'MAJKA MI JE UMRLA NA RUKAMA': TUŽNA ISPOVIJEST RADE MANOJLOVIĆ! — Sarajevograd.org

Mlada srbijanska folk zvijezda govori o najtežim trenucima u životu kada je ostala bez mame, koja joj je preminula na rukama, i otkriva njenu posljednju želju.

Srbijanska pjevačica Rada Manojlović iz godine u godinu uspješno korača ka muzičkom tronu. Ostvarila joj se želja da postane zvijezda, što, kako kaže, duguje majci Mirjani, koja je, nažalost, preminula od posljedica najteže bolesti prije trinaest godina. U emotivnoj ispovijesti za “Glossy“, Rada prvi put otvoreno priča o najtežem životnom periodu kada je ostala bez jednog roditelja…

“Porodica je za mene sve na ovom svijetu. Mnogo sam vezana za oca i sestru, i za njih bih sve učinila. Trenutak kada sam saznala da mama boluje od opake bolesti za mene je bio najteži u životu. Molila sam boga da ozdravi, da joj da snage i vjerovala da će uspjeti da pobijedi rak, ali, nažalost, bog je želio drugačije.

Umrla je 2004. godine, a ja sam u posljednjim trenucima bila uz nju. Teško mi je o tome da pričam jer su to bolni trenuci, i te slike mi nikada neće izblijediti pred očima. Dan kada nas je mama napustila za mene je bio najgori u životu”, govori pjevačica sa sjetom u glasu, prisjećajući se posljednje želje svoje majke.

“Sjećam se koliko je željela da uspijem u pjevanju.

Godinu dana prije njene smrti prijavila sam se na jedno takmičenje i ispala sam. Meni se tada svijet srušio, a ona me je u svoj njenoj muci bodrila i nije dozvolila da pokleknem. Pamtim njene riječi, govorila je svojim umiljatim glasom koji smiruje: “Mila, ovo nije kraj.

Ti ćeš sigurno jednog dana biti zvijezda. Velika zvijezda kao Dragana Mirković”. Imala je viziju. Stvarno je vjerovala u mene. Svoje posljednje dane provodila je tako što me je savjetovala kako i šta da radim u životu. I sada mi dođe da zaplačem kad se sjetim koliki je borac bila i koliko je željela da uspijem.

Zato sve ono što sam postigla dugujem njoj. Sve pjesme, hitove i koncerte posvetila sam mojoj mami. Naravno, i tatina uloga u mom uspjehu je velika, i oboma sam im prezahvalna”, kroz suze priča srbijanska pjevačica.

Rada kaže da je nakon majčine smrti morala da pjeva dok joj je srce plakalo.

“Odrasla sam na selu, u jednoj i previše skromnoj porodici. Nekoliko mjeseci nakon majčine smrti vratila sam se poslu jer nije postojao drugi izvor prihoda. Morala sam da radim i pomognem ocu. I on je na sve načine pokušavao da nam osigura bolji život, ali ja nisam mogla da dozvolim da samo on privređuje.

Ljudi su me zvali i tražili da pjevam na veseljima, a dok sam pjevala, u sebi sam plakala. Majka mi je stalno bila pred očima i nekako vjerujem da postoji neka sila koja me je vukla naprijed. Kao da mi je i tada davala snagu jer je znala da je to put kojim želim da idem. Sigurna sam da me s neba čuva i pomaže mi”, kaže Rada, osvrnuvši se u evociranju uspomena i na svoje bezbrižno djetinjstvo.

“Moja mama je sa 19 godina pobjegla od kuće za mog tatu, koji je bio oženjen, a onda se razveo zbog nje.

Ljubav nije ljubav ako iza nje ne stoji neko ludilo. I ja bih sve isto uradila kao ona jer sam zbog ljubavi spremna i na drugu planetu da odem ako treba, a ne da pobjegnem od kuće. Uz moje roditelje sam imala prelijepo djetinjstvo puno ljubavi. Sestra i ja smo bile raspuštena banda. Znate ono kako se kaže: “Kud koji, mili moji”.

U našem domu su vladali sloboda, mir i poštovanje. Majka i otac su se lijepo slagali i u kući se uvijek pjevalo. Ja sam bila tatina, a sestra mamina mezimica. Na oca sam povukla talenat za pjevanje i zato sam bila njegovo dijete. Na stranu što mi je mama bila prelijepa žena, nego je i ona lijepo pjevala, ali je tata snimio jedan CD. I moj brat po ocu Nenad odlično pjeva. Kad odrastete u takvoj familiji, uspjeh je zagarantovan”, kaže Rada, koja ne krije da danas sa maćehom Suzanom ima odličan odnos.

“Naše mame nema trinaest godina, a Suzana je tu skoro deset. U trenutku kada je došla u naš dom, sve to je za nas bilo svježe. Bez obzira na ono što smo sestra i ja osjećale kada je tata počeo da živi sa Suzanom i što nam je bilo nezgodno, teško i nimalo prijatno da je gledamo kako je tu, u našoj kuhinji, naravno da smo se s vremenom navikle i shvatile neke stvari. Šta god da smo Maja i ja osjećale sa tih naših osamnaest godina i koliko god da nam je bilo teško, prihvatile smo da tata mora da ima nekog u životu jer nećemo nas dvije uvijek biti uz njega.

Ne možemo iz naše sebičnosti da zarobimo tatu samog na selu. Suzana nije kriva za neke loše stvari koje su nam se desile. Danas se odlično slažemo s njom i s njena dva sina, a ima i unuka, s kojim se super družimo. Moja sestra čak dijeli više privatnih stvari s njom nego sa mnom. Najvažnije je to da Suza Maju i mene obožava i da imamo divan odnos. Prihvatila nas je kao svoju djecu. Ona nam je kao druga majka i mnogo je dobra žena”, smatra pjevačica.

Izvor: Hayat.ba

(262)