'Mama je našla dečka pa me izbacila iz kuće' — Sarajevograd.org

Caitlin (19) živi u šatoru ispod mosta. Dokumentarac BBC-ja ‘Children in Need’ ogolio je tužne živote tinejdžera beskućnika koji su ostali bez podrške obitelji i sami lutaju britanskim ulicama.

Reporterka Stacey Dooley susrela se tako s 18-godišnjim Joshom iz Blackpoola kojega je majka istjerala iz obiteljskog doma nakon što je pronašla novog dečka. – Rekla mi je da nema dovoljno mjesta.

Blokirala mi je broj mobitela i svaki kontakt s njom tako da mi je samo preostalo nekako se snaći – objasnio je. Pomoć je primio od organizacije Streetlife centre no na ulici često završi jer svoj krevet ustupi mladim djevojkama beskućnicama.

To radi zato jer se boji za njihovu sigurnost na ulici.

– Kad spavate vani, morate paziti na svaku sitnicu. Morate sakriti cipele, mobitel i ostale stvari jer narkomani dolaze do vas i uzimaju sve što mogu. Kad dođu do mene i vide da sam muško, onda odlaze. No, ako je riječ o djevojci, postanu nasilni i neugodni. Zato ne želim da djevojke spavaju vani – priča Josh.

Po zanimanju je mehaničar no posao je izgubio kad je ostao bez adrese prebivališta te sad radi kao dostavljač. A taj posao ide ruku pod ruku sa spavanjem na ulici. Jer kad završi smjenu, u 23 sata, mjesta u skloništu više nema pa mu preostaje samo spavanje vani u vreći pod vedrim nebom.

Počeo je kao mehaničar raditi već sa 16 godina i bio je izuzetno ponosan na svoje zvanje.

– Tada nisam mogao ni zamisliti da ću biti u ovoj situaciji. No, nadam se da bih u godinama koje dolaze mogao imati dobar posao, kuću i nekoga kome je stalo do mene – poželio je Josh. Shelby (18) je beskućnica u Manchesteru već nekoliko mjeseci. U Domu za nezbrinutu djecu bila je od 14. godine, no kad je napunila 18 rekli su joj da se u roku od 28 dana mora odseliti.

– Zadnjeg dana boravka tamo rekli su mi da sam od sada beskućnica. Moja situacija je grozna. Trenutno se učim nositi s njom – ispričala je.

Noći na ulici su joj zastrašujuće. Boji se spavati tamo. Radije s prijateljicama hoda i ostaje budna nego da sklopi oči.

– Ne želimo izgledati kao beskućnice. Ako zaspemo, netko će nas već opljačkati. Ovdje na ulici svaki čovjek mora brinuti o sebi – objašnjava.

Caitlin (19) živi u šatoru ispod mosta.

– Moje svakodnevne brige su potpuno drugačije od briga mojih vršnjakinja. Moram pronaći način gdje su oprati svoje u odjeću i sebe, gdje ću pronaći nešto za jelo. Nemam novca ni doma. Život u šatoru učini vas depresivnim – priča Caitlin.

Radila je u jednom fast food restoranu, ali nije uspijevala uskladiti posao sa životom na ulici. – Ne mogu otići na posao iz šatora u kojem živim. Ne mogu se tako tamo pojaviti. To me uzrujava i deprimira. Inače sam često deprimirana.

Vjerojatno se zbog toga puno smijem, da to prekrijem – priča reporterki BBC-ja. Millie (17) je sa 14 godina završila na ulici. Otišla je od obitelji zbog lošeg odnosa s majkom. Sa socijalnim radnikom je pokušavala pronaći najbolje rješenje za svoju budućnost. Sada živi sa zamjenskim roditeljima i nada se studiju medicine.

– Kad nemate dom osjećate se zabrinuto, sve vas to jako iscrpljuje. Stalno sam bilo pod stresom, nisam znala što napraviti.

Nisam se znala nositi ni s emocijama. Mislim da mi je sve to utjecalo i na mentalno zdravlje – opisala je svoju situaciju. Zaključila je kako svatko treba imati dom jer se jedino tako može sigurno kretati kroz život.