
(Faktor)
(107)