“A kakvi su to manipulanti najbolje se vidjelo po tome što je Dodik, u danu izricanja presude, najprije prijetio otcjepljenjem i proglašavao da BiH više ne postoji, a onda, posle razgovora sa Vučićem i advokatima, kao „mala maca“ počeo da prede da je on za jedinstvenu BiH i da je sa Bošnjacima i Hrvatima spreman da razgovara o uređenju države”, kaže Pantić.

 

 

 

Sud Bosne i Hercegovine protekle je sedmice Miloradu Dodiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od godinu, kao i šestogodišnju zabranu vršenja dužnosti predsjednika bosanskohercegovačkog entiteta RS od dana pravosnažnosti presude. Riječ je o prvostepenoj presudi izrečenoj Miloradu Dodiku zbog nepoštovanja odluka Visokog predstavnika međunarodne zajednice Christiana Schmidta.

 

 

 

 

Umjesto u Sudu u Sarajevu, Dodik je izricanje presude dočekao u Banjauci, na protestu koji je sam organizovao i na kojem jecio sudski proces predstavio kao udar na entitet čiji je predsjednik, a ne kao proces protiv pojedinca. Događaje koji su uslijedili i poteze koje Dodik povlači pojedini analitičari vide i kao pokušaj režima u Beogradu da krizu iz Srbije prebaci u region, te da ponovo zapali Bosnu i Hercegovinu.

 

 

Razgovarala Tamara Nikčević

 

„Postoji ta opasnost, na djelu je ovih dana“, kaže za Slobodnu Bosnu poznati srpski i jugoslavenski novinar Milojko Pantić. Prema njegovim riječima, zbog prvostepene presude Suda BiH, „Kameleon iz Banja Luke“, kako naziva Dodika, prijeti otcjepljenjementiteta RS.

 

“Taj politički bezumnik sarađivao je sa Slobodanom Miloševićem, potom sa Zoranom Đinđićem i Vojislavom Koštunicom, pa se grlio sa Borisom Tadićem, a sada je istaknuti pripadnik kriminalnog vladajućeg kartela Aleksandra Vučića. Velika opasnost prijeti cijelom regionu od tandema lažnih političara Vučić–Dodik,“, kaže Milojko Pantić.

 

 

Zašto?

 

Zato što je politika za njih paravan iza koga se krije kriminal, pljačka, korupcija i nasilje svake vrste, što koriste kao svoj lični, a ne nekakav „nacionalni interes“. Vjerujem da posle silnih ratnih tragedija, koje su devedesetih godina izazvali isti nacionalistički satrapi, građani Republike Srpske neće nasjesti na laži o nekakvoj „ugroženosti srpstva“ jer, eto, lopov i kriminalac mora da ide u zatvor. Preporučujem nadležnim institucijama u BiH da urade ono što su u Srbiji uradili studenti koji se bore protiv Vučića: da „Slučaj Dodik“ presele sa političkog na teren prava i pravde.

 

 

Predsjednik Vučić poručuje da će “Srbija uvijek poštovati BiH i čuvati mir, ali će biti uz RS i njene institucije”; takođe, osuđujuća presuda protiv Dodika mogla bi, kaže, imati dalekosežne političke posljedice za cijelu regiju. Je li Dodik predsjedniku Vučiću ono što je Vojislav Šešelj bio Miloševiću – političko strašilo kojim plaši i ucjenjuje Zapad?

 

Geopolitičko stanje u regionu i Evropi nije isto kao u vrijeme Miloševića. Nedavno je Srđan Milivojević, novi predsjednik Demokratske stranke, bio u Briselu i razgovarao sa zvaničnicima Evropske unije. Kaže da su u Evropi svjesni opasnosti da Vučić i Dodik svoja nepočinstva na političkom planu prebacuju na teren ugroženosti srpstva, te da će učiniti sve da do toga ne dođe. Vučić i Dodik su tvorci najkorumpiranijih društvenih zajednica u Evropi i uvjeren sam da obični ljudi njihove arhaične priče o lažnoj ugroženosti Srba i srpstva u Bosni i Hercegovini doživljavaju kao manipulaciju. A kakvi su to manipulanti najbolje se vidjelo po tome što je Dodik, u danu izricanja presude, najprije prijetio otcjepljenjem i proglašavao da BiH više ne postoji, a onda, posle razgovora sa Vučićem i advokatima, kao „mala maca“ počeo da prede da je on za jedinstvenu BiH i da je sa Bošnjacima i Hrvatima spreman da razgovara o uređenju države.

 

 

Da, ali je pozvao pristalice svoje stranke na proteste, inicirao donošenje zakona koji ukidaju državu BiH.

 

I Vučić je nedavno studentima zaprijetio nekakvim udruženjem lojalista, koje predvodi njegov brat i koji su se krvlju zakleli u nekakvoj crkvi da će braniti vlast. Ima ih, kako kaže, 17.000. Ispostavilo se da su to Zvezdini navijači „Delije“, kojima ne pada na pamet da svoje živote rizikuju zbog Vučića. Tako i Dodik: posle, po mom mišljenju najblaže moguće presude za višedecenijsko rušenje suverene države Bosne i Hercegovine, on vjeruje da će ga odbraniti njegovi sljebenici u korupciji, kriminalu i lopovluku.

 

 

A neće?

 

Neće! Uostalom, i nedavna podrška studenata iz Banja Luke njihovim kolegama u Srbiji pokazuje da je blizu kraj neograničene vladavine Vučića i Dodika, kojoj se ponašaju kao vlasnici Republike Srpske i Srbije.

 

 

Kad već spomenuste „Delije“, predsjednik Crvene zvezde Svetozar Mijailovic kaže da je ovo najbolja decenija u proteklih 80 godina istorije tog kluba. Da li je slučajnost to što se “najuspješnija“ dekada poklapa sa decenijom vladavine predsjednika Vučića?

 

Ništa nije slučajno. Crvena zvezda danas nije fudbalski klub, već „sigurna kuća“ za ratne zločince.

 

 

Za koje ratne zločince?

 

Ne tako davno, ratnog zločinca kodnog imena Kapetan Dragan proglasili su za počasnog člana nekadašnjeg prvaka Evrope. Od početka vladavine Aleksandra Vučića, Zvezda je u rukama vođa navijačkog udruženja „Delije“, koje je devedesetih godina prošlog vijeka osnovala Služba državne bezbednosti i kojima je komadovao ratni zločinac i kriminalac Arkan. Te 2012. godine Vučić je izjavio da se Zvezda i Partizan moraju privatizovati i da će on naći kupce. Već sjutradan su naslednici komandanta Arkana upali u njegov kabinet.

 

“Zvezda nije državna, Zvezda je naša i ti ćeš na prvoj konferenciji za novinare reći da si mali i slab i da nemaš podršku da privatizuješ Zvezdu“, rekli su mu.

 

Tako je i bilo.

 

 

Kako?

 

Ne samo pred novinarima, Vučić je to rekao i u parlamentu. Bio je prinuđen da vođama „Delija“ preda Zvezdu.

 

 

Zašto je bio prinuđen? Imao je političku moć.

 

Zato što su to od njega tražili isti oni koji mu devedesetih godina nisu dozvolili da vodi navijače ni na Novom Beogradu.

 

„Nisi dostojan da budeš vođa“, otvoreno su mu rekli, zaprijetivši mu da će ga, ako ih ne bude slušao, skinuti sa vlasti. „Mi smo oborili Miloševića, ti si za nas ’luk i voda’ “.

 

Od tada je „svemoćni“ Vučić, pred tim oficirima Arkanove paravojske, manji od makovog zrna, jer je, kao huligan, i sam bio pod njihovom komandom.

 

Zvezda je, dakle, pod upravom „Tribine“, kako je te „arkanovce“ nazvao direktor kluba Zvezdan Terzić, čovjek sa policijske potjernice, koji se, sve dok Vučić nije došao na vlast, od suda krio u Crnoj Gori. Toza Mijailović je „fikus“ predsednik i njegovaizjava koju ste citirali u skladu je sa Vučićevim „zlatnim dobom“ Srbije.

 

 

Ne vjerujete u „zlatno doba“ Srbije, o kojem govori predsjednik Vučić? Stvarnost je drugačija?

 

Ne samo da je stvarnost drugačija, nego je upravo suprotna od onoga što Vučić govori. Tvorac fikcije zvane „Srbija ekonomski tigar u regionu“ svom narodu preporučuje da se hrani jeftino – mesnom prerađevinom zvanom parizer. Za život je, kaže, dovoljno da pojedete dva jaja dnevno.

 

Od početka njegove tiranske vladavine držim se pravila koje sam naučio od možda najboljeg novinara „Politike“ svih vremena, Miroslava Radojčića: Bolje je ljudima ukazati na ono što jesu, nego ih smatrati onim što nisu. Poznajem neustavnog vladaoca Srbije još od njegovih huliganskih dana devedesetih godina prošlog vijeka i zato stalno ponavljam da je na vlasti neostvareni vođa fudbalskih huligana. Nisu mu slučajno predvodnici „Delija“ rekli da nije dostojan da bude vođa navijača, jer njegove karakterne osobine ravne su onima koje ima svaki palančki grandoman: nedosledna baraba, iskompleksirani lažov, lopov, licemjer; kapriciozan, maliciozan, demagog, samoljubiv i iznad svega srebroljubiv. Jedina žudnja njegove političke pomahnitalosti je da nikada ne učini ništa za opšte dobro, za zajedničke društvene potrebe. A još je u 18. vijeku jedan od francuskih prosvetitelja, Volter, govorio da „običan lopov krade vaš novac; politički lopov, međutim, krade vašu budućnost, vaše snove, vaše znanje, vaše obrazovanje, vaše zdravlje i vaš osmjeh“.

 

 

“Studentski protest je potpuno razoružao Vučiča, „led je pukao“, promjene su nezaustavljive”, kaže reditelj Rajko Grlić. Što bi se sve moglo naći ispod tog leda?

 

Vučić je sa svojim zločinačkim udruženjem zvanim SNS, u sadejstvu sa koalicionim partnerom SPS i krađom na izborima zarobio državu Srbiju, okupirao sve njene institucije, sve medije, privatizovao Narodnu banku, budžet Srbije pretvorio u svoju kasu, privatizovao i kriminalizovao službe bezbjednosti i ministrastva sile. Neutralisao je pravosuđe, ugasio parlament, pa vlada po svojoj volji. Zbog svega toga, srpskim društvom, umjesto stručnosti i zakona, prava i pravde, dominiraju korupcija, pljačka, nepotizam, demagogija, nestručnost, nasilje svake vrste i sve veće siromaštvo građana. Vučić je stvorio uređenje u kome manjina na vlasti ima sva prava a nikakvu odgovornost.

 

Baš zato je danas stanje u Srbiji takvo da mnogi, prije svega desničari iz nacionalističkih stranaka, vide svoju šansu da se dograbe vlasti. Takođe, primijetne su i sve veće aktivnosti stranih agentura.

 

 

Kojih agentura?

 

Prije svih ruskih i američkih. Brana svim tim nastojanjima su studenti, koji su dosledni i koji su najavili da će protestvovati sve dok se u Srbiji ne stvori pravna država, koja je i brana svakom ekstremizmu. Ta pametna mladost Srbije neopterećena je prošlošću i svim nacionalističkim izgubljenim ratovima, koje sadašnja vlast proglašava za pobjede. Nije važno da li si Hrvat, Bošnjak, Albanac ili Crnogorac, važno je da si čovjek, to je poruka studenata. Zbog takvog stava dobili su silnu podršku iz bivših jugoslovenskih republika, ali još važnije od toga: Bošnjaci iz Novog Pazara prvi su put ove godine zajedno sa Srbima i Mađarima oblježili Dan državnosti Srbije u Kragujevcu.

 

Studenti su društvene nelogičnosti i nepravdu shvatili posle 1. novembra 2024. godine i pogibije petnaest ljudi padom nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu. Svjesno ili ne, postali su rijetka, ako ne i jedina društvena grupa, pa i politička snaga u Srbiji, regionu i Evropi koja afirmiše i bori se za principe jednakosti, bratstva, sloge, zajedništva, solidarnosti, prava i pravde. Traže da se država vrati na ustavna podešavanja, a to znači da se zakoni poštuju i važe za sve. Znajući da lanac korupcije počinje i zaršava sa Vučićem, napravili su genijalan potez tako što su borbu protiv režima sa političkog prebacili na teren pravde i prava. Kad ih je tiranin pozvao da razgovaraju, ignorisali su ga odgovorom: „Ko je tebe šta pitao? Nisi nadležan ni za jedan od naših zahtjeva“. To ga je bukvalno raspametilo. Vidi se to svakodnevno u njegovim javnim nastupima, u kojima se ponaša i govori kao mentalno poremećena ličnost. Studenti, dakle, nisu probili led, studenti su otkrili da je „car go“.

 

Da, ali Zapad ne reaguje, i to zato što je predsjednik Vučić, tvrde analitičari, dobro odigrao: nije uveo sankcije Rusiji, tipovao je na predsjednika Trampa, pa sad može da računa na pomoć obje države, koje očito kreiraju novi poredak u svijetu.

 

Analitičari Vučića tretiraju kao da je političar i maltene ozbiljan državnik, a ne najobičniji politički šibicar. On nije uveo sankcije Rusiji, ali je zato glasao u Ujedinjenim nacijama za rezoluciju kojom se osuđuje agresija Rusije na Ukrajinu. Šta je to nego šibicarenje, koje nije jasno političkim analitičarima, ali Rusima jeste. S druge strane, mislite li da Tramp ne zna da je, prilikom njegovog predhodnog izbora za predsednika SAD, Vučić i finansijski pomagao Hilari Klinton i da ne zna da je ovih dana izmislio, sam napisao i objavio navodnu čestitku Trampa povodom Dana državnosti Srbije? Hoću da kažem da ni Rusija ni Amerika Vučićane tretiraju kao prijatelja i nema šanse da uz njihovu pomoć ostane na vlasti. Uostalom, sve i da ga podrže i Rusi i Amerikanci, niko zdravorazuman u Srbiji, nakon tromjesečne pobune cijele Srbije, ne može da zamisli Vučića na vlasti. Nastavak njegove vladavine nemoguća je misija.

 

 

Zato što je „strah promijenio stranu“, kako kažu studenti?

 

Svojim „marševima slobode“ do Novog Sada, Kragujevca i Niša, studenti su u svim usputnim mjestima dočekivani kao oslobodioci, što je pouzdan znak da je „strah promenio stranu“. Ali ne samo to. Studenti mijenjaju i svijest ljudi o tome čemu služi vlast, i da nije normalno da nam život uređuje i o svemu odlučuje i presuđuje jedan čovjek. Pogotovu ne čovjek sa mentalnim poremećajem koji nema kapacitet da vodi mjesnu zajednicu, a ne državu. Studente podržavaju i proteste organizuju građani u preko 350 srpskih mjesta, što znači da se protestuje i u mjestima koja su do sada bila tvrđave vladajućeg SNS-a. Samo Vučić ne vidi da mu je istekao rok trajanja.

 

 

Vidi li to opozicija? Gdje je, znate li?

 

Od propasti komunizma i prelaska na višestranački parlamentarni sistem, u Srbiji su i vlast i opozicija dio vladajućeg političkog establišmenta.

 

 

Kako to?

 

Tako! To je zasluga Slobodana Miloševića, koji je devedesetih godina prošlog vijeka Jovici Stanišiću, njegovom načelniku Službe državne bezbednosti, naložio da napravi sistem obesmišljavanja višestranačkog parlamentarizma ili, bolje rečeno, sistem simuliranja demokratije, u kojoj će vladati ljudi a ne zakoni. Stanišićeva ideja je da od vladajućeg Saveza komunista i Socijalističkog saveza radnog naroda stvori Socijalističku partiju Srbije i da tako komunistima osigura ostanak na vlasti.Istovremeno, Stanišićeva Služba formirala je bezmalo sve opozicione stranke, prije svega Srpsku radikalnu stranku, koju je vodio omiljeni Miloševićev opozicionar, ratni zločinac, lažni Srbin, lažni pravoslavac i lažni četnički vojvoda Hulja Šešelj.

 

„Kakvi izbori, kakva vlada i parlament?! U Srbiji je sve Služba. Ona je država, jer jedina ima kontinuitet“, ponavlja Jovica Stanišić, rodonačelnik Srbije kao partijske, a ne kao pravne države.

 

 

(FOTO SRNA/ Darko Šavija)

 

 

Ta država ili Služba pojačava represiju. Je li to znak snage i slabosti?

 

U politici je poojačana represija uvijek znak slabosti. Kriminalci, lopovi i nasilnici na vlasti brane svoje pozicije silom, nesvjesni da nikakva sila ne može, niti je ikada mogla, pobunjeni narod držati u pokornosti. Može neko vrijeme, ali je taj period u Srbiji upravo istekao.

 

(SB)

(799)

MILOJKO PANTIĆ ZA “SB”: “Velika opasnost prijeti cijelom regionu od tandema lažnih političara Vučić–Dodik, koji su tvorci najkorumpiranijih zajednica…”