Sukob Izraela i Hamasa, okarakteriziran kao “događaj crnog labuda” (metafora za iznenadni događaj s dalekosežnim posljedicama) na tržištu nafte ima potencijal podići cijene nafte na 150 dolara po barelu. Ova mogućnost je više nego realna zbog rata u Gazi, a posebno u vezi s Iranom.

 

 

 

Nije tajna da Iran podržava Hezbollah i opskrbljuje ga naprednim oružjem, dodatno produbljujući sukob.

 

 

Štoviše, iranski utjecaj na Hezbollah mogao bi otvoriti drugu frontu protiv Izraela, što bi moglo izazvati izraelske udare na Iran.

 

 

Kao odgovor, Iran bi mogao odlučiti zatvoriti Hormuški tjesnac, ključni globalni naftni prolaz.

 

 

Takav bi čin poremetio opskrbu naftom, što bi dovelo do skoka cijena i doprinijelo inflaciji kroz povećanje troškova energije.

 

 

Iako neki analitičari tvrde da ovaj olujni događaj ima ograničen utjecaj na globalne cijene nafte i šire gospodarstvo, stvarnost je daleko složenija, analizira RT.

 

 

Nakon napada Hamasa na Izrael, cijene nafte su isprva porasle, da bi se do kraja dana povukle. No, kako kažu, izgled može prevariti. Sukob između Izraela i Hamasa, u svojoj nepredvidivosti, nalikuje događaju “crnog labuda”, termin koji je skovao Nassim Nicholas Taleb kako bi opisao nepredviđene događaje koji imaju dubok utjecaj na tržišta i društvo.

 

 

Sukob između Izraela i Hamasa izgleda daleko od prolaznog, već se širi daleko izvan granica Gaze. Ako ova situacija eskalira na regionalnoj razini, poremećaj u opskrbi energijom mogao bi gurnuti cijene nafte na zlokobnih 150 dolara po barelu, uzrokujući inflaciju i gospodarski kolaps u SAD-u i EU.

 

 

Svijet je već svjedočio teškim geopolitičkim turbulencijama koje su izazvale šokove na tržištima nafte. Rat Jom Kipur 1973., burno poglavlje u povijesti bliskoistočnih sukoba, jedan je od takvih primjera.

 

 

Podsjetimo, nakon zahtjeva predsjednika Nixona 19. listopada 1973. da Kongres stavi Izraelu na raspolaganje 2,2 milijarde dolara hitne pomoći za rat Jom Kipura, Organizacija arapskih zemalja izvoznica nafte (OAPEC) uvela je naftni embargo Sjedinjenim Državama.

 

 

Embargo je zaustavio američki uvoz nafte iz zemalja OAPEC-a, što je značajno promijenilo globalnu cijenu nafte. Gotovo se učetverostručila, s 2,90 dolara po barelu prije embarga, na 11,65 dolara po barelu u siječnju 1974.

 

 

U velikim središtima kao što je New York, ovaj skok je bio zapanjujući – cijene su se učetverostručile, skočivši otprilike 300 do 400 posto, ovisno o vrsti sirove nafte. Ova se seizmička promjena osjetila diljem svijeta, utječući na gospodarstva daleko izvan američkih obala.

 

 

U ožujku 1974., usred neslaganja unutar OAPEC-a oko toga koliko dugo treba trajati embargo, on je službeno ukinut. No, više cijene nafte ostale su na snazi.

 

 

Usred ove energetske oluje, postavilo se ključno pitanje – kako bi Sjedinjene Države odgovorile na ovu naftnu krizu, pogotovo ako bi se aktivno uključile u sukob koji je u tijeku?

 

 

Sama pomisao na uplitanje SAD-a vjerojatno bi izazvala snažnu reakciju Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC), što bi se moglo očitovati kao naftni embargo usmjeren ne samo na Sjedinjene Države, već i na Europu.

 

 

Hormuški tjesnac, pomorsko sjecište od ogromne važnosti, ima ključnu poziciju na globalnom tržištu nafte.

 

 

Kroz ovaj uski tjesnac prolazi otprilike jedna šestina svjetske nafte i jedna trećina ukapljenog prirodnog plina. Iran kontrolira sedam od osam otoka, održavajući vojnu prisutnost na svakom.

 

 

Ovo strateško pozicioniranje daje Iranu moć da potencijalno poremeti protok nafte, što je mogućnost s dubokim implikacijama na globalnu energetsku sigurnost.

 

 

Zatvaranje ili značajan poremećaj u Hormuškom tjesnacu, zajedno s ruskim embargom na naftu i plin, poslali bi cijene nafte i ukapljenog prirodnog plina na neviđene visine.

 

 

Situacija postaje još neizvjesnija jer svjedočimo zatvaranju ključnih plinovoda koji isporučuju ruski plin u Europu.

 

 

Zbog toga sukob između Izraela i Hamasa predstavlja značajnu prijetnju energetskoj sigurnosti u Europi, pogotovo jer se opskrba ruskim plinom suočava s preprekama.

 

 

SAD su, potaknute iskustvom energetske krize 1973., stvorile strateške rezerve nafte upravo kako bi iz ratova i kriza izašle bez većih trauma?

 

 

Međutim, unatoč njihovoj svrsi, Bidenova administracija dosljedno je iscrpljivala Strateške rezerve nafte (SPR) bez namjere obnavljanja iscrpljenih rezervi. Je li se radilo o sračunatoj strategiji potkopavanja Rusije?

 

 

Ali onda je izbio rat Izraela i Hamasa i on sada zauzima središnje mjesto. Što bi moglo poći po zlu? Razmotrite, na trenutak, nadolazeći šok cijene nafte kada Bidenova administracija odluči obnoviti strateške rezerve nafte.

 

 

U ovoj naftnoj odiseji, gdje se spajaju geopolitika, nedostatak dovoljno ulaganja i uspon supersila u razvoju, put do 150 dolara nije pitanje “ako”, već “kada”.

 

 

Pozornica je postavljena, igrači su na mjestu, a svijet željno iščekuje sljedeći čin u ovoj uzbudljivoj drami, s potencijalom za događaj crnog labuda koji raširi krila.

 

 

 

 

(Informer)

(203)

Nafta ide na 150 dolara po barelu?! Svijet na pragu novog “događaja crnog labuda”! Za ovo niko nije spreman!