Polazeći od izjave Hanrya Kissingera kako je loše biti neprijatelj Amerikancima, ali i da je kobno biti im prijatelj, može se zaključiti da je sadašnja kriza u BiH loša po Dodika, ali bi mogla biti kobna za Bosanske Muslimane…

 

 

 

Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba

 

 

Ma šta se izrodilo iz trenutne političke krize u Bosni i Hercegovini, jedno je sigurno – ovo je kraj dejtonskog poretka! To što Milorad Dodik radi pod izgovorom reakcije na presudu kojom je osuđen na zatvor i zabranu političkog djelovanja samo je produbljivanje političke krize kojom se obesmišljava i finalizira urušavanje dejtonskog poretka.

 

 

Dugo godina,zapravo par decenija, građani Bosne i Hercegovine žive pod presijom i strahom od ponavljanja rata usljed sličnih političkih kriza, pa bi odahnuli kad kriza splasne a ratna prijetne fanare umuknu. Ratnu psihozu su podgrijavali i međunarodni faktori posebno nakon ruske invazije na Ukrajinu. Danas je više nego očigledno da do ratnog sukoba nije došlo ponajviše zbog činjenice da narodi u Bosni i Hercegovini ne žele rat, kao što ni strane sile, čak ni Rusija, nije imala interesa otvoriti još jedan front u Evropi pored Ukrajine.

 

 

 

VOŽD PREDUHITRIO LUKAVOG LATINA

 

 

Iako su u Bosni i Hercegovini stacionirane međunarodne snage u raznim formacijama iz sastava zapadnih zemalja i one imaju legitimitet djelovati u slučaju da je ugrožen mir, niko sa sigurnošću ne može tvrditi da li bi uspjele održati mir u slučaju da je neko ukresao ratnu varnicu.

 

 

Vjerovatno su Bosanski Muslimani, koji s pravom najviše strijepe od ponovljenog oružanog sukoba, spremni odbraniti svoja ognjišta, ali teško je procjeniti da bi mogli vojno spriječiti bilokakav čin secesije iako se svi politički lideri zaklinju da su kadri to učiniti.

 

 

Ono što sad ne mogu braniti jesu državne institucije koje blokira i destruira Dodik u RS-u.

 

 

Više je nego jasno da ni međunarodna zajednica, koju predstavlja visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovin Crsitian Schmidt, nema načina da zaustavi Dodika u njegovom šizofrenom divljanju i čerečenju državnih institucija.

 

 

Tako da ovakva situacija sama po sebi ne može dugo potrajati, najdulje godinu dana kako je procjenio sam Dodik, i stoga je krajnje vrijeme suočiti se s time.

 

 

Apsurdno je da je ova kriza odvratila Dragana Čovića da baš u ovoj godini on finalizira svoj podmukli plan kojim također bio okončan dejtonski poredak. Naprosto mu se „podrepilo“ da dođe u sukob sa Amerikancima u finalizaciji projekta Južne plinske interkonecije. Potom, iako je uspio od lidera Trojke napraviti lakeje, nije mu pošlo za rukom da realizira izmjenu Izbornog zakona kojim bi derogirao pravne mogućnosti biranja hrvatskog člana Predsjedništva na dosadašnji način. I na koncu nije uspio doći do grantova EU zbog nedonošenja seta zakona na kojima insistira Burxelles.Umjesto toga lideri Trojke su mu nesvjesno „zabili nož u leđa“ kada se odlučili raskinuti koaliciju sa SNSD-om.

 

 

Da je ovo realizirao Čovićev plan bi i formalno bio završen pa ga Dodik ne bi morao moljakati da iz naftalina vadi planove Herecg-Bosne.

 

 

Paradoksalno je da se Dodik odlučuje na politički harakiri kad povoljniji geopolitički vjetrovi po Bosnu i Hercegovinu pušu na istoku nego na zapadu. Prvo, same studentske demonstracije u Srbiji, koje su ne samo srušile opake vizije „Srpskog sveta“ i bacilerežim Aleksandra Vučića na koljena, nego su pokazale nove lice Srbije – bez četničkih simbola i nacionalističke ikonografije. Tako da se Beograd,na Dodikovu žalost, doima poput nekadašnjih liberalnih evropskih metropola. Dok je Zgareb sa ustšom Markom Perkovićem Thompsonom na bini prilikom proslave dočeka hrvatskih rukometaša više sličio na sadašnje evropske prijestonice, na Čovićevu radost, u kojima pobjeđuju profašističke stranke.

 

 

Navodno je Thomson vrlo popularan među pristašama novih neonacista AfD-a koji su postala druga stranka u Bundestagu. Nimalo nije bezezlena ova veza u kontekstu da je ova stranka već pokrenula pitanje legitimiteta visokog predstavnika Schmidta u Bundestagu. Kao što nije bez osnova procjena da je velika većina Hrvata koji žive u Njemačkoj glasala za profašističku desnicu.

 

 

 

„PUPČANA VRPCA“ BOSNE I PALESTINE

 

 

Tako da nakon evropskog potonuća u novi fašizam Bosanski Muslimani mogu drugačije gledati na Moskvu. Nad Rusijom je danas mnogo manje crnih oblaka islamofobije nego nad Evropom.

 

 

Čak ni Vladimir Putin, koji javno ljubi Kur'an, za muslimane nije više „bijeli Šejtan“ od kada su evropski „luđaci“ počeli paliti Kur'an, a unuci Hitlerovih oficira preuzeli kormilo Njemačke vlade, kao i kormilo još nekih vlada evropskih zemalja. To što 25 miliona muslimana gravitira, ili živi u Rusiji nije jedini razlog Putinovog dodvoravanja muslimanima. On prije svega skida hipoteku bezbožničke komunističke Rusije koja je progonila i ugnjetavala muslimane kao što to profašistička Evropa čini danas. Muslimani se u Evropi, kojih također ima oko 25 miliona kao i u Rusiji, osjećaju kao Jevreji tridesetih godina prošlog stoljeća.

 

 

Povrh svega nakon genocida nad Palestincima u Gazi od strane Izraela mnoge maske su pale u Evropi. Samo je pionir islamofobije u Evropi Geert Wilders priznao da njegovu stranku podržavaju cionisti, ali svakim danom je sve više naznaka da iza islamofobnih stranaka evropske desnice stoje cionisti.

 

 

Takvo okruženje za sve muslimane u Evropi je vrlo uznemirujuće, a od takvih saznanja se Bosanskim muslimanima ledi krv u žilama.

 

 

Nema naznaka da je ijedan politički lider u Sarajevu, čak ni sam reisul-ulema Husein Kavazović svjestan ove situacije. Bar do sada nije iskazao zabrinutost za dijasporu gdje se muslimani osjećaju vrlo nesigurno.

 

 

Sarajevski mediji su prilično kukavički reagirali na genocid u Gazi. Ništa se hrabrije nisu ponijeli ni političari i intelektualci. Što je možda dobro za Gazu, da svoj odurni narativ o genociduu Srebrenici ne prenesu i na poimanje genocida u Gazi, ali je loše po Bosanske Muslimane. Jer cijeli svijet je genocid u Gazi podsjetio na Srebrenicu.

 

 

Ali u biti to je samo odraz političke letargije u kojoj čame Bosanski Muslimani već nekoliko poslijeratnih decenija. Oni ne znaju da su Palestina i Bosna vezane „pupčanom vrpcom“ i da su Amerikanci, uprkos protivljenju Evropljana, odlučili zaštiti Bosanske Muslimane i vojno intervenirati kako bi prekinuli agresiju na Bosnu i Hercegovinu, samo da bi islamskom svijetu pokazali da su SAD kao vodeća svjestka velesila voljne zaštiti muslimane na Balkanu od kršćana kao što štite Jevreje u Izraelu od muslimana.

 

 

Danas, kada je geopolitička scena u poptpunom haosu Bosanski Muslimani bi se morali pozicionirati i pokušati naći svoje mjesto u svemu tome. Gje i kako da se pozicioniraju?

 

 

 

BOG UPRAVLJA HISTORIJOM

 

 

Postoji opća procjena lokalnih analitičara da je Bosna i Hercegovina nisko ispod radara administracije predsjednika Donalda Trumpa, koji bukvalno pravi dar-mar na geopolitičkoj sceni, ali to je zloguki konformizam koji će se Bosanskim Muslimanima koliko je sutra „obiti o glavu“.

 

 

Prvo što je predsjednik Trump nepredvidiv u svojim odlukama, što kod svake nacije svijeta izaziva zebnju. Ali sama činjenica da se radi o notornom islamofobu i prokleto odanom cionisti, te da mu ništa u svjetskom međunarodnom poretku nije sveto, pa ni granice država, takva politika može biti kobna za Bosanske Muslimane.

 

 

Polazeći od izjave gurua cionizma i kreatora moderne geopolitike Hanrya Kissingera koji je rekao kako je loše biti neprijatelj Amerikancima, ali da je kobno biti im i prijatelj, može se zaključiti kako je sadašnja kriza u Bosni i Hercegovini loša za Dodika, ali bi mogla biti kobna za Bosanske Muslimane.

 

 

Jer i da se na političkoj sceni nije pojavio jedan Milorad Dodik, kojeg su, by the way, projektirali Amerikanci i uz pomoć bošnjačkih političara doveli na vlast, Daytonski mirovni sporazum bi se urušio sam od sebe, a Bosna i Hercegovina bi se na ovaj ili onaj način opet našla u političkoj krizi kao i sad. Paradoksalno je da su se Srbi, koji su dobili najviše sa ovim mirovnim sporazumom, prvi drznuli da ga sruše.

 

 

Bosanski Muslimani, posebno njihovi vjerski autoriteti, trebali su znati de će se stvari sa Daytonom tako razvijati na osnovu iskustva iz historije islama. Takav jedan ugovor koji je Poslanik Muhammed sklopio sa mušricima, bio je vrlo nepovoljan po muslimane. Najbliži saradnici Poslanika su bili bijesni na njega zbog toga. Ali on je znao da će ga mušrici prvi prekšiti, što se i desilo. Pri svojoj odluci rukovodio se logikom da muslimanima uvijek više odgovara mir, dok mušricima odgovara stanje anarhije i konflikta. Nakon prekršenog mirovnog sporazuma Poslanik je dobio legitimtet da krene u osvajanje Meke,što je i učinio.

 

 

Tako da bi optimisti u ovoj krizi mogli vidjeti i šansu. Ali, avaj, ko može biti optimista kad je u pitanju poslijeratna nacionalna politika Bosanskih Muslimana. Nažalost, skloniji smo vjerovati da su aktuelni bošnjački politički lideri spremni na kapitulaciju nego na borbu. U svojoj nemoći bacat će drvlje i kamenje na Dodika, kukat će na međunarodnu zajednicu, poneki će se i isprsiti da su spremni „životom braniti državu“, ali znamo da nisu kadri suočiti se sa izazovom spoznaje da je nakon 30 godina Daytonski mirovni sporazum mrtav i da su bar formalno pozvani da se uhvate u koštac sa realnim stanjem. Ovu agoniju preživjet će samo fatalisti koji vjeruju da Bog upravlja historijom. Tako nas je učio i potpisnik Daytonskog mirovnog sporazuma u ime Bosanskih Muslimana Alija Izetbegović.

 

 

Svi oni koji kritiziraju Aliju Izetbegovića zbog ovakvog držanja morali su revidirati svoje mišljenje ako su gledali dramu Volodimira Zelenskog koja se odvijala u Bijeloj kući dok je pregovarao o mirovnom sporazumu za Ukrajinu sa američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. Dojučerašnji prvi heroj zapada u 21.stoljeću, kako do jučer je slovio Zelenski, posramljen i ponižen izbačen je iz Bijelekuće. Samo nekoliko dana kasnije Trump je odlučio prestati slati vojnu pomoć Ukrajini.

 

 

Zamislite Aliju Izetbegovića, isrpljenog i bolesnog starca koji u kasne sate oko pola noći u Ankari pregovara sa „buldožerom“ Richardom Holbrookom koji mu prijeti da će Amerikanci „dići ruke od Bosne“ i prepustiti Bosanske Muslimane indolentnim Evropljanima, na milost i nemilost srpskim krvolocima, ukoliko ne prihvati njegov prijedlog za okončanje rata.

 

 

I kao što to čini sad Putin u Ukrajini i kako je činio Benjamin Netanyahu u Gazi u vrijeme mirovnih pregovora, da svaki dan ubija na desetine civila, tako su srpski zločinci svaki dan ubijali desetine Bosanskih Muslimana dok su trajali pregovori u Daytonu.

 

 

U takovoj atmoseri i pod takvim pritiskom je Alija Izetbegović pristao na nepravedni mirovni sporazum.

 

 

Ono štoje olakšavajuća okolnost za svakoga ko bi se odvažio popraviti ovu histroijsku grešku jesete činjenica da bi se novi dogovor o Bosni i Hercegovini, Dayton 2, vodili bez ove drame i pritiska. I onaj ko istinski vjeruje da je mir i suživot među bosnaskim narodima blagodat i ideal kojem treba težiti sigurno će pobjediti. Jer i Ravnatelj historije će biti na njegovoj strani. I bez obzira kakav ćebiti novi svjetski poredak, pozicija Bosanskih Muslimana mora ostati ista –na raskršću istoka i zapada!

 

 

 

 

(TBT)

(11)

KRAJ DEJTONSKOG PORETKA Latić: Više je nego očigledno da se stvara novi svjetski poredak u kojem se Bosanski Muslimani moraju pozicionirati