Zemlja je čekala danima na konferenciju za novinare kakvu Srbija nikad nije vidjela. Prvi čovjek države, koji je de facto i predsjednik i premijer i ministar unutrašnjih poslova, pravde i šef tajnih službi – iako su formalno drugi na čelu ovih institucija – najavio je da će javnosti pokazati nešto što do sada nisu vidjeli. Krajem februara pričao je o “užasnom” video materijalu, o scenama koje će šokirati ne samo Srbiju već i međunarodnu zajednicu. Roditelji bi trebalo da sklone djecu kada bude pokazao materijal.

 

 

Vučić, koji je u vrijeme Slobodana Miloševića bio ministar informisanja, iskusan je igrač u medijskom biznisu. Nekoliko puta je odlakao ovu ključnu konferenciju za medije, podgrijevajući tako dodatno tenzije. U tome su mu pomogli i tabloidi, koje vode njegovi poslovni partneri i koji su danima najavljivali šta će biti prikazano. Pričalo se o užasnim scenama mučenja, o ljudima kojima su udovi odsjecani dok su još bili živi, o igranju fudbala sa ljudskim glavama, piše Mihael Martens u tekstu o slučaju Belivuk za njemački dnevnik Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ).

 

A onda je 6. marta predsjednik Srbije je na konferenciji za medije koja je trajala sat i po pokazao materijal. Snimci nisu prikazani na zahtjev porodica žrtava, ali ono što jeste je bilo dovoljno grozno. Fotografije su pokazale “sa kakvim zvjerima imamo posla”, rekao je Vučić. Te subote, svako u Srbiji ko je imao TV vidio je ove fotografije u prime time, jer je najmanje tuce televizijskih stanica prikazivalo konferenciju. Gdje god da ste pogledali, vidjeli biste fotografije unakaženih tijela. Riječ je, navodno, o žrtvama jedne srpske kriminalne bande. Postoje dokazi o četiri ubistva, ali je banda sigurno ubila mnogo više, rekao je Vučić.

 

Nije baš najjasnije zašto su ove fotografije prikazane jer su na kraju samo pokazale da su žrtve raskmadane na nevjerovatno brutalan način. Ali čitava postavka je odjeknula. Sada su svi pričali o užasnim fotografijama i čovjeku koji je navodno odgovoran: Veljko Belivuk, lider fudbalskih huligana, navijača Partizana, jednod od dva glavna sportska kluba u Beogradu, piše Martens koji je već za FAZ napisao tekst  o sukobu Aleksandra Vučića i Nebojše Stefanovića.

 

U prethodnom tekstu koji je Nova.rs takođe objavila Martens se bavio vezama Vučića i mafije.

 

Belivuk je uhapšen početkom februara u Beogradu pod optužbama za trgovinu drogom, kidnapovanje, iznudu i ubistvo. Belivuka su se bojali kao šefa bande koja je fudbalske navijače koristila kao paravan za svoj kravavi posao.

 

 

Foto:Vesna Lalić/Nova.rs

 

 

Istorija huliganskih bandi

 

Sa raspadom Jugoslavije, Željko Ražnatović Arkan, profesionalni kriminalac i bivši pripadnik Legije stranaca je uz podršku jugoslovenske tajne policije regrutovao paravojne formacije iz radikalnog miljea drugog velikog beogradskog kluba “Crvena zvezda”, kaže Dario Brentin iz Centra za jugoistočne studije Univerziteta Gratz.

 

Brentin je istraživao vezu fudbala i nasilja na Balkanu. Ako već nisu mogli na fudbalskom polju, Arkanovi dobrovoljci su mogli da budu junaci na ratištu. Naročito su ih se plašili u Bosni gdje su počinili masakr nad muslimanima i Hrvatima. Arkan je ubijen u Beogradu, a veze huligana, mafije i srpske države od tada nikada nisu bile raskinute.

 

“Mafijaške mreže organizovanih navijačkih grupa u Srbiji idu dublje nego u jednoj drugoj zemlji u Evropi”, rekao je Brentin.

 

Franuski publicista Jerome Pierrat koji je snimio dokumentarac o mafiji u Srbiji intervjuisao je jednog huligana Crvene zvezde koji mu je na pitanje zašto ima toliko kriminalaca na stadionima u Srbiji odgovorio: “Jer navijače štiti država. Zauzvrat, mi obezbjeđujemo javne događaje ili političke skupove”. Biti navijač znači da ste zaštićeni kada radite ilegalne stvari, dodao je navijač.

 

Slično je prokomentarisao i navijač Partizana koji je rekao: “Mi podržavamo vladu a država nas pušta da radimo šta hoćemo”.

 

 

Foto: TANJUG/ RADE PRELIC/ bg

 

 

“Navijače štiti država”

 

Jedan primjer toga su splavovi na Savi i Dunavu gdje “kompanije za obezbeđenje” trguju drogom a država ih pušta dokle god može da računa na njih kada joj zatrebaju.

 

Slučaj Belivuk ne tiče se Crvene zvezde, Vučićevog omiljenog kluba, već njegovog rivala Partizana, podsjeća Martens.

 

Treba primjetiti da se Belivukova karijera u podzemlju razvijala paralelno sa usponom Vučića. Kada je Vučić postao šef vlade 2014. Belivuk nije bio mnogo poznat. Što je Vučić jačao, to je Belivuk bio aktivniji. To ništa ne znači, kažu predsjednikove pristalice. To nije slučajnost, kažu protivnici. Dokaz za to mogli bi da budu Janičari, huliganska grupa koja se pojavila na južnim tribinama Partizanovog stadiona “rezervisanim” za hardcore fanove. Janičari su polako istisnuli Grobare, da bi potom, zbog veze imena sa turskom okupacijom Srbije, promijenili ime u “Principi”, po Gavrilu Principu.

 

Vođa ove grupe, specijalizovane za trgovinu narkoticima i iznudu, bio je beogradski šef podzemlja Aleksandar Stanković, inače poznat iz miljea Crvene zvezde. Ali, kada je riječ o poslu i moći, morate biti fleksibilni. Stanković je 2016. ekstremno temeljno ubijen u Beogradu sa bar tridesetak metaka. Vjeruje se da je njegovo ubistvo naručio lider rivalskog crnogorskog mafijaškog klana. Tako je Belivuk postao novi vođa partizanovih navijača. Vjeruje se da je odgovoran za više otmica, ali kako tijela nikada nisu pronađena, to će se teško dokazati.

 

Srpska javnost se sada pita zašto država, koja godinama nije bila zainteresovana za svima poznata zlodjela Belivukove bande, sada odjednom otkriva koliko su opasni. Jasnih odgovora na ova pitanja za sada nema. Ali zato ima mnogo pitanja, navodi Martens.

 

Postoje snimci na kojima Belivuk stoji pored visokog policijskog zvaničnika dobro povezanog sa državnim sekretarom u Ministarstvu unutrašnjih poslova, kome su povjereni “specijalni zadaci”. Slučajnost?

 

Vučićev najstariji sin, ljubitelj fudbala kao i njegov otac, fotografisan je na stadionu i u drugim prilikama sa članovima Belivukove bande. Srpski predsednik je više puta govorio da nije zločin navijati za svoj klub sa drugim navijačima. Jedino što su “navijači” sa kojima je viđen predsjednikov sin posebni. Poruka koju su te fotografije prenijele policiji, tužilaštvu i javnosti je jasna: Svako ko se bude kačio sa Belivukovim ljudima, kaći se sa predsjednikovom porodicom.

 

“Da li su Janičari državni projekat? Ako jesu, šta su uradili za ovu državu”, pita istraživački novinar iz Beograda koji nije želio da bude imenovan. Duško Vujošević, predsjednik Partizana od 2011. do 2015. nedavno je prokomentarisao da je moguće da su bezbjednosne snage zaturile krivični dosije Belivuka u zamjenu za državnu zaštitu za Partizanovce.

 

Istovremeno, Belivukovi ljudi su prešli crvenu liniju i isprovocirali one na vlasti, rekao je Vujošević koji je siguran da je do tada “Belivukova grupa imala zaštitu države”.

 

 

Nebojša Stefanović

 

Prvobitno, Vučić nije bio blizak sa Janičarima. Zapravo, prije nekoliko godina, Vučića su Partizanovi huligani ismijali vičući “Vučiću pederu”. Vučić je sada rekao da su te uvrede orkestrirali njegovi protivnici u Ministarstvu unutrašnjih poslova, aludirajući na iste ljude koji odgovorni za činjenicu da je Belivukova banda godinama mučila i ubijala ljude neometano ili možda čak i uz podršku države. Ali ko im je iz ministarstva to dozvolio?

 

Za sada, predsjednik se ne oglašava. Po Beogradu se šuška da bi to mogao da bude ministar Nebojša Stefanović i njegova tadašnja državna sekretarka Dijana Hrkalović koji su navodno prikupljali inkriminišući materijal protiv Vučića i navodno mu prisluškivali telefonske razgovore. Neki izvori vjeruju da će Stefanovič uskoro i predstaviti prikupljeni materijal.

 

Da bi preduprijedio napad, Vučić je objavio užasne fotografije sa ciljem da optuži bivšeg ministra unutrašnjih poslova kako je dopustio divljanje Belivukove bande i na taj način skrene pažnju sa sebe.

 

Ljudi bliski predsjedniku Srbije navode da Stefanović nema nikakav inkriminišući materijal i da samo pokušava da spasi svoju kožu, blefirajući da ima. Ne bi bilo iznenađujuće ako bi Stefanović i Hrkalovićeva uskoro bili predstavljeni kao krivci. Državni mediji to već i rade – Stefanović je, navode oni, učinio Belivukovu bandu velikom i jakom iza predsjednikovih leđa sa ciljem da kasnije optuži predsjednika za njihove zločine i tako ga sruši sa vlasti.

 

 

Foto: TANJUG/ RADE PRELIC/ bg

 

 

Podrška države

 

Ovo ne može da se potvrdi. Ali postoje dokazi da čak i Vučićev aparat smatra da Belivukova banda nije mogla da ubija bez neke podrške državnih struktura. Vladimir Đukanović, član Srpske narodne stranke, nedavno je objavio otvoreno pismo u koje je poručio predsjedniku da se “više ne lažu. Istina je da Belivukova banda nije mogla da uradi sve što su uradili bez ozbiljne logističke podrške naših ljudi. Da, ljudi iz naše stranke”.

 

Đukanović je potom aludirao da su određeni naprednjaci odgovorni za ovo, uključujući Stefanovića koji je sada ministar odbrane.

 

U državi gdje je sve podređeno predsjedniku, mnogi ne vjeruju da se bilo šta u Srbiji dešava bez njegovog znanja. Zbog toga će sve što se bude čulo na suđenju Belivuku i njegovim kooptuženima biti prosvetljujuće. A možda još više ono što neće biti rečeno ni pitano. Osim ako Belivuk prije toga ne nastrada u nekom tragičnom nesrećnom slučaju.

 

(Nova.rs)

(17)

NAKON NEW YORK TIMESA I NJEMAČKI “FAZ” PIŠE O VEZAMA BELIVUKA I VUČIĆA: “Da li su Janičari državni projekat?”