Znamo da na KCUS-u i u Izolatoriju na Podhrastovima ima odličnih ljekara, ali nismo se osjećali ugodno da donesemo odluku da Dino ode na Koševo…
Od polovine juna, život političara Dine Konakovića (45), zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo, i Dalije Hasanbegović Konaković (39), novinarke i voditeljice na televiziji Al Jazeera Balkans, zakomplikovao se zastrašujućom spoznajom da je koronavirus ušao u njihov dom, piše magazin Gracija.
Dino je nakon testiranja 19. juna saznao da je pozitivan na Covid-19. Iako je to njegovo stanje zahtijevalo, s obzirom da je dobio upalu pluća, nije htio otići u bolnicu. “Da bi se čovjek izborio s bilo kojom bolešću, mora imati dobro psihičko zdravlje”, kaže. “To je preduslov za borbu protiv bilo kakvog stranog tijela. A ja se ne bih osjećao komotno i ne bih bio miran u bolnici kojom komanduje Sebija Izetbegović. Naravno, prije svega iz ličnih razloga, ali i razloga njene stručnosti i načina upravljanja cijelim sistemom. S druge strane, kod kuće, u svom okruženju sa porodicom, bilo mi je ugodnije, a stalno sam bio u telefonskom kontaktu sa ljekarima. Ne bih im navodio imena da ih ne izlažem pritiscima.”
Ipak, dva imena navodi: dr. Nataša Trifunović i prim. dr. Amra Junuzović-Kaljić, koje su bile koordinatori njihove borbe protiv virusa. “Uspjeli smo doći do mnogih ljekara širom svijeta, čak i do šefice odjela za Covid u Istanbulu koja je i sama prebolovala koronu, pa su ti savjeti u kombinaciji sa savjetima naših vrsnih ljekara bili dovoljni da pratimo situaciju iz dana u dan”, govori Dino.
I Dalija se slaže da je zajednička procjena o ostanku kod kuće bila dobra: “Znamo da na KCUS-u i u Izolatoriju na Podhrastovima ima odličnih ljekara, ali nismo se osjećali ugodno da donesemo odluku da Dino ode na Koševo. Čak i kad su nam svi ljekari s kojima smo bili u kontaktu rekli da se Covid-19 upala pluća mora hospitalizirati. To je već srednje teška klinička slika. Govorili su nam da se ne može liječiti kući jer se stanje jako brzo može pogoršati. No, imali smo sreću što znamo sve te ljekare, što smo s njima u direktnom kontaktu, to nam je ulijevalo osjećaj sigurnosti.”
Dino je uz pomoć pulsnog oksimetra, aparata za mjerenje količine kisika u krvi, sam sebi očitavao rezultate, imajući, kako kaže, u svakom trenutku parametre koji bi ga alarmirali u slučaju neke promjene. U 23 dana bolesti i samoizolacije, dvije noći će i on i njegova supruga naročito dugo pamtiti. One u kojima je imao jake i neprekidne napade kašlja. Tih noći nije uopšte spavao, čak ni u sjedećem položaju napadi kašlja nisu prestajali, kako je to inače sa ovom upalom pluća slučaj. “Spava se sjedeći. Kada možete zaspati u vodoravnom položaju, kažu da ste počeli da se oporavljate”, govori Dalija. “U jedan ujutro razgovaram s doktoricom i shvatim da ne želi da me prepada, ali me konstantno upozorava da Dino ujutro pod hitno treba otići na pregled, jer je s takvim napadima kašlja opasno da bude bez ljekarskog nadzora. Rekla mi je da to može biti znak da se stanje pogoršava. Te su noći bile užasno stresne, pune dilema, pitanja koja sebi postavljaš, jer nije isto biti s ljekarom u telefonskom kontaktu i pod stvarnim nadzorom u bolnici i u blizini boce sa kisikom ako je hitno potrebna”, priča nam Dalija, koja se za to vrijeme bacila na istraživanje, tražila je i dobijala savjete od ljekara širom svijeta, od pouzdanih i relevantnih izvora.
Kompletan tekst možete pročitati u Graciji 394, 24.7.2020.
(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)
(293)