RATA…
Čak i kada bismo mi kreirali Dayton, možda bismo to uradili drugačije, kaže Šarović.
Predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) Mirko Šarović u intervjuu za Glas Amerike je govorio o protivljenju opozicije vladajućoj stranci u entitetu RS i retorici Milorada Dodika, kao i o mogućim rješenjima za trenutnu političku situaciju u BiH.
Očigledno je da je Vaše i protivljenje opozicije vladajućoj stranci u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska i Miloradu Dodiku najozbiljnije do sada. Šta Vam najviše smeta u političkom pristupu i postupcima Milorada Dodika?
“U vezi s pitanjima koje je Dodik pokrenuo u posljednje vrijeme, našli smo se na suprotnim stranama. Te razloge sam, u jednoj mjeri, objasnio na posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, smatrajući da mi ne problematizujemo legitimitet i da postoje stvari koje mogu biti zakonite.
Vi ih možete pokrenuti, ali uvijek morate imati odgovornost šta one mogu prouzrokovati u zemlji koja je osjetljiva na mnoge stvari. Posebno se to odnosi na pitanje implementacije Daytonskog mirovnog sporazuma i njegove nadležnosti. U tom smislu, smatrao sam da se Dodik igra vatrom, da te stvari treba raditi na drugačiji način i pokušati preko institucija kao prije 10 ili 15 godina. Mi nismo osporavali legitimitet. Vi možete i imate pravo da ono što je preneseno tražite da se vrati nazad jer su se promijenile okolnosti. Takve stvari moraju proći kroz parlament. Procjenjujem da Dodik, u značajnoj mjeri, takve poteze pravi da bi pridobio naklonost građana te da bi sebi stvorio bolju priliku za izbore 2022. godine. On grozničavo teži da dobije još jedan mandat, u protivnom je u velikoj opasnosti. Igra rolu nacionalnog heroja koji se ‘kao bori’ za Republiku Srpsku.
Pored svih inicijativa i zahtjeva, on mora obrazložiti kako to misli uraditi. Nije dovoljno reći: ‘Ja ću to uraditi mirnim putem.’ Treba kazniti svakoga ko govori o ratu, jer smo istu priču imali i 1992. godine. Svi su pričali o miru, o tome kako se ne može ništa desiti pa se desilo. Nije dovoljno reći: ‘To ću ja uraditi mirno.’ Moraš objasniti kako to misliš, da bi ti ljudi vjerovali. Ja ne vjerujem Dodiku jer strahujem da zbog neodgovorne politike može doći do problema, sukoba, incidenata pa i rata. Nije dovoljno samo reći – ‘Da, mi imamo pravo tražiti prenos nadležnosti.’ Potrebno je dogovoriti se i s drugim partnerima u Bosni i Hercegovini. To je njegova igra u koju nas vješto uvlači.”
Izjavili ste da se entitet Republika Srpska nalazi na raskrsnici i da još uvijek nije poznato gdje bi ga put mogao odvesti. Kazali ste i da Milorad Dodik povlači određene poteze jer želi pobjedu na izborima 2022. godine. Da li i na koji način njegova politika može uvući Bosnu i Hercegovinu u opasnost te kakve bi to posljedice moglo izazvati?
“To znači hoćemo li u narednoj godini pričati o normalnim životnim stvarima te da li će dominantna tema biti ekonomija i približavanje BiH evropskim integracijama. To je, prema mom mišljenju, jedini ispravan put, a drugi je onaj kojim nas vodi Dodik. To je staza stalnih kriza i sukoba koji traju već dvije godine. Sve se to pojačava s tendencijom da dobije i druge oblike, koje sigurno ne bismo poželjeli. Dodik i njegovi koalicijski partneri su preuzeli vlast i podijelili funkcije. Mislim da je to i bio plan – podijeliti plijen, a onda otvoriti front političkih sukoba i na tome zasnovati drugi mandat. Zbog toga se plašim da će država ostati zaglavljena u balkanskom blatu.”
Da li u ovom trenutku, prema Vašem mišljenju, građani BiH pružaju podršku vladajućim strankama? Konkretno, da li građani Republike Srpske podržavaju retoriku Milorada Dodika?
“Njegova retorika je pitka u Republici Srpskoj. Vraćanje nadležnosti je tema koju mnogo građana u Republici Srpskoj dočekuje s odobravanjem. To se smatra kao pravo na koje ima Republika Srpska, ali mi moramo uvjeriti građane da nije dovoljno da imamo pravo. Istovremeno, ne smijemo gurati zemlju u rat. Opozicija smatra da je opravdan strah ljudi i da nas Dodik svojim postupcima direktno gura u problem i sukob, odnosno potencijalnu opasnost od rata. Ljude moramo uvjeriti da razmišljaju u tom smjeru te da ne smijemo napraviti bilo koji potez koji nas može odvesti stranputicom. Zbog toga pokušavamo da, ne ulazeći u legitimitet određenih zahtjeva, ukazati na opasnosti koje nas čekaju na putevima Milorada Dodika. Rekao sam mu da zbog navedenih stvari možemo dovesti u opasnost Republiku Srpsku, sva njena dostignuća i autonomiju. Odgovornost je na nama političarima i građanima smo dužni objasniti kuda ih vodimo, koje posljedice možemo dočekati te koju ćemo cijenu platiti. Mislim da je fer da se to saopšti javnosti i građanima koje predstavljamo.”
Koliko stojite pri mišljenju da su entiteti Republika Srpska i Federacija BiH neupitni dijelovi jedinstvene Bosne i Hercegovine te da je budućnost sva tri konstitutivna naroda u takvoj nepodijeljenoj državi?
“Smatram da treba čuvati sve što nam je Dayton donio. Čak i kada bismo mi kreirali Dayton, možda bismo to uradili drugačije. Određeni ciljevi prije Daytona su bili drugačiji kod svake od strana koja je bila u sukobu u ratnom periodu. Dayton je vrsta kompromisa i alternativa za njega u ovom trenutku ne postoji. Sve mimo toga je nepotrebno. Trebamo čuvati dostignuti nivo dogovora svih strana, kada je u pitanju Bosna i Hercegovina. Proizvod Daytonskog mirovnog sporazuma je autonomija Republike Srpske i Federacije BiH. I za Republiku Srpsku i srpski narod dovoljno je da razvijaju, ostvare sve vrste sloboda i dobiju ovlaštenja na nivou države. Isto važi i za Federaciju BiH i njene građane. Daytonski mirovni sporazum nije smetnja za napredak, smetnja su ljudi koji ga ne implementiraju.”
Prije nekoliko dana ste davali iskaz u Tužilaštvu BiH zbog sjednice Narodne skupštine Republike Srpske, iako niste prisustvovali glasanju za zaključke o prenosu nadležnosti. Na koji način vidite izlazak iz trenutne političke situacije u zemlji?
“Začudio sam se zbog čega smo pozvani u Tužilaštvo BiH kada nismo bili učesnici bilo čega i to može samo štetiti opoziciji. Rekao sam to i prilikom davanja iskaza – da smo posljednji koji su trebali biti pozvani na saslušanje. Mislim da izlaz iz političke krize trebaju tražiti odgovorne stranke na vlasti, a ne opozicija. Izlaz nije samo na jednoj adresi, svi oni su partneri koji vode zemlju prethodnih godina. Pobjednici su na izborima, imaju većinu i nije uredu skrivati se iza opozicije. To je zamazivanje stvarnosti. Zalažemo se da se kriza, ako je moguće, smiri ili da prestane što je prije moguće, kako izborni proces ne bi bio pod sjenkom svih dešavanja. U tom smislu sam pesimist, jer to ne radi samo Dodik nego i stranke u Federaciji.
Žele da trenutna situacija traje što duže, jer tada imaju veće šanse da pobijede. Ako se kriza uskoro privede kraju, onda nemaju o čemu pričati. Ništa dobro nisu donijeli zemlji i ništa pametno nisu uradili. U posljednje dvije godine, na svakom polju (ekonomskom, javnom, društvenom…) smo nazadovali. U narednom periodu će nastaviti ponavljati priču, ali rješenja neće biti. Mislim da će elite koje vode zemlju, u ljeto 2022. godine zatražiti od građana podršku za izbore, a nakon pobjede će im riješiti krizna pitanja koja su sada projektovana. Unaprijed znam da će Dodik u julu ili augustu sljedeće godine reći: “Svi zakoni spakovani, ali s obzirom na to da ulazimo u izbornu kampanju, Narodna skupština RS-a neće raditi. Čim prođu izbori, zakone ćemo odmah dati u proceduru i sve vratiti tamo gdje treba. Za takvo nešto morate glasati za mene, kako bih pobijedio i kako bi vam sve to omogućio.'”
Vaša specijalnost su ekonomija i trgovina te ste svjesni koliko je BiH ekonomski slaba. Šta smatrate da bi bio najbolji politički potez koji bi vodio barem i sporom ekonomskom boljitku? Šta učiniti u oba bh. entiteta kako bi se smanjio poguban odljev mladih mozgova?
“Imam tri ključna prioriteta. To je prije svega kandidatski status u Evropsku uniju. Mislim da smo sposobni, samo nam treba volje i znanja. Trebamo se približiti otvaranju poglavlja pristupanja Evropskoj uniji. Mislim da imamo dovoljno prijatelja koji bi nam u tome pomogli. S druge strane, za mene bi prioritet svakako bio otvoreni Balkan. Inicijativa, koja je za mene vrlo prihvatljiva, sigurno bi bila dobra za Bosnu i Hercegovinu i donijela bi više koristi, privrednih ciljeva i više novca u budžete entiteta i Bosne i Hercegovine. To bi bio ekonomski zamah koji bi se osjetio već u prvoj godini. U tom projektu nema politike, jer da ima nešto što bi nas sputavalo u političkom smislu, tu ne bi zajedno bile Albanija, Sjeverna Makedonija i Srbija. Zemlja treba privući više investicionih sredstava za otvaranje infrastrukturnih projekata.”
(SB)
(27)
