Piše: Esad Bajtal
U Srebrenici, od 6. do 19. jula 1995. ubijeno je 8.372 nedužnih ljudi. Od toga, prema nalazima suda u Haagu, najmanje 48 žena, među kojima su i djevojčice od osam i devet godina. I čak 76 dječaka ispod 16 godina, te 629 staraca preko 60 godina.
Upravo taj raspon spolno-starosne strukture žrtava otkriva sistematičnost i genocidno zacrtanu namjeru koja je sudski dokazana i kvalifikovana. Sve je rađeno planski: od Karadžićeve Direktive vojsci (08.03.1995.), da u Srebrenici stvara „nemoguće uslove življenja“, uključujući i onemogućavanje UNPROFOR-a u dostavi humanitarne pomoći, ali tako da sve mora biti sofisterijski zakamuflirano da se „izbjegne osuda međunarodne zajednice i međunarodnog javnog mnijenja“.
Dokle se išlo u koordinaciji skrivanja istine i obmane domaće i svjetske javnosti, najbolje govori vojno-medijski izrežiran trenutak propagandnog TV prenosa Mladićevog davanja čokoladica djeci Srebrenice.
Sve se odvija u trenutku dok dječije očeve (autobusima planski dopremljenim iz Srbije), ajhmanovski uredno, deportuju na već pripremljena stratišta. Na sceni je cinizam mimikrijske, medijski osmišljene reinterpretacije tekuće zločinačke aktivnosti srpske vojske i policije s ciljem njenog izvrtanja u sliku tobožnjeg humanizma.
Radi se o licemjerno-ciničnoj zloupotrebi naivne dječice koja, ništa ne sluteći, skoru smrt vlastitih očeva zaslađuju gorkim čokoladicama vojnog i jeftino-propagandnog cinizma državne televizije Srbije.
Neljudskost i jeftinost te namjenski osmišljene mimikrije ogleda se u činjenici da njen dvostruki cinizam leži kako u djelu podlo osmišljenog davanja čokoladica, tako (i još više), u TV slici tog davanja, planski namijenjenog obmani cijelog Svijeta koji je TV slika obišla.
Odnosno, ta marketinški tempirana TV slika, samo je očigledno i nepobitno uvjerljivo svjedočanstvo strateški osmišljenog “koda poricanja”, odnosno negiranja istine o genocidu na djelu, koje još i danas traje na razne načine. Tako se crna slika nemorala, bijede i vojnog beščašća, pokušava prikriti licemjernom gestom čokoladne “dobrote”.
Koliko je lažna, sva ta ideološki osmišljena i massmedijski upakovana mimikrija, najbolje svjedoči činjenica da, i dan danas, na javnim manifestacijama i velikim sportskim priredbama, ogromni transparenti NOŽ, ŽICA, SREBRENICA, širom Srbije i bh. entiteta, slove kao neupitni etno-patriotski slogan za koji nikad niko nije pozvan na odgovornost.
Uprkos davnoj sudskoj presudi, genocid se službeno-politički uporno i sistematski negira. I ne samo to. Kolektivnim pjevanjem na javnim mjestima i skupovima, srebrenički genocid se gromoglasno i nekažnjeno slavi, a prijeteći najavljuje čak i novi:
Oj, Pazaru novi Vukovaru
A Sjenice, nova Srebrenice
Pri tome, međunarodna zajednica o svemu tome nijemo šuti. I sve pasivno posmatra, baš onako kako je to činila i krvavog jula 1995. godine.
(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)
(319)
Related posts:
Pogled preko Drine na Tuzlansku kapiju: Zašto Srbija čuva masovnog ubicu?!
REHABILITACIJA ZLOČINACA NA NAUČNOJ OSNOVI: Draža je rehabilitovan, neka se pripremi Mladić
Đuro Ivković, policajac iz Nevesinja koji je spašavao bošnjačku djecu: Neka nas (na)uči kako biti čovjek!
Bošnjačka djeca će učiti da im je dedo nastradao u Trnopolju od promaje ili u Omarskoj od alergije na gluten
HAPŠENJE ATIFA DUDAKOVIĆA: Kako su na naplatu došli ovozemaljski zločini Dudakovićeve Sile nebeske?
POTRESNA KOLUMNA DRAGANA BURSAĆA: Smrt Bošnjaka uživo u Brčkom
SRPSKI ZLOČINCI OD OVOGA NE MOGU POBJEĆI; Činjenice o genocidu u Srebrenici utvrđene u Haškom tribunalu: DEVET DANA PAKLA
Srebreničanin koji je zadužio Evropu: Znate li ko je bio Selman Selmanagić? A danas o njemu šute…
Da li me je neko pitao je li elektronska muzika i zatvaranje saobraćaja u duhu tradicionalnih vrijednosti?
Ako Dodik kaže da je ezan ‘arlaukanje’, podaniku je dovoljno i govno pred džamijom da se potvrdi u Vođinim očima
