Moja djevojka i ja smo, nakon trogodišnje veze, prekinuli zbog neke bezvezne stvari oko mene.
Prolazili su mjeseci kako se nismo viđali i ja sam odlučio odlaziti na naše staro mjesto gdje smo se inače rastajali.
Ponio bih gitaru, sjeo kraj obližnjeg drveta i svirao naše pjesme dok bi se ona vraćala sa treninga. Ona bi prolazila kraj mene slušajući sve to i samo bi nastavila prema kući.
Tako sam iz dana u dan nastavio po svom i isplatilo se. Ona nije mogla izdržati više, nije me mogla gledati samog i tužnog…Došla je i sjela kraj mene, počela da pjeva našu najdražu pjesmu, a ja sam… na gitari pratio ritam njenog vedrog glasa.
Jako me zagrlila i rekla da su to bili najteži dani za nju.. samo proći pored nekog koga voliš, a ne zagrliti ga ili pozdraviti. To i nije baš jednostavno. Slušajte svoje srce i ne posustajte pred greškama, svima se događaju, a mogu se ispraviti ljubavlju i upornošću.
Izvor: www.ispovesti.com
(2231)