Vjera u međunarodno pravo je mrtva, simbolično ju je ubila Ursula von der Leyen. Predsjednica Evropske komisije je postala lice dvoličnosti i manjka morala zapadnih demokratija koje su odlučile da zatvore oči pred kršenjem međunarodnog prava u Pojasu Gaze.

 

 

Nova eskalacija nasilja u Svetoj zemlji, koja je započela 7. oktobra upadom Hamasa na jug Izraela i ubistvom stotina izraelskih civila i vojnika, je pored svih žrtava na vidjelo iznijela i jednu bolnu istinu za čitavo čovječanstvo. Države Zapada, prvog svijeta, slobodnog ili demokratskog svijeta kako se vole nazivati, vode surovi makijavelisti koji zaista žive ideju da moralu u politici nema mjesta.

 

 

Igrom sudbine ili njenim proviđenjem na čelu se Evropske komisije se našla birokratkinja Ursula von der Leyen koja je svojim nastupom uspjela da postane lice hipokrizije zapadnih demokratija.

 

 

Ratni zločini u Pojasu Gaze

 

Brojne međunarodne organizacije za ljudska prava, ali i Ujedinjene nacije upozorile su da akcije vojske Izraela u Pojasu Gaze u sebi sadrže elemente ratnih zločina. Jedna od prvih odluka je bila potpuna opsada Gaze i blokiranje dotoka hrane, vode i električne energije, a uz to je uslijedilo masovno bombardovanje koje je odnijelo na hiljade ljudskih života, među kojima i stotine dječijih. Osim toga bombardovane su bolnice, vozila hitne pomoći, a nad gusto naseljenim područjima je korišten bijeli fosfor.

 

 

Nisu samo postupci izraelske vojske u sebi sadržavali jasne elemente ratnog zločina nego i retorika izraelskih političara i vojnih lica koja se svodila na dehumanizaciju Palestinaca od nazivanja životinjama do riječi da u Gazi nema civila.

 

 

“Naredio sam kompletnu opsadu Pojasa Gaze. Neće biti struje, vode, goriva. Sve je zatvoreno. Mi se borimo protiv ljudskih životinja i djelovat ćemo ujednačeno i koordinirano”, rekao je izraelski ministar odbrane Yoav Gallant.

 

 

Predsjednik Izraela Isaac Herzog, koji je u javnosti slovio za umjerenog političara, je na press konferenciji u petak kazao kako su svi Palestinci u Pojasu Gaze odgovorni i kako ne postoje nevini.

 

 

“Odgovorna je cijela nacija. Nije istinita ta retorika o nesvjesnosti civila, neuključenosti. Apsolutno nije tačno. Mogli su ustati. Mogli su se boriti protiv tog zlog režima koji je preuzeo Gazu u državnom udaru”, kazao je Herzog iznerviran zbog pitanja o smrti palestinskih civila.

 

 

Krug vodećih izraelskih političara koji imaju problem sa suočavanjem sa zločinima u Gazi dopunio je i bivši premijer Naftali Bennett koji je na pitanje: “Šta sa bebama u inkubatorima u Gazi čija je životna podrška isključena zato što su Izraelci isključili?struju?”, odgovorio ljutito: “Da li me ozbiljno pitate o palestinskim civilima? Šta je pogrešno sa tobom ? Jeste li vidjeli šta se dogodilo, mi se borimo protiv nacista. Mi ih ne ciljamo, svijet može doći i donijeti im struju, neću dati struju ili vodu neprijateljima”.

 

 

Međunarodno pravo, ali samo ponekad

 

Ni potezi ni izjave nisu bile dovoljne da države koje su najglasnije zaštitnice međunarodnog prava jasno i glasno osude zločine, a tek je Josep Borrell upozorio da je blokada Gaze u suprotnosti sa međunarodnim pravom.

 

 

Sa druge strane, Von der Leyen je otišla u prijateljsku posjetu predsjedniku Izraela Isaacu Herzogu i to baš onaj dan kada je Herzog kazao da su svi u Pojasu Gaze odgovorni za zločine koje su počinili pripadnici Hamasa.

 

 

“Mi smo prijatelji Izraela. Kada su prijatelji napadnuti, mi stojimo uz njih. Izrael ima pravo i dužnost odgovoriti na Hamasov ratni čin. Pozivamo na trenutno oslobađanje svih talaca koje je uzeo Hamas”, napisala je Von der Leyen na Twitteru uz video sa sastanka sa Herzogom, a niti u jednom trenutku ne poslavši poruku o miru ili potrebi za zaštitom palestinskih civila.

 

 

Čak ni ovako nabrojani svi promašaji ne daju punu sliku o diplomatskom sunovratu kojeg je u proteklih deset dana doživjela politika zapadnih demokratija oličena u Von der Leyen. Naime, u oktobru prošle godine, apsolutno ispravno Von der Leyen je kazala kako su napadi na ukrajinsku civilnu infrastrukturu ratni zločin, ali kako je svjetskoj javnosti apsolutno jasno da i Izrael napada civilnu infrastrukturu Gaze, glasnogovornik EU je nevješto objašnjavao kako to nije isto.

 

 

Glasnogovornik Evropske komisije Eric Mamer je rekao da je komentar o terorističkom činu “koji je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen dala u vezi s akcijama Rusije u Ukrajini u oktobru 2022. izrečen u vrlo specifičnom kontekstu, kada je došlo do neizazvanog napada jedne zemlje članice Vijeća sigurnosti UN-a, na miroljubivog susjeda”.

 

 

“I sada postoji situacija u kojoj, želim podsjetiti sve, napadi iz Gaze na Izrael traju, i stoga je Izrael u situaciji u kojoj se brani u izuzetno složenom vojnom teatru. Zato sada ne možemo suditi koje akcije Izrael treba poduzeti kako bi se mogao boriti protiv terorista Hamasa koji su napali njegov teritorij”, dodao je Mamer.

 

 

Očekivano je da SAD podrže Izrael u bilo kojoj situaciji, tako da reakcije iz Bijele Kuće ne iznenađuju bilo koga sa osnovnim poznavanjem historije, ali upravo zbog toga je još važnija uloga Evrope u stvaranju balansiranijeg pristupa.

 

 

Iako su početkom druge sedmice počela dolaziti upozorenja da Izrael treba poštovati pravila ratovanja, preblago i prekasno je to došlo da bi pokrilo sramotu smrti stotina djece u Gazi.

 

 

Ovakvi potezi su pokazatelj da u pitanju nije samo nemogućnost da se iskaže empatija nego i nemogućnost da se povuku potezi koji bi ojačali međunarodno pravo i relevantnost demokratskih politika na globalnom jugu.

 

 

Pogrešno bi bilo zaključiti da je politika Zapada u slučaju Palestine i Izraela nekom igrom slučaja licemjerna samo u ovom trenutku. Naime, čak ni u vrijeme unipolarnog svijeta nakon raspada Sovjetskog saveza, Zapad, ali prije svega SAD, nisu učinile dovoljan napor da zaista ostvare proklamovani cilj o dvije države. Iako je situaciju zakomplikovalo Hamasovo nasilno preuzimanje vlasti u Pojasu Gaze, od Sporazuma u Oslu nikada ni na Zapadnoj Obali nije izvršen pritisak da Palestinci zaista postanu suvereni.

 

 

Dok i danas SAD i Zapad govore o dvije države, izgradnja ilegalnih izraelskih naselja na Zapadnoj obali ne samo da takvo rješenje čini nemogućim, nego u očima Palestinaca uništava legitimitet PLO-a koji se odrekao oružane borbe, ali i dalje ne dobija zauzvrat realnu mogućnost palestinske države. Na taj način se Palestinci guraju u radikalizaciju koja ima teške posljedice po čitav Bliski Istok.

 

 

Višedecenijsko ignorisanje međunarodnog prava na području Izraela i Palestine je grotesknu kulminaciju imalo u priči o “evakuaciji Palestinaca iz Pojasa Gaze”.

 

 

Prvo je Izrael naredio faktički neizvodivu evakuaciju 1,1 milion stanovnika sjevera Gaze u već prenapučeni južni dio, pravdajući to brigom za zaštitu života, a onda je izraelski diplomata Danny Ayalon gostujući u programu Al Jazeere rekao da postoji gotovo bezgraničan prostor na području Sinaja na kojem bi se mogli napraviti izbjeglički kampovi za stanovnike Gaze. Naravno, teško je vjerovati da se ovdje radi o bilo kakvoj brizi za civile, a ne surovom etničkom čišćenju, koju su i eksperti UN-a označili kao zločin protiv čovječnosti.

 

 

Iskustvo Nakbe iz 1948. godine i sudbina Palestinaca koji su tada protjerani, ne daje Palestincima nadu da bi se više mogli vratiti u svoje domove u Pojasu Gaze.

 

 

Cijena licemjerja

 

Naime, nakon invazije Rusije na Ukrajinu, države zapadne demokratije su podršku odbrani Ukrajine, što je ističemo ispravno, pokušale da ne prikažu samo kao zaštitu interesa Zapada nego i odbranu međunarodnog prava i humanosti. Dakle, traženje podrške za Ukrajinu se nije baziralo na priči o interesu nego o priči o zaštiti čovječanstva i ljudskog života.

 

 

Apsolutno je istina da je Rusija izvršila ničim izazvanu i nepravednu invaziju na Ukrajinu koja je prouzrokovalo velika stradanja civila, ali i ilegalnu, ne samo okupaciju, nego i aneksiju dijelova Ukrajine.

 

 

Iako je Rusija zbog ovoga naišla na veliki broj osuda, zapadne države su imale problem da ostatak svijeta ubijede u to da je odbrana Ukrajine bitna za međunarodni poredak i da podrška Ukrajini je moralan potez. Globalni jug nije iskazivao preveliko ubjeđenje u ovo što iz vlastitih interesa što zbog manjka povjerenja u Zapad zbog njegovih “grijeha” iz nedavne prošlosti.

 

 

Kršenje međunarodnog prava i ignorisanje tog kršenja u Pojasu Gaze državama koje nisu dio “Zapada”, može poslužiti brojnim državama na globalnom jugu da ignorišu pozive za pomoć Ukrajini. Naime, svojom šutnjom i selektivnim pozivanjem na međunarodno pravo, Zapad je uništio vrijednost argumenta “međunarodno pravo”, a ostatku svijeta dao argument da je agresija na Ukrajinu samo dio borbi između dva različita koncepta svijeta i da ne postoji moralna odgovornost bilo koje druge države da se miješa u to.

 

 

Šutnja na kršenje međunarodnog prava koju su sebi priuštile zapadne demokratije dugo će odjekivati zemaljskom kuglom, a njene posljedice će biti dugotrajne i bolne po interese, kako zapada, tako i demokratskog pogleda na svijet. Međunarodno pravo ostaje mrtvo, a u novom svijetu koji se rađa kako će se tješiti demokratije jer je ono najsvetije za njih iskrvarilo pred njihovim očima u razrušenom Pojasu Gaze, ko će obrisati krv sa njih.

 

(Klix)

(1035)

Međunarodno pravo je mrtvo, ubila ga je briselska birokratija i dvoličnost Zapada