Kosovska je politička i kulturna elita još početko 1990-ih u tajnosti razmatrala mogućnost masovnog povratka svoga naroda na katoličku vjeru…

 

 

Piše: Tihomir Rajčić/Slobodna Dalmacija

 

 

“Da biste bili pravi Albanac, morate biti kršćanin katolik”, izjavio je nedavno za prestižni New York Times katolički aktivist s Kosova Boik Breca, kojeg su na napuštanje islama potaknuli Hrvati. Naime, kao politički zatvorenik u Jugoslaviji Breca je susreo hrvatske političke uznike koji su ga potaknuli da počne razmišljati o katoličkoj vjeri svojih predaka.

 

 

U pozadini tih riječi najnovija je konverzija Kosovara s islama na katoličanstvo, piše Slobodna Dalmacija.

 

 

 

Katolici na Kosovu

 

 

New York Times je, očito u organizaciji utjecajne albanske emigracije u Americi, zabilježio konverziju koja se odigrala u crkvi sv. Abrahama na brdu kod mjesta Lapušnika u središtu Kosova. Crkva se nalazi 20 kilometara jugoistočno od Prištine, na mjestu na kojem se 1998. odigrala važna bitka između Oslobodilačke vojske Kosova i srbijanske policije.

 

 

Konverziji je pristupilo 28 Kosovara. Osim dvoje djece, ostali krštenici bili su srednje ili starije dobi. Do tada su bili muslimanske vjere. Muhamed je postao Marko, Ismet, Isai itd. Prema podacima iz crkve iz Lapušnika, staroj vjeri se do sada vratilo 3800 Kosovara.

 

 

Iza ove epizode krije se fenomen Albanaca kriptokatolika. Riječ je o ljudima koji su se stotinama godina u javnosti ponašali kao pobožni muslimani, ali koji su u privatnosti svoga doma ustrajavali na katoličkoj vjeri svojih predaka.

 

 

O tome su 2008., u povodu proglašenja samostalnosti Kosova, pisali The Economist, Rauters i Politico.

 

 

 

Fenomen kriptokatolika

 

 

Reuters je zabilježio slučaj obitelji Sopi iz gradića Kline čiji su preci stoljećima za Uskrs bojili jaja kao i ostali katolici širom svijeta, a usporedo s muslimanskim ramazanom slavili Božić i klanjali se malome Isusu u jaslicama.

 

 

Prema pisanju The Economista, ovaj je fenomen bio vrlo raširen pa postoji mogućnost da je oko pola kosovskih Albanaca stoljećima zadržalo snažnu emocionalnu povezanost s Katoličkom crkvom. No sve to iza zatvorenih vrata svoga doma, bojeći se odmazde osmanskih islamskih vlasti. Ovaj fenomen je tijekom dugih stoljeća osmanske vlasti postojao i među drugim narodima. No u slučaju Kosova taj je fenomen posebno izražen.

 

 

Osim vjere i kulture, u čitavoj stvari je važno što su konverzije s islama na katoličanstvo dio euro-američkog usmjerenja Kosovara.

 

 

Kako je 2008. pisao britanski dnevnik The Guardian, riječ je o desetljećima staroj strateškoj ideji. Naime, još početkom devedesetih godina prošlog stoljeća kosovska politička i kulturna elita je u tajnosti razmatrala mogućnost masovnog povratka svoga naroda na katoličku vjeru. Prema postojećim podacima, to je bio i san prvoga kosovskog predsjednika Ibrahima Rugove, čijeg su dalekog pretka u 19. stoljeću Osmanlije dali smaknuti zbog prikrivenoga katolicizma. Da stvar bude zanimljivija, Rugova je u izjavi za talijanski tisak 2003. godine otvoreno rekao kako gaji simpatije prema katoličanstvu, ali zbog političke osjetljivosti teme odbio je govoriti o ideji masovnog prelaska Kosovara s islama na katoličanstvo.

 

 

U pozadini ovakvog razmišljanja bilo je albansko traženje saveznika protiv beogradskog režima Slobodana Miloševića, čemu je, smatralo se, smetala islamska vjera većine kosovskih Albanaca. Na duge staze to znači da kroz konverziju na katoličku vjeru Kosovari žele kao pojedinci i kao narod otkriti svoj davni katolički i europski identitet, koji su im osmanski sultan i službeni Beograd stoljećima uskraćivali. Konačni cilj takve računice je pristupanje europskoj zajednici naroda, odnosno članstvo Kosova u Europskoj uniji.

 

 

Na takav način, kako je nekidan izvijestio The New York Times, razmišljaju bivši muslimani koji su na svečanosti u crkvi u Lapušniku prihvatili katoličku vjeru. Tim činom, isticali su krštenici, vratili su svoj izvorni nacionalni identitet i otvorili svojoj zemlji vrata u Europu, koja se smatra ekskluzivnim kršćanskim klubom.

 

 

Iako postoji europska sumnjičavost prema islamističkom radikalizmu s Bliskog istoka, važan dio ove priče je činjenica da se Albanci muslimani nisu spremni odreći svoje vjere.

 

 

Muslimani, koji čine više od 90 posto albanskog stanovništva Kosova, izjave katoličkih aktivista smatraju pretjeranima. Primjer toga je vrlo agilni kosovski premijer Albin Kurti, po čijem mišljenju vjera nije odlučujući element albanskog nacionalnog identiteta.

 

 

“Za nas je važno to što su vjere dolazile i prolazile, a mi smo još uvijek tu, na svojoj zemlji. Za Albance vjera nikad nije bila od primarne važnosti”, izjavio je Kurti nekidan za New York Times.

 

 

Slično misli i povjesničar Durim Abdullahu sa Sveučilišta u Prištini, koji je za New York Times rekao:

 

 

“Gledano iz povijesne perspektive, to što govore katolički aktivisti je istina. Ali njihova logika znači da bismo se trebali vratiti na pretkršćansko poganstvo ljudi koji su na području Kosova živjeli prije pojave kršćanstva i islama.”

 

 

Iza tih riječi stoji realna stvarnost u kojoj glavni grad Kosova Prištinu krasi spomenik katoličkoj svetici i dobitnici Nobelove nagrade za mir, Albanki Majci Terezi. Također, njoj u čast podignuta je golema katedrala koja na vrlo konkretan način obilježava stari i novi katolički identiteta Kosova. No usporedo s time središte Prištine uskoro će krasiti i golema džamija, koju gradi Turska i koja će svjedočiti o prevladavajućem muslimanskom identitetu ove balkanske zemlje koja teži postati dio Europe.

 

 

 

Što piše u tekstu New York Timesa?

 

 

Tekst je objavljen pod naslovom “Pomak prema kršćanstvu uzburkao duhove u muslimanskoj zemlji”.

 

 

U podnaslovu piše: “Kršćanski preobraćenici na Kosovu, gdje su velika većina ljudi muslimani, nadaju se da će oživiti predislamsku prošlost koju vide kao ključ svog europskog identiteta.”

 

 

U uvodu autori Andrew Higgins i Fatjona Mejdini pišu:

 

“Katolički svećenik stajao je za oltarom u crkvi na vrhu brda gdje se odvijalo masovno krštenje, uranjajući desetke glava u vodu i crtajući križ prstom na svakom čelu.

 

Zatim se radovao povratku duša kršćanstvu u zemlji u kojoj su velika većina ljudi muslimani. Pred njim su stajali muškarci, žene i djeca…

 

Ceremonija je bila jedna od mnogih proteklih mjeseci na Kosovu, bivšem srpskom području naseljenom većinom etničkim Albancima, koje je sebe proglasilo neovisnom državom 2008. U popisu stanovništva prošlog proljeća, 93 posto stanovništva izjasnilo se kao muslimani, a samo 1,75 posto kao rimokatolici.

 

Mali broj kršćanskih aktivista etničkih Albanaca, koji su svi obraćenici s islama, pozivaju svoju etničku rodbinu da na crkvu gledaju kao na izraz svog identiteta. Oni to nazivaju ‘pokret povratka‘, poticaj za oživljavanje predislamske prošlosti koju vide kao sidro mjesta Kosova u Europi i prepreku vjerskom ekstremizmu koji se prelijeva s Bliskog istoka”, piše ugledni NYT u velikoj reportaži.

 

 

Pišu dalje:

 

“Sve dok Osmansko Carstvo nije osvojilo ono što je današnje Kosovo i druga područja Balkana u 14. stoljeću, donoseći sa sobom islam, etnički Albanci bili su prvenstveno katolici. Pod osmanskom vladavinom, koja je trajala do 1912., većina stanovnika Kosova promijenila je vjeru.

 

Preokretanjem tog procesa, rekao je otac Fran Kolaj, svećenik koji je izvršio krštenja, etnički Albanci mogu povratiti svoj izvorni identitet.

 

Etnički Albanci, koji vuku svoje korijene od drevnog naroda zvanog Iliri, žive uglavnom u Albaniji, zemlji na Jadranskom moru. Ali oni također čine veliku većinu stanovništva u susjednom Kosovu i više od četvrtine stanovništva u Sjevernoj Makedoniji.

 

U crkvi u kojoj su održana krštenja, nacionalistički amblemi nalaze se uz vjersku ikonografiju. Dvoglavi orao, simbol Albanije, ukrašava toranj i zaslon iza oltara.”

 

“Vrijeme je da se vratimo na mjesto gdje pripadamo – s Kristom”, rekao je otac Kolaj u intervjuu.

 

U mnogim muslimanskim zemljama odricanje od islama može donijeti tešku kaznu, ponekad čak i smrt. Do sada ceremonije krštenja koje se održavaju na Kosovu nisu izazvale nasilno protivljenje, iako je bilo nekih ljutitih osuda na internetu. (Nije poznato koliko se obraćenja do sada dogodilo.)

 

Ali povjesničari, koji se slažu da je kršćanstvo bilo prisutno na Kosovu mnogo prije nego što je Osmansko Carstvo donijelo islam, dovode u pitanje način razmišljanja novog kršćanskog pokreta.

 

“Iz povijesne perspektive ono što oni govore je istina”, rekao je Durim Abdullahu, povjesničar sa Sveučilišta u Prištini. No, dodao je, “njihova logika znači da svi trebamo postati pogani” jer ljudi koji su živjeli na području današnjeg Kosova prije dolaska kršćanstva, a kasnije i islama, bili su nevjernici.

 

Kao i mnogi drugi Kosovari, g. Abdullahu je rekao kako vjeruje da je Srbija, koja ima većinom pravoslavno kršćansko stanovništvo, pomogla potaknuti pokret povratka kao način sijanja razdora na Kosovu. Iako je Srbija dugo bila optuživana za potkopavanje stabilnosti Kosova, nema dokaza da je promicala prelazak na pravoslavno kršćanstvo.

 

Arheolozi su 2022. otkrili ostatke rimske crkve iz šestog stoljeća u blizini Prištine, a 2023. pronašli mozaik s natpisom koji ukazuje da su rani Albanci, ili barem narod koji je možda bio povezan s njima, bili kršćani.

 

Ipak, Christophe Goddard, francuski arheolog koji radi na nalazištu, rekao je da je pogrešno nametati moderne koncepte nacije i etničke pripadnosti drevnim narodima. “Ovo nije povijest nego moderna politika”, rekao je.

 

Tragovi daleke predislamske prošlosti Kosova također su preživjeli u malom broju obitelji koje su se držale rimokatolicizma unatoč riziku da budu izopćeni od svojih muslimanskih susjeda.

 

Marin Sopi, 67, umirovljeni učitelj albanskog jezika koji se krstio prije 16 godina, rekao je da su članovi njegove obitelji generacijama bili “prikriveni katolici”. U djetinjstvu, prisjetio se, on i njegova obitelj slavili su ramazan s muslimanskim prijateljima, ali tajno su slavili Božić kod kuće.

 

“Danju smo bili muslimani, a noću kršćani”, rekao je. Otkako je postao kršćanin, rekao je, 36 članova njegove šire obitelji službeno je napustilo islam.

 

Islam i kršćanstvo na Kosovu uglavnom su koegzistirali u miru, sve dok pravoslavni kršćanski vojnici i nacionalističke paravojne skupine iz Srbije nisu devedesetih počeli paliti džamije i protjerivati ​​muslimane iz domova.

 

Strani kršćanski misionari držali su se podalje od kosovske kampanje obraćenja. Ali neki etnički Albanci koji žive u zapadnoj Europi ponudili su potporu, videći povratak katoličanstvu kao najbolju nadu Kosova da jednog dana uđe u Europsku uniju, klub većinom kršćana.

 

Arber Gashi, etnički Albanac koji živi u Švicarskoj, otputovao je na Kosovo kako bi prisustvovao ceremoniji krštenja u crkvi u Lapušniku, koja gleda na poprište velike bitke 1998. godine između srpskih snaga i Oslobodilačke vojske Kosova.

 

On i drugi aktivisti zabrinuti su da financiranje izgradnje džamija i drugih aktivnosti iz Turske i zemalja Bliskog istoka, poput Katara i Saudijske Arabije, s njihovim konzervativnijim pristupima, prijeti tradicionalno opuštenom obliku islama na Kosovu. Većina tog novca je otišla u projekte ekonomskog razvoja koji nisu povezani s religijom.

 

U središtu Prištine nalazi se kip u čast Majke Tereze, katoličke časne sestre i dobitnice Nobelove nagrade za mir albanskog podrijetla, a njime dominira velika rimokatolička katedrala izgrađena nakon rata sa Srbijom. Ali Turska trenutno financira izgradnju ogromne nove džamije koja će biti još veća.

 

G. Gashi također je rekao da se boji povratka islamskog ekstremizma koji se pojavio u prvom, kaotičnom desetljeću neovisnosti Kosova. Prema nekim brojkama, Kosovo je dalo više novaka Islamskoj državi u Siriji nego bilo koja druga europska država.

 

Kršćanstvo bi, pak, otvorilo put u Europu, rekao je.

 

Represije vlasti posljednjih godina ušutkale su ekstremizam i učvrstile tradicionalno opušteno kosovsko shvaćanje islama. Ulice Prištine pune su barova u kojima se poslužuje širok izbor alkohola. Žene s velom su izuzetno rijetke.

 

Gezim Gjin Hajrullahu, 57, učitelj koji je bio među onima koji su nedavno kršteni u Lapušniku, rekao je da se pridružio Katoličkoj crkvi “ne zbog same vjere”, već zbog “našeg nacionalnog identiteta” kao etničkih Albanaca. Njegova se supruga također obratila.

 

Kosovski albanski premijer Albin Kurti, u intervjuu u Prištini, umanjio je važnost vjere za albanski identitet. “Za nas su religije došle i prošle, ali mi smo još uvijek ovdje”, rekao je. “Za Albance, u smislu identiteta, vjera nikada nije bila na prvom mjestu.”

 

To ih razlikuje od ostalih naroda u danas nestaloj, multietničkoj saveznoj državi Jugoslaviji, koja se raspala tijekom balkanskih ratova ranih devedesetih. Glavne zaraćene strane u ranim fazama sukoba govorile su uglavnom istim jezikom i izgledale su slično, ali su se jasno razlikovale jedna od druge po vjeri – Srbi po pravoslavnom kršćanstvu, Hrvati po rimokatoličanstvu i Bošnjaci po islamu.

 

Aktivisti pokreta za povratak vjeri predaka vjeruju da etnički Albanci također trebaju učvrstiti svoju nacionalnu lojalnost religijom u obliku rimokatolicizma.

 

Boik Breca, bivši musliman aktivan u pokretu, inzistirao je na tome da Katolička crkva nije upad stranaca, već pravi izraz albanskog identiteta i dokaz da Kosovo pripada Europi.

 

Rekao je da je njegovo zanimanje za kršćanstvo počelo kada je Kosovo, zajedno sa Srbijom, još uvijek bilo dio Jugoslavije. Poslan je u zatvor na obali Hrvatske kao politički zatvorenik. Mnogi od njegovih suzatvorenika bili su katolici, prisjetio se, i pomogli su probuditi ono što sada vidi kao svoju pravu vjeru i uvjerenje da su “svi naši preci bili katolici”.

 

“Da biste bili pravi Albanac”, rekao je, “morate biti kršćanin.”

 

Ovo je stajalište uvelike osporavano, uključujući i gospodina Kurtija, premijera.

 

“Ne vjerujem u to”, rekao je.

 

Trenutni pritisak protiv islama započeo je sastankom u listopadu 2023. u Dečanima, bastionu nacionalističkih osjećaja u blizini granice Kosova s ​​Albanijom. Skup, na kojem su sudjelovali nacionalistički intelektualci i bivši borci Oslobodilačke vojske Kosova, raspravljao je o načinima promicanja “albanskosti” i odlučio da će kršćanstvo pomoći.

 

“Od danas više nismo muslimani”, poručili su prisutni uz slogan: “Biti samo Albanci.”

 

Sastanak je doveo do formiranja onoga što je u početku nazvano Pokret za napuštanje islamske vjere, provokativan naziv koji je uglavnom odbačen u korist “Povratak korijenima”. (Doslovno prevedeno “Pokret povratka”)

 

Iz svog ureda u Prištini, ukrašenog modelom Meke, kosovski veliki muftija Naim Ternava sa zebnjom i užasom promatra promjene. Pritisak na muslimane da prijeđu na kršćanstvo, rekao je, riskira narušavanje vjerskog sklada i koriste ga “strani agenti za širenje mržnje prema islamu”.

 

“Naša je misija”, dodao je, “zadržati ljude u našoj vjeri. Govorim ljudima da ostanu u islamu.”

 

 

Europska priča o albanskom junaku

 

Ključno nadahnuće katoličkog pokreta Kosovara je katolički vojskovođa i junak Gjergj Kastrioti, kojeg su Hrvati s ljubavlju zapamtili kao Jurja Kastriotića. Ovaj hrabri albanski vojskovođa u Europi je poznatiji po muslimaskom imenu Skenderbeg, koje je dobio od osmanskih gospodara.

 

Naime, početkom 15. stoljeća malog Jurja je otac bio prisiljen poslati na sultanov dvor, gdje je primio islam i gdje je odgojen kao elitni sultanov rob-vojnik janjičar. Pokazao se toliko dobrim vojskovođom da je od sultana dobio čin generala, a zatim i naslov pokrajinskog upravitelja valije, te sve počasti i bogatstvo koje su dolazili sa sultanovom milošću. Usprkos tome Juraj je u zreloj dobio napustio islam i vratio se katoličkoj vjeri svojih predaka. Čak štoviše, postao je jedan od zadnjih vođa otpora širenju Osmanskog Carstva na Balkanu. Iako znatno slabiji, Juraj je čak poveo i katolički “sveti rat” protiv osmanskog sultana i islama. Ova hrabrost mu je donijela europsku slavu i važne saveznike, papu, Veneciju i moćno Napuljsko kraljevstvo. Da bi što jače istaknuo njegovu važnost, papa je Jurju dodijelio počasni naslov “athleta Christi”, što će reći Kristov šampion. Iako je sultan nakon 13 velikih pohoda uspio osvojiti njegovu rodnu Albaniju, Juraj se sve do smrti u kršćanskim vojskama borio protiv Osmanlija.

 

Zbog svoje hrabrosti, ali i zbog dosljedne privrženosti vjeri svojih predaka, Juraj Kastriotić danas je simbol pokreta za povratak Kosovara na katoličku vjeru.

 

 

Crkva Majke Tereze u Prištini u Kosovu

 

 

Autor teksta je povjesničar dr. sc. Tihomir Rajčić, koji se u svojoj znanstvenoj karijeri često bavi problematikom na Balkanu, povijesnim reperkusijama i objašnjava uzroke današnjih pojava.

 

(Jutarnji list)

(563)

Na Kosovu se događa nešto čudno, muslimani prelaze na katoličanstvo, strani mediji spominju i Hrvate. Oglasio se i Kurti