Ljubaznost “šalteruša” u Sarajevu: Šaltersko staklo je gospođi spasilo život, zadavila bih je!

Odnos državnih službenika prema “običnim” građanima često ne bude korektan, a to potvrđuju i naše sagovornice, te tvrde da se prije svakog odlaska u državnu instituciju prvo naoružaju strpljenjem.

Državni službenici su građanima ‘krivi’ jer su se uhljebili, a ne rade svoj posao kako treba, smatraju naše sagovornice. Veliki broj ljudi u Bosni i Hercegovini je nezaposlen, pa ih često situacije u kojima se nađu u komunikaciji sa državnim službenicima ili na šalterima izbacuju iz takta jer su nezadovoljni njihovim ponašanjem.

“U većini slučajeva žene na šalterima su jako neljubazne. Jedan od sto slučajeva gdje “naletite” na nekog ko je jako kulturan i ljubazan. Uglavnom ne cijene svoj posao zato što većina tih službenica/ka je dobilo posao “preko veze” i nisu stručan kadar. Čast izuzecima, ali većina je jako neljubazna. Kada je pitate nešto one tako drčno i drsko odgovore“, rekla je za “Source” Sanela Šuvalija…

Lejla Šućurević-Kustura podijelila je sa nama svoje iskustvo iz pošte na Alipašinom polju, gdje je sa djecom doživjela neprijatnu situaciju.

“U pošti na Alipašinom polju na šalteru CIPS-a prije tri godine smo muž i ja sedmicama pokušavali dvoje djece upisati u knjigu državljana. Ako je bilo ko prolazio sličnu proceduru onda će znati o čemu pričam. Na šalteru smo muž, dvoje djece od godinu dana i ja, napolju je 40 stepeni, djeca izmrcvarena plaču, a izvjesna gospođa Palić mi kaže “ušutkajte tu djecu”. Vjerujte mi, šaltersko staklo je gospođi Palić spasilo život, jer da ga nije bilo zadavila bih je“, rekla je Lejla Šućurević-Kustura, razočarana odnosom državnih službenima prema građanima.

U Bosni i Hercegovini na vratima državnih službi je naglašeno da nije dozvoljeno uvođene pasa, unošenje pištolja i sladoleda, ulazak na rošlama što je objašnjivo i ima smisla, međutim, kada vam neko od državnih službenika dobaci kako ni dijete niste trebali povesti, bez obzira da li ste ga imali kod koga ostaviti, imate pravo da se bunite. Osim licem u lice, državni službenici su često jako neljubazni i putem telefona kada ih nazovete da pitate za neke informacije, jer im je draže da dođete, pa da vas onda vrate i kažu kako nemate sve dokumente da bi ste završili ono po šta ste došli na šalter.

“Jučer nazovem na telefon da pitam za informacije, kaže mi žena ta ‘pa danas je petak’ i još me nalijepi, hajde kontam možda sam ja fulila, pogledam kalendar kad ono četvrtak. S parom iz ušiju nazovem ponovo kad ono ona najmilije stvorenje na svijetu skontala da je pogriješila“, rekla je Selma Hebibović.

“U opštini Novi Grad mi uposlenica nije znala objasniti šta mi treba da upišem djecu u BiH drzavljane, ali se izdera što nisam platila neku taksu. Slala me tamo-amo, samo u sudu sam platila 200 KM takse i danas ne saznadoh zbog čega, ali djeca nisu upisana. Elem mislim da je užas i bukvalno sve uposleno na bazi veza i para, nekvalifikovano i nekompetentno večinom“, rekla je Armina Sejfić Kristiansen .

Administracija u Bosni i Hercegovini je ionako dovoljno komplikovana, za jedan posao, potpis, upis državljanstva, dozvolu (papir) vam je često potrebno pet drugih papira koji se vade nekada i na različitim krajevima grada, pa ako već morate izdvojiti vrijeme, tražiti slobodan dan na poslu, uzeti neplaćeno, hodati cijeli dan imate pravo da završite ono zašto ste došli, bez obzira koliko je šalteruši ili šalteranu mrsko da radi svoj dobro plaćeni državni posao. Razočarana je bila i Aida Šahić sa službenikom u općini.

“Bila sam jutros u jednoj općini i ljubazno sa persiranjem obratim se gospodinu koji upravo izlazi iz svoje kancelarije da pitam da li se kod njega ovjeravaju određeni papiri. Rekao mi je “Kaki obrasci” citiram, ‘nije’, kaže ‘idi pravo u kancelariju xx’, ja krenem pravo gledajući brojeve drugih kancelarija, kaće ‘jesi li ti nepismena rek'o sam ti pravo’. U narednoj kancelariji dotična me onako usputno, pošto sam joj nepoznata, pokušala ispitati stvari koje nemaju ama baš nikakve sa njenim poslom, čisto mahalsko naglabanje, na kraju je uzela telefon i priča sa nekim. Ja k'o blećak stojim pet minuta čekajući da mi kaže jel to to, trebam li opet doći ili ne“, rekla je Aida, te dodala da nije u svim državnim institucijama takva situacija

“S druge strane, u opštini Vogošća, stvarno sam nailazila samo na ljubaznost i maksimalnu posvećenost svakoj stranci. Teško je generalizovati, opet zavisi od čovjeka do čovjeka, kao i njegove osnovne kulture“, rekla je Aida.

I Sara Nikolić je doživjela sličnu situaciju.

“Lakše će mi potpuni stranac bubreg dati nego oni osmijeh i ljubaznost. U CIPS-u mi je radnica bukvalno bacila ličnu na šalter i ona je samo skliznula na pod. Ja trudna osmi mjesec. Saginjem se da uzmem. Ni izvini dobila nisam. Drugi put kad sam dolazila jednu je baku u plač natjerala“, rekla je Sara te dodala:

“Sve ja shvatam da je naporno sa ljudima, dođu svakakvi. I da nijedan posao nije lak. Ali skoro svi od njih su taj posao dobili preko veze. Na toplom su. Plata uredna. Pa zašto se onda ponašaš kao da si fizički radnik koji nije platu dobio tri godine? Neko bi jedva dočekao da radi taj posao“, rekla je Sara, te dodala i dodala kako ipak u svim službama nije ista situacija.

“U općini Centar je već drugačije. Uvijek su ljubazni bili prema meni. I kad sam došla na početku trudnoće smučilo mi se od vrućine. Odmah su me radnici odveli da sjednem. Žena iz šaltera ustala i donijela mi vode. Riješila mi papire i donijela mi ih da ne stojim“, govori za “Source” Sara Nikolić.

I Blaženka Popovac je imala pozitivno iskustvo u općini Ilidža kada je došla s bebom.

“Prije mjesec i po došla sam sa bebom od deset dana u općinu na Ilidži. Na šalterima su me svi prvu pozivali vidjevši bebu, ali je bilo ljudi koji su čekali u redu i koji su se bunili, a zaposlenici su bili preljubazni. Onda odem na sprat u kancelariju završiti još nešto i žene se oduševe bebom, izadju na hodnik da zovu kolegice. U to mi postanemo kao izlozbeni primjerak, samo su se smjenjivale da ga vide. Zatim se on probudi i naravno mora da doji, a žena fino ustade, zaključa kancelariju i kaže podoji ga ovdje. E, zaista sam ostala jako zatečena, prijatno naravno. Tako da nije sve tako crno i nisu svuda svi neljubazni“, rekla je za “Source” Blaženka Popovac.

“Što se tiče općine Ilidža stvarno imam pohvalu za ljubaznost službenika izuzev jedne koju ne znam u šta bih svrstala u muškarca ili ženu. Njen bonton ponašanja prema stranci je ispod nule, a najneljubaznije su na ovjeri zdravstvenih knjižica na Ilidži. Kad ti zafrljaci knjižice do zla boga da si joj svu porodicu pobio“, rekla je Senada Tutun.

Naravno, postoje i onih koji su ljubazni i susretljivi, koji će pomoći čak i ako ne moraju, ali to je valjda ta neka ljudskost koju bi svi trebali da imamo.

Državni službenici su zaposleni na svoje pozicije da bi bili u službi naroda i za taj posao su dobro plaćeni. Ukoliko vam nije nešto jasno imate pravo da pitate, ukoliko vam ‘fali jedan papir’ imate pravo da znate koji je to papir, i da upitate dva puta ako treba bez obzira koliko je gospođi iza šaltera mrsko da vam ponavlja, ona je dužna da obavlja svoj posao.

Veliki problem u BiH jeste taj što se ljudi plaše tražiti ono što im pripada, pa ako dođete u neku državnu službu ne trebate nikome dozvoliti da se prema vama odnosi kao da on vama radi neku uslugu, nego baš suprotno, on radi svoj posao za koji će biti plaćen, a vi kao građanin imate pravo znati zašto uposlenik nije na svom radnom mjestu u vrijeme kada mora biti, zašto morate čekati tri sata za jedan obični potpis, te biti ljubazno upućeni u službu koja vam je potrebna da završite posao zbog kojeg ste došli.

(1367)