javne scene…“

 

 

Njen posao i istrage, bez sumnje, nikako ne bi bili uzaludni.

 

 

Kriza u BiH i dalje raste, neprekidno, iz dana u dan. Svaka izjava, akt, važan događaj za neki od naroda u BiH…, koristi se kao novo, “dobrodošlo”, gorivo za njeno rasplamsavanje, piše na svom blogu novinar Slobodan Vasković.

 

 

-Uz to, i postupke stranih zvaničnika u BiH uvijek neka od lokalnih suprotstavljenih strana nalaže na lomaču Krize, koja je sve veća i veća.

 

 

Epilozi Krize su poznati, lako ih je pretpostaviti, ali je nepoznato u kolikoj mjeri će do Epiloga stradati narodi u BiH, primarno u ekonomskom smislu, a posebno je nepoznato sa koliko stanovnika će BiH dočekati Kraj Krize, jer je egzodus maksimalan.

 

 

Najteže će ekonomski, izvan svake razumne sumnje, postradati entitet Republika Srpska. Narod je već na ivici beznađa i potpunog siromaštva, a tek dolazi najgore i najstrašnije. I to u zimu, što cijelom crnom ambijentu daje dodatnu nijansu užasa. Koji slijedi.

 

 

Izazivač Krize Milorad Dodik potpuno se izgubio u njoj; Ne kontroliše nijedan njen dio; Sve prikriva svakodnevnim, predugim, jalovim napadima na koga god stigne, ko god mu padne na um; Napadi su bez koncepta, sadržaja, čak i ne vode ka Dodikovom jedinom cilju – političkom spasavanju samog sebe.

 

 

Jedan od Epiloga Krize je politički odlazak Milorada Dodika sa javne scene.

 

 

Njegov o(p)stanak je gotovo pa nezamisliv, ma koliko on smatrao da prijetnjama (čak i sukobima) može izazvati kontrareakciju da bude vraćen na političku scenu kao poželjan partner.

 

 

Dodik je napravio mnogo grešaka, ali najkardinalnije su što se nije zaustavio na vrijeđanju pojedinaca, predstavnika najjačih zemalja Svijeta (premda je i to teška, gotovo neoprostiva greška), već je pokušao da ponizi njihove kompletne administracije.

 

 

To se ne prašta; Ne samo Dodiku, već nikome ko god da je.

 

 

Dodik je smatrao da će se “provući” kroz “iglene uši” – otvaranje pregovora EU sa BiH; Djelovalo je da je na pragu uspjeha, ali je onda sve palo u vodu.

 

 

Oni iz EU, koji su BiH sa ovakvim ultraradikalnim Dodikom bez ni mikroskopom vidljive čestice samokontrole i pristojnosti, kao ni politički prihvatljivog ponašanja, htjeli omogućiti otvaranje pristupnih pregovora, nisu prijatelji BiH.

 

 

Dovoljno je pomenuti Johanna Sattlera, šefa Delegacije EU u BiH, koji o “ljudskim pravima” razgovara sa Nenadom Stevandićem ili, pak, javno hvali Nenada Nešića, protiv kojeg je podnešena krivična prijava zbog zloupotrebe sredstava EU.

 

 

Sattlerovo djelovanje na ovakav način direktno je usmjereno protiv BiH i protiv sređivanja stanja u njoj.

 

 

Ako u njima EU vidi sagovornike za bolju budućnost BiH, onda je ista ta EU ne samo bez budućnosti, već i sadašnjosti; Subjekt koji tek fiktivno postoji.

 

 

Najgore u svemu je što Sattler nastavlja da insistira na svojoj toksičnoj agendi usmjerenoj protiv BiH, što nikako nije slučajno. Dapače.

 

 

Već je krajnje vrijeme da se Kancelarija Glavnog tužioca EU, na čelu sa Laurom Koveši, pozabavi djelovanjem Sattlera i načinom trošenja sredstava EU u BiH.

 

 

Njen posao i istrage, bez sumnje, nikako ne bi bili uzaludni.

 

 

Nakon što BiH nije dobila odobrenje za pristupne pregovore, Dodik se potpuno izgubio u Krizi i uopšte nije svjestan ambijenta u kojem djeluje. Ubijeđen da i dalje on kreira ambijent, ne vidi da se taj ambijent pretvara, vrlo brzo, u situaciju u kojoj on odlazi sa političke scene u BiH.

 

 

I ne samo on, već njegov kompletan Režim, odnosno najradikalniji i najkorumpiraniji pojedinci i dijelovi tog Otrovnog Nenarodnog Mehanizma, što ga je uspostavio, a koji, bukvalno, ždere sopstveni narod.

 

 

Otići će i drugi akteri, ne samo iz RS, jer je to neminovnost.

 

 

Uzaludan je sav otrov koji će još jedno vrijeme prosipati Dodik po BiH; Dalje trovanje, prijetnje, psovke, uvrede, “akcije”, samo će ga dodatno gurnuti ka neminovnom – odlasku. I samo će dodatno nanijeti još veću štetu entitetu.

 

 

Dodik, iz “Trougla” (Budimpešta, Baku, Ankara), na koji je računao, bar da će dobiti neki novac, nije dobio ništa.

 

 

Iz Rusije, koja će Dodika trošiti dok Zapad ne završi sa njim, ali se neće napregnuti da ga spase, takođe, nije dobio ništa, niti će dobiti. Isti slučaj je i sa Kinom.

 

 

Preskupo plaćeni Agenti njegovih interesa u EU/EK su prepoznati, u velikoj mjeri i pacifikovani, (bar trenutno) onemogućeni da mu stvore novi manevarski prostor, tako da je Dodik sam, bez prostora za djelovanje, iako toga nije ni svjestan.

 

 

Upravo zbog neprepoznavanja situacije u kojoj se nalazi, a koja je, već sada, potpuno gubitnička po njega, on će nastaviti dalje da udara u prazno, čineći po sebe još veću štetu (što je njegov problem), ali i po RS, na čije čelo je došao teškom izbornom krađom, što je već ogroman problem po ljude koji žive u tom entitetu.

 

 

Procesi sređivanja stanja u Regionu, koji je zona interesa Zapada, (što će i ostati), sve su složeniji i sve im se teže oduprijeti; Region se polako, ali sigurno sređuje – mir za sve koji žive u njemu je nadohvat ruke; Zamrznuti sukobi uskoro će biti prošlost.

 

 

Sve nemoćniji Dodik, koji više ništa ne shvata, zadnja je osoba na Planeti koja te procese može spriječiti; Nekontrolisani Bijes koji je obuzeo potrošenog, nikom potrebnog autokratu, samo je dokaz njegove nemoći, nikako bilo čega drugog, zaključio je Vasković.

 

(SB)

(429)

KUHA U REPUBLICI SRPSKOJ: „Jedan od epiloga krize je politički odlazak Milorada Dodika sa…”