Moja svadba koja je bila juče pretvorila se u nešto najgore što sam doživjela u svojih 30 godina života. Sve je bilo idealno, najskuplji restoran u gradu, preko 300 zvanica, muzika… vjenčanje kao iz snova, sve do trenutka kada je došao matičar i počeo sa ceremonijom vjenčanja.
Kada me je matičar upitao koje prezime ću uzeti, ja sam rekla da ću da zadržim moje prezime, a iste sekunde moja svekrva koja je sjedila par metara od mene je skočila sa stolice i počela da me vrijeđa pred svima… došla je do mene i zaprijetila mi da moram da uzmem njihovo prezime ili će vjenčanje biti prekinuto.
Stojala sam sva zbunjena, u sali i pored 300 zvanica zavladala mrtva tišina… Okrenula sam se prema vjereniku, BUDUĆEM MUŽU, očekivala da me zaštiti, a on mi je tada rekao da se slaže sa svojom mamom i da bi bilo dobro da uzmem njihovo prezime…
Skinula sam veo sa glave i bez riječi ga ostavila… 6 godina veze, budućnost, sve, sve, sve je otišlo u nepovrat zbog čiste gluposti.
Najgore od svega je to što sam se u tom trenutku kada sam rekla da želim da zadržim moje prezime ustvari NAŠALILA… ali za tih par minuta sam bolje upoznala muškarca sa kojim sam planirala budućnost i njegovu porodicu nego za sve ove godine što se znamo…
Sjedim i ne znam da li da budem tužna ili da se veselim jer sam izbjegla neviđene psihopate…
Izvor: Zenakraljica
(1120)