‘Kina je nova vrsta izazova jer je i u ekonomskom i u političkom smislu ozbiljan rival SAD-u‘

 

 

Piše: Željko TRKANJEC

 

 

Odnos SAD-a i Kine vjerojatno je najvažniji odnos na svijetu, izjavio je američki državni tajnik Antony Blinken. Sir John Sawers, bivši šef britanske vanjske obavještajne službe MI6, u razgovoru za Cipher Brief analitički je precizno definirao što Kina predstavlja za demokratski svijet.

 

 

“Kinezi će, nakon uspjeha u borbi s pandemijom, samo potvrditi svoju premisu da je njihov sustav bolji od zapadnog. U Kini raste uvjerenje da su zapadne demokracije i SAD u padu dok Kina raste. Bojim se da će zbog toga Zapadu biti teže nositi se s Kinom u budućnosti”. Sir Sawers navodi da Kina nije izazov poput Njemačke u prvoj polovici 20. stoljeća ili Hladnog rata u drugoj.

 

 

“Kina je nova vrsta izazova jer je i u ekonomskom i u političkom smislu ozbiljan rival SAD-u. To ju čini drukčijom od Sovjetskog Saveza, koji je bio ravnopravan na vojnoj osnovi, ali nikad na ekonomskoj ili političkoj. Kina ima sustav u koji vjeruje, a koji je prijetnja drugim zemljama ako ga počnu oponašati”, tumači Sir Sawers te daje, kao svaki kvalitetni obavještajac, i smjernice za političko djelovanje.

 

 

“Moramo pronaći područja na kojima možemo surađivati s Kinom, kao što su klima i zdravlje, područja na kojima ćemo Kini biti konkurenti, kao što je trgovina i tehnologija, i područja na kojima ćemo joj se suprotstaviti, kao što je Južno kinesko more i njezino postupanje prema Tajvanu i Ujgurima. Provedba ovog, u čemu je Amerika usklađena s istočnoazijskim, europskim i, nadamo se, indijskim saveznicima, bit će pravi izazov”, navodi bivši čelnik MI6. Razotkrivajući još jednu razliku Kine i SSSR-a.

 

 

Ovaj potonji entitet bio je pripravan na kategorizaciju otvorenih pitanja, pa je tako i sad Rusija u sporu sa Zapadom oko disidenta Alekseja Navaljnog, ali je ipak pristala na produljenje Novog START-a (sporazum o redukciji strategijskog nuklearnog naoružanja).

 

 

“Kinezi preferiraju povezivati stvari, ne žele ih kategorizirati i zato je s njima teže raditi jer nema mogućnosti da učinimo ustupak, primjerice, na pitanju tehnologije kako bi Kinezi napravili važan korak u klimatskim pitanjima”, zaključuje Sir Sawers.

 

 

Niz važnih govora

 

Kako, pak, Peking i Washington vide razvoj odnosa nakon promjene američke administracije, zrcali se u nizu važnih govora. Kina je nastupila tradicionalno, prvi je bio predsjednik Xi Jinping, a onda je detaljizaciju preuzeo ministar vanjskih poslova Wang Yi, spuštajući političku i diplomatsku razinu istodobno prelazeći s općeg na pojedinačno. Wangov je govor posebno važan jer dolazi nakon telefonskog razgovora američkog predsjednika Joea Bidena i Xija koji je trajao dva sata, a nismo dobili ni mrvice sadržaja i tona. Ali Wangov izričaj sugerira da Peking nije pretjerano sretan Bidenovim stavovima. Kineski su govori dugački, koriste brojne parabole, bujice riječi u kojima se većinom ponavlja što je Xi rekao nastojeći to pojasniti. Pravi primjerak azijskog govorničkog stila (genus Asiaticum).

 

 

Američka retorika je sažeta, jasna, bez dvosmislenosti, obrazac klasičnog atičkog stila (genus Atticum) za koji su antički retoričari govorili da ima težnju slijediti strogu logiku i strukturu misli. Sukob Azije i Atike, tako precizno definiran u načinima izražavanja, determinirao je europsku i azijsku povijest od Homera pa do Aleksandra Velikog, obilježenu brojnim ratovima. Taj se sraz preselio s Mediterana na Pacifik. U nastavku teksta citirat ću ključne elemente navedenih govora uz minimalne intervencije. Za početak usporedba izvijesti Bijele kuće i kineske vlade o telefonskom razgovoru Bidena i Xija.

 

 

Bijela kuća: “Predsjednik Biden potvrdio je svoje prioritete zaštite sigurnosti, prosperiteta, zdravlja i načina života američkog naroda i očuvanja slobodnog i otvorenog Indo-Pacifika. Naglasio je svoju temeljnu zabrinutost zbog nasilne i nepoštene ekonomske prakse Pekinga, slamanja Hong Konga, kršenja ljudskih prava u Xinjiangu i sve nastrljivijih postupaka u regiji, uključujući i Tajvan. Dvojica čelnika razmijenila su mišljenja o suzbijanju pandemije, zajedničkim izazovima globalne zdravstvene sigurnosti, klimatskim promjenama i sprečavanju proliferacije oružja. Predsjednik Biden obvezao se slijediti praktične, na rezultate usmjerene angažmane kada to unapređuje interese američkog naroda i naših saveznika”.

 

 

Xinhua, kineska novinska agencija: “Naglašavajući da su odnosi Kine i SAD-a trenutno na prijelomnici, Xi je rekao da je zajednička želja oba naroda i šire međunarodne zajednice da vide zdrav i stabilan razvoj kinesko-američkih odnosa. Tajvansko pitanje i pitanja koja se odnose na Hong Kong, Xinjiang itd. kineska su unutarnja pitanja i tiču se kineskog suvereniteta i teritorijalnog integriteta, a američka bi strana trebala poštovati ključne kineske interese i ponašati se razborito, naglasio je Xi”.

 

 

Dva su predsjednika iznijela i svoju širu sliku razvoja globalnih odnosa.

 

 

Joe Biden: “SAD mora obnoviti trajne prednosti Amerike kako bismo s pozicije snage mogli odgovoriti današnjim izazovima. To znači nanovo izgraditi naše ekonomske temelje; vratiti svoje mjesto u međunarodnim institucijama; učvrstiti naše vrijednosti kod kuće i govoriti u njihovu obranu diljem svijeta; modernizirati naše vojne sposobnosti, ali uz vodstvo diplomacije; revitalizirati američku mrežu saveza i partnerstava koja su svijet učinila sigurnijim za sve ljude. Naša su partnerstva trajala i rasla godinama jer su ukorijenjena u bogatstvu naših zajedničkih demokratskih vrijednosti. Nisu transakcijska. Nisu ekstrakcijska. Grade se na viziji budućnosti u kojoj je svaki glas važan, u kojoj su zaštićena prava svih i podržava se vladavina zakona. Usred smo fundamentalne rasprave o budućnosti i smjeru našega svijeta. Nalazimo se na prekretnici između onih koji tvrde da je, s obzirom na sve izazove s kojima se suočavamo – od četvrte industrijske revolucije do globalne pandemije – autokracija najbolji put naprijed, i onih koji razumiju da je demokracija esencijalna za suočavanje s tim izazovima”.

 

 

Neviđene promjene

 

 

Xi Jinping: “Svijet prolazi kroz promjene neviđene u stoljeću i sad je vrijeme za veliki razvoj i veliku transformaciju. Čovječanstvo se suočilo s više kriza kakve se rijetko viđaju u ljudskoj povijesti… Povijest ide naprijed i svijet se neće vratiti onome što je bio u prošlosti. Svaki izbor i potezi koje danas napravimo oblikovat će svijet budućnosti. Ne možemo se nositi sa zajedničkim izazovima u podijeljenom svijetu, a sukob će nas odvesti u slijepu ulicu. Čovječanstvo je naučilo lekcije na teži način, a ta povijest nije tako daleko. Ne smijemo se vratiti na taj put. Trebali bismo podržavati zajedničke vrijednosti čovječanstva, mir, razvoj, jednakost, pravdu, demokraciju i slobodu, uzdići se iznad ideoloških predrasuda, učiniti mehanizme, principe i politike naše suradnje što otvorenijim i uključivijim te zajednički čuvati svjetski mir i stabilnost”.

 

 

Xijeve riječi djeluju vrlo obećavajuće, čak i pomirljivije od Bidenovih. No ovdje treba dodati pojašnjenja pojmova, prvo demokracije.

 

 

Wang Yi: “Kina podržava i promiče narodnu demokraciju. Zapadne su zemlje ili ozbiljno izvrnule ili pogrešno shvatile Kinu kad je riječ o demokraciji. Demokracija nije patent nekoliko zemalja. To je zajednička vrijednost čovječanstva. Postoje različiti načini ostvarenja demokracije, a ne postoji fiksni model ili standardni odgovor. Istinska demokracija mora biti ukorijenjena u stvarnosti neke zemlje i služiti svojem narodu. Socijalistička demokracija koju prakticira Kina podupire organsko jedinstvo vodstva Komunističke partije, zemlju vodi narod i vlada na temelju zakona. To je demokracija cjelokupnog procesa. Važno zakonodavstvo i donošenje politika moraju proći kroz postavljene postupke i opsežne rasprave, a konačna odluka mora se donijeti na temelju znanstvenih i demokratskih razmatranja. To je najreprezentativnija demokracija u kojoj se ljudi konzultiraju kako bi se postigao najveći zajednički nazivnik koji odgovara volji cijelog društva”.

 

 

Bez prava na izbor

 

 

International Political Science Review objavio je 16. veljače ove godine tekst pod naslovom “Politika autoritarne ovlasti: Cijena participativnosti u Kini”. Autori su Xuan Qin i Baogang He, prvi sa Sveučilišta Fudan u Kini, a drugi sa Sveučilišta Deakin u Australiji. Njihov je zaključak, a studija je bila usredotočena na Šangaj, sljedeći: “Djelomična i percipirana moć u praksi javnih rasprava, koja se širi Kinom od kasnih 1990-ih, a na snazi je i danas, zbunjuje. Građani uživaju pravo na sudjelovanje, informiranje i formalnu jednakost, ali njihova je politička moć ograničena bez prava da biraju i razrješavaju dužnosnike. ‘Autoritarna ovlast’, koja kombinira djelomično ovlaštenje i sofisticiranu kontrolu, odvaja psihološku od političke ovlasti. Kroz tako delikatnu kombinaciju i razdvajanje, građani su djelomično ovlašteni, paradoksalno, spriječiti svoje potpuno ovlaštenje. Naša je studija dodatak prethodnoj studiji autoritarnog promišljanja (savjetovanja) i fantomske demokracije”.

 

 

Wang, koji je preuzeo glavnu riječ u posljednjoj fazi, Xijevu popisu vrijednosti dodaje i ljudska prava.

 

 

“Kina je predana zaštiti i promicanju ljudskih prava. Kao najveća zemlja u razvoju, Kina zauzima pristup ljudskim pravima s narodom u središtu. Vjerujemo da su pravo na egzistenciju i razvoj osnovna ljudska prava od iznimne važnosti. Istodobno težimo sveobuhvatnom i koordiniranom razvoju ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, kao i građanskih i političkih prava”.

 

 

Posebnu pozornost treba obratiti na poredak u posljednjoj rečenici. Nakon pokolja studenata i ostalih prosvjednika na Tiananmenu 1989. godine, postignut je društveni dogovor prema kojem se javnost odriče političkih prava, a Partija jamči stalni rast standarda. To je model ljudskih prava koji Kina jedini smatra ispravnim.

 

 

Wang: “Povelja UN-a i Opća deklaracija o ljudskim pravima utvrdili su uzvišene ideale i osnovna načela za unapređivanje ljudskih prava. Sve se zemlje trebaju pridržavati tih odredaba i ostvarivati ta prava. S druge strane, zemlje se međusobno razlikuju u povijesti, kulturi, socijalnom sustavu i razini ekonomskog i socijalnog razvoja. Stoga moraju promicati i štititi ljudska prava u svjetlu svoje nacionalne stvarnosti i potreba svojeg naroda”. Tumačenje u posljednjoj rečenici definira ono što volim zvati “poredak s kineskim karakteristikama”. Može međunarodno pravo, ali kako nama odgovara.

 

 

Jude Blanchette je u prosincu prošle godine za Center for Strategic and International Studies, u tekstu pod naslovom “Ideološka sigurnost kao nacionalna sigurnost”, napisao: “Vrijednosti nadmoći osobnog i slobode negativno utječu na dominantne kineske vrijednosti poput kolektivizma, pravednosti i pravde”. Ključ je kolektivizam. I Wang konačno definira kako Peking vidi buduće odnose. Suradnja na tri područja, javno zdravstvo, ekonomski oporavak i borba protiv klimatskih promjena, s čime se slažu Biden i Blinken. No za Kinu je primarno da SAD “poštuje temeljne kineske interese, nacionalno dostojanstvo i pravo na razvoj. Pozivamo SAD da prestane blatiti Partiju (uvijek predanu vječnom velikom cilju kineske nacije) i kineski politički sustav, prestanu stajati na strani ili čak podržati pogrešne riječi i postupke separatističkih snaga za ‘neovisnost Tajvana’ i prestanu podrivati suverenitet i sigurnost Kine na unutarnjim pitanjima koji se odnose na Hong Kong, Xinjiang i Tibet”.

 

 

Wang traži ukidanje svih tarifa, ukidanje zabrane djelovanja tvrtkama koje je Washington stavio na popis (riječ je o tvrtkama koje su povezane s kineskom obrambenom industrijom). Wang traži ukidanje svih tarifa, otvaranje Amerike kineskim novinarima ne spominjući povratak protjeranih američkih u Kinu, ukidanje zabrane djelovanja tvrtkama koje je Washington stavio na popis (riječ je o tvrtkama koje su povezane s kineskom obrambenom industrijom). I tu leži ključni problem koji je naveo Sir Sawers. Hoće li biti moguće s Kinom surađivati na globalnim pitanjima bude li Bidenova administracija inzistirala na ljudskim pravima i nastavila tvrdu politiku prema spornim tvrtkama te tražila jednaka pravila igre za američke (i druge strane tvrtke) u Kini kakva kineske tvrtke imaju u SAD-u i EU.

 

 

Dobar i loš policajac

 

 

“A zašto je to nama važno”, pitat će čitateljica ili čitatelj. Zato što je Europska unija, a s njom i Hrvatska, taj ključni partner SAD-a u uspostavi novih globalnih odnosa. Jer se na nas odnosi kineski pristup trgovini i ljudskim pravima, klimatskim promjenama i kineskim karakteristikama.

 

 

EU je trenutno blaži u retorici prema Kini koja je postala naš prvi trgovinski partner istisnuvši SAD. Nadam se da je to dio politike “dobar policajac, loš policajac” i da će EU i SAD zajedno, uz suradnju pacifičkih partnera, osigurati da demokracija prevagne.

 

 

Konačno, Mjanmar, gdje su ljudi samo omirisali demokraciju, već danima prosvjeduje jer ne žele autoritarnu vlast. A sve je više potvrda da je Kina podržala, možda čak i potaknula vojni udar.

 

( Jutarnji.hr)

(24)

NAJVEĆI RIVALI 21. STOLJEĆA: Bivši šef MI6 precizno je definisao odnos Kine prema Zapadu