Muke Putinovog ljubimca: Dodik želi igrati za Rusiju s novcem zapadnih zemalja

Od petka 15. marta ujutro do nedjelje 17. marta uvečer traju izbori u Rusiji. Vladimir Putin je po peti put „kandidat naroda“. Prethodno je na razne načine eliminisao ozbiljne protukandidate. Aleksandar Vučić i Milorad Dodik mogu relaksirano očekivati rezultate izbora znajući da Putinovom pobjedom mogu nastaviti manipulacije svojim biračkim pukom. I upravo onog trenutka kada taj puk shvati kako im vjerno sljedbeništvo ne pridonosi kvaliteti života, baš nasuprot, biće to njihov politički kraj. Što prije, to bolje..

Nije lako biti Milorad Dodik u posljednje vrijeme. Treba otići na rukoljub ruskom predsjediku Vladimiru Putinu, zakačiti uručeni mu uzvratni orden, a onda hitro za Tursku. Javno se ulagivao predsjedniku ove zemlje Recepu Tayyipu Erdoganu kako bi iskamčio koji euro za budžetsku dubiozu u koju je doveo bh. entitet Republika Srpska.

Prihvatio bi Dodik i američke dolare, bez obzira na njegove salve uvreda koje mora slušati ambasador ove zemlje u Bosni i Hercegovini Michael J. Murphy. No, ni ambasador nije ostao dužan, piše Žurnal u svojoj analizi.

“Stanovnici Republike Srpske masovno napuštaju Bosnu i Hercegovinu. Čitave porodice zaključuju da graditi život u Republici Srpskoj nije ekonomski moguće ni politički sigurno… RS vršila je netransparentno zaduživanje kod domaćih i inostranih povjerilaca. Ukratko, gospodin Dodik stavlja neodrživ finansijski teret na buduće generacije“, ustvrdio je krajem prošle godine ambasador Murphy.

Dodik pokušava na sve strane iskamčiti nedostajući novac za spas enitetskog budžeta. Kako su zapadne zemlje predvođene Njemačkom obustavile brojne projekte, kako ni banke ne žele kreditirati u takvoj situaciji, okreće se „slamkama spasa“ poput mađarskog premijera Orbana, turskog predsjednika Erdogana, tražeći ulaganje iz Azerbejdžana pa čak i Saudijske Arabije.

Jasno, Putin novac ne daje. Tog 21. februara ove godine u gradu Kazanju, nakon četvrtog susreta sa Dodikom od početka ruske agresije na Ukrajinu, izrazio je tek zahvalnost na redovnim kontaktima i konstruktivnim relacijama.

“Predstavnici rukovodstva Republike Srpske nas redovno posjećuju i sarađuju sa nama u različitim oblastima. Siguran sam da će i ova vaša posjeta biti od koristi i da ćemo uspjeti da iskoristimo vrijeme da razgovaramo o bilateralnim odnosima u čitavom nizu oblasti”, rekao je tom prilikom Putin.

Dodik nije imao šta novo reći. Ponovio je odbijanje vlasti u Republici Srpskoj za pridruživanje sankcijama prema Rusiji kao i otpor pristupu Bosne i Hercegovine NATO savezu uz neizbježno negiranje legitimnosti Visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita.

“Šta god da se desi, Srbi će biti na strani Rusa. To ih Zapad izluđuje, zato misle da Srbi treba da budu kažnjeni. Rusija može i da pogriješi, da uradi nešto što nije u redu, ali Srbi će biti na njenoj strani. On (Putin) nas uvijek podržava, jer je to prijateljstvo, jer su to dobri odnosi, razumijevanje među ljudima, između lidera, države i naroda. Postoji pritisak koji dolazi sa Zapada, koji pokušava da okrene sve protiv Rusije. Mi to ne radimo”, izjavio je naknadno Dodik za agenciju TASS.

Čovićeva potpora Rusiji

Dodikova posjeta rezultirala je očekivanim negativnim reakcijama iz Evropske Unije te Sjedinjenih Američkih Država, potom Dodikovih opozicionara u RS te dijela političkih aktera u BiH.

„Bosna i Hercegovina se obavezala da slijedi bezbjednosne spoljnopolitičke smjernice EU, kao zemlja kandidatkinja za članstvo u Evropskoj uniji. To isključuje saradnju sa državama koje su pod sankcijama, uključujući i lične sastanke sa šefovima tih država”, naveli su iz OHR-a.

“Pitanje malignog ruskog uticaja se ne smije potcjenjivati, moramo biti veoma oprezni”, rekao je početkom marta član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović nakon susreta sa šefom Delegacije EU u BiH Johannom Sattlerom i ambasadorima zemalja članica EU u BiH.

“Da li je iko otišao iz BiH u Bjelorusiju i Rusiju? I Bošnjaci i Srbi i Hrvati, Bosanci i Hercegovci idu u pravcu EU demokratije, zbog čega EU treba dovršiti proces integracije zemalja Zapadnog Balkana, a sigurna i stabilna BiH je garant sigurnosti cijele regije”, zaključio je Bećirović.

Na kritike zapadnih zemalja oglasila se Ambasada Ruske Federacije u BiH.

„Želimo da pitamo naše evropske kolege: gdje se izgubilo poštovanje suverenitetu Bosne i Hercegovine, koje Brisel toliko često naglašava? Ispostavlja se da kada bosanskohercegovački politički djelatnici postupaju, polazeći od interesa svojih birača i naroda, ali u suprotnosti sa postavkama tzv. kolektivnog Zapada, oni se automatski proglašavaju „agentima Kremlja“, koji šire „maligni ruski uticaj“. Vidimo u takvom pristupu neskriveno licemjerje, koje svjedoči o zaboravu ozloglašenih evropskih vrijednosti radi geopolitičkih aspiracija svojeg starijeg partnera – SAD“, saopštili su iz ruske ambasade.

Očekivano, negativnih komentara o Dodikovoj posjeti Rusiji nema od HDZ-a BiH i njegovog lidera Dragana Čovića koji je trenutno u fazi podrške i Dodiku u Rusiji. Razloge treba tražiti i u njegovoj akviziciji za svojevrsnu para-privatizaciju mostarskog Aluminija, a to je državljanin Izraela Amir Gross Kabiri. Koliko god izgledalo nemoguće, Kabiri vjerovatno ima bolje konekcije sa Rusijom čak i od Dodika. Njegova u Panami registrovana firma „M.T. Abraham Group“, kao vlasnik „Aluminij industrije“, ne posustaje u upumpavanju stotina miliona dolara u Rusiju, kupujući nelegirani aluminij i sličan aluminijski otpad.

Rusija je u Bosnu i Hercegovinu tokom 2023. godine uvezla iz direktno Rusije ili robe porijeklom iz ove države ukupno nešto više od 623 miliona KM. Gotovo trećina od toga odnosi se na „Aluminij industriju“ koja je iz Rusije prošle godine uvezla sirovog aluminija i aluminijske žice u vrijednosti oko 193 miliona maraka, a od početka ove godine još dodatnih 15 miliona.

Kabiri može u svoju odbranu reći da je aluminijski otpad iz Rusije kvalitetniji od onog iz Indije (kojeg u jednakim količinama uvozi u BiH, ako je zaista iz ove zemlje) kao i da kupovina nelegiranog aluminija iz Rusije nije na listi sankcija te da i neke zemlje EU to još praktikuju. No, činjenica je da su mnoge zemlje prestale ili značajno smanjile te količine. Nasuprot tome, dok Kabiri maše izraelskim zastavama po Mostaru, nastavlja donositi profit državi koju iz Izraela označavaju kao nekog ko podržava njihove neprijatelje.

Putinizacija regiona

Vratimo se Dodiku i njegovim proruskim aktivnostima koje pokušava da provodi ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u regionu, sve u sadejstvu sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Oni se trude da stvore odnosno održe uporišta za ruski uticaj, bez obzira što korist, osim održanja ličnog političkog ega, nije obostrana.

Oni Putinu služe da održava tenzije u regionu, on njima da prikriju svoje neuspjehe. Podsjetimo kako je Dodik nakon Rusije, otišao i u Crnu Goru kako bi navodno predsjedniku Skupštine Crne Gore Andriji Mandiću dostavio prijedlog Sporazuma o specijalnim odnosima RS i Crne Gore. Pravu sadržinu razgovora možemo samo pretpostaviti, a to je nastavak destabilizacije regiona po Putinovom naputku.

„Jedan od strateških planova Rusije koji smo da smo bili pametni, trebali primetiti početkom devedesetih godina, jeste taktika da se ove male nacije zavađaju, da budu u međusobnoj konfrotaciji i da kroz tu konfrotaciju Rusija stekne vlast nad pojedinim nacijama. To nama ovdje djeluje začuđujuće, pitamo se da li je baš tako… Međutim, na Kavkazu Rusija tako vlada već 300 godina“, kaže Čedomir Stojković, advokat iz Beograda, jedan od najžeščih kritičara Vučićevog režima i protivnika ruskog uticaja.

Dodik pak želi po svaku cijenu biti Putinova sjenka nad Balkanom, barem onoliko koliko mu Vučić dopusti.

„U Srbiji, predsednik ne sluša nijednu instituciju, eksperte… nikoga, jer je ‘onako kako ja kažem’. Isto je i sa Dodikom, a sada se javljaju i slični političari u Crnoj Gori. Svi oni nameću ‘putinizam’ kao legitimnu političku formu za vladanje Zapadnim Balkanom“, kaže Duško Radosavljević, politolog iz Srbije za AJB

Posmatrajući Bosnu i Hercegovinu Dodik putem poslušnika iz njegove stranke u strukturama državne vlasti, i dalje opterećuje politički i ekonomski prosperitet stalnim blokadama, pravdanim proceduralnim razlozima. Ono što mu predstavlja posljednju prepreku jesu nekoliko državnih institcija, Sud i Tužilaštvo BiH odnosno Visoko sudsko i tužilačko vijeće, potom Ustavni sud i naravno Centralna izborna komisija BiH, o čemu je Žurnal svojevremeno pisao.

„Ukoliko Dodik postigne ovaj cilj, sadašnji ustavni sistem, koji je već opterećen mogućnostima proceduralnih blokada, lošeg finansijskog upravljanja i zloupotrebe položaja, vjerovatno nikada neće biti reformisan. Ovo bi bio idealan scenario za Rusiju. U tom slučaju BiH i dalje ne bi mogla da vodi nezavisnu spoljnu politiku ni u pogledu NATO-a ni u pogledu ruske okupacije dijelova Ukrajine. Na unutrašnjem planu, to bi omogućilo Dodiku ili političkim istomišljenicima da eliminišu nekoliko preostalih institucija, koje su zadržale određeni stepen nezavisnosti od vladajućih političkih partija“, upozorava u svom tekstu Majda Ruge, bivša savjetnica u Delegaciji Evropske komisije u BiH i Misiji OSCE-a u BiH.

Brojni kanali destibalizacije

Ništa nije slučajno, pa ni to što su Vlada i Narodna Skupština Republike Srpske nedavno usvojile Zakon o proizvodnji naoružanja i vojne opreme u Republici Srpskoj, još jedan pokušaj nametanja entitetske ovlasti u odnosu na državu. Zakon je obrazložen djelatnošću od strateškog interesa. Efekti koji otkrivaju pravu namjeru brzo su slijedili. Kako piše „Bloomberg Adria“, u toku je registracija novih firmi čiji su osnivači vlasnici iz Srbije.

Namjenska industrije je još jedna karika u nizu kojom Dodik i Vučić prave „specijalne veze“, poput elektoenergetskih objekata, aerodroma, autoputeva, plinovoda, u kojima se Srbija pojavljuje kao (su)vlasnik resursa na teritoriji Bosne i Hercegovine. Podsjetimo, Dodik je odavno prodao entitetskog telekom operatera srbijanskoj državnoj kompaniji, dok je Rusiji isporučio naftni sektor, rafineriju nafte u Brodu i ulja u Modriči.

Možda i najvažnija karika proruskog djelovanja na teritorijama Srbije, Republike Srpske i Crne Gore, jeste Srpska pravoslavna crkva koja u svemu slijedi prorusku politiku

„Njena uloga jeste da seje po potrebi razdor na Balkanu i ona to radi u veliko mjeri pod komandom Ruske pravoslavne crkve koja je jedan od glavnih eksponenata ruskog sveta. Tako je Srpska pravoslavna crkva jedan od glavnih oruđa „Srpskog sveta“ ovdje na Balkanu. Mi smo se toga nagledali i mi koji smo stariji, nama to ne predstavlja nikakvo iznenađenje s obzirom da znamo kakvu je politiku igrala SPC u pripremi ratova i toku izvođenja samih ratova i onda poslije toga u pravdanju ratnih zločina. To zapravo nije nikakva religijska organizacija to je par exelance politička organizacija i to veoma opasna i bogata politička organizacija“, stav je Dinka Gruhonjića, urednika portala Autonomija iz Novog Sada.

„Kada vidite scenografiju tih litija, ne znam da postoji ijedna zemlja koja je suverena , da su slike stranog državnika na čelu. Ne postoje slike suverena te države, uvijek su tu dvije slike Putina, to je bilo naročito u C. Gori“, podsjeća sociolog Sead Pašić.

Naravno, nezaobilazna stavka za kompletnu propagandu, pored raznih humanitarnih organizacija sa ruskim prefiksom, potom u oblasti obrazovanja omasovljavanjem učenja ruskog jezika u školama i davanjem stipendija za školovanje u Rusiji, raznih kulturnih manifestacija sa prevashodnim veličanjem svega ruskog, jesu i mediji.

Još 2018. godine tokom boravka u Rusiji Milorad Dodik je javno pozvao ruske medije da ojačaju svoj uticaj u Bosni i Hercegovini.

“Trebalo bi, kao što su i neki drugi učinili, da se otvori ruska informativna kuća koja bi na lokalnim jezicima imala elektronski, tv program na lokalnom jeziku i pokrivala regiju, kao što rade N1, ‘Al Jazeera’ i drugi koji su odavno prisutni i nitko više ne smatra da je to problem. Ali, ako bi Rusija to učinila, to bi izazvalo lavinu napada i na nas i na Ruse, a oni u biti ništa ne čine”, ustvrdio je Dodik.

Pored ova dva medija, Rezolucijom Evropskog parlmenta o suzbijanju propagande protiv EU na listi su i ruske kulturne organizacije i propagandni medija poput Fondacije „Russkij mir“ te „Rossotrudničestvo“ čija su predstavništva označena kao špijunski centri u brojnim zemljama. U martu 2021. Rossotrudničestvo je preimenovano u „Ruski dom“ kojih trenutno ima u oko 80 zemalja. Jedan takav otvoren je u Beogradu. Novembra prošle godine u tom je objektu uručeno priznanje u ime ove organizacije ministrima u Vladi Republike Srpske, Petru Đokiću, Željki Stojčić te Srđanu Perišiću, savjetniku Milorada Dodika.

Od petka 15. marta ujutro do nedjelje 17. marta uveče traju izbori u Rusiji. Vladimir Putin je po peti put „kandidat naroda“. Prethodno je na razne načine eliminisao ozbiljne protukandidate. Aleksandar Vučić i Milorad Dodik mogu relaksirano očekivati rezultate izbora znajući da Putinovom pobjedom mogu nastaviti manipulacije svojim biračkim tijelom.