Ovo je jedna u moru sličnih priča, priča koje liče jedna na drugu. Ovakvih sudbina je mnogo.
U ovoj zemlji, na ovom prostoru svijeta – život je pisao najtužnije ljudske sudbine.
Ova priča vodi u Hercegovinu, u mostarsko naselje Bijelo Polje. Vodi do nene Mire, kako je zovu njeni unuci.
Amira Bebanić je 76-godišnja starica koja danas oplakuje brata.
Korona je odnijela život njenog mlađeg brata Mustafe. Kad smo joj rekli da je umro – samo je zatvorila oči. Najčešće joj je dolazio upravo brat Mustafa. Kaže da nikad nije došao bez višeka pod rukom. Nije morao, ali uvijek bi donio „kilo kivija, limuna ili Paris keks“.
A onda kaže… nije ga ni stigla obići. Došla pošast među svijet… Da ga je bar jednom vidjela prije nego li je umro, da mu odnese „kilo kivija“. Samo to, kaže – ne može prežalit.
Ali… Nije bilo suza. Nena kaže da je suza davno nestalo, a kako i ne bi.
Puno mezarje mojih – priča nena.
Sve ih je oplakala i zakopala.
Prije Mustafe, na onaj svijet ispratila je još četiri brata: dva Omera, Bajru i Mehu.
Prije nekoliko godina i njena sestra – tetka Merka je otišla na bolji svijet. Davno je ispratila roditelje, a prije dvanaest godina i svog Osmana, supruga je ukopala. Sve bi lakše, kaže nena, da joj je Sejo živ.
Sejo joj je sin. I on je umro. Bio je svjetlo njenog života, bilo mu je samo 44.
I tako… nena broji… Petero braće, sestra, otac, majka, suprug, sin. Kako bi i bilo suza…
Ali, nije ovo priča o tragediji života. Nena danas peče hljeb i pravi kafu. Došli su joj unuci. Ima ih četvero. Najstariji živi u Konjicu, jedan je u Njemačkoj, jedan u Sarajevu, a jedina unuka se udala, tu je u Mostaru, nije daleko….
Samo nek’ neko mi ima vrata otvorit’, da progovorimo… – nena Mira se raduje.
Dok pričam s nenom, kaže, čuje joj se nešto u kuhinji. Izgorio joj je malo hljeb. Dodaje kako nismo rekli „mašallah“ dok ga je pekla, zato je i izgorio. A nije izgorio, tek što je potamnila korica, ali nije kako je nena navikla.
A miris hljeba se širi mahalom. Kaže da bi sada, kad je ispekla hljeb, najradije viknula: „Hajde da se jede!“.
Tako je godinama bilo. Bila bi puna kuća za stolom. Bilo se rahat, dodaje nena Mira.
Šestero nas je živjelo ovdje. Vazda bi me bilo strah hoće li biti malo hljeba!
A, sad hljeb peče jednom u tri dana, u najmanjoj tepsiji. Ne pojede sve sama, ostavi malo i za Tigu. Tigo je štene mješanca, nena brine o njemu godinama. On joj je, kaže, društvo, razgovor i običaj. Nastavljajući govoriti kratko reče da će prije ona biti gladna, nego Tigo.
Iza sina rahmetli ostala joj je nevjesta. Žive u istoj kući. Zajedno često jedu.
Ponosno govori kako niko nema nevjestu kao ona, i da joj je kao kćerka. Ali nevjesta puno radi, pa je nena najčešće sama.
Ali sad će Bajram. Tad je uvijek puna kuća. Bajrame niti voli, a i dragi su joj.
Nema muškadije u kući – kaže, nema ko otići da klanja Bajram, ali valjda će neko doći.
Brat Mustafa bi prvi dolazio. Ove godine neće joj otvoriti vrata. Ali nena se nada da će joj doći jedina kćerka iz Konjica, možda i unuci, ako budu mogli.
Ja ću skuhat kao da će svi doći, bit će puna sofra, pa ko dođe-dođe. Ako niko i ne dođe, doći će dogodine, ima u Boga Bajrama – završava nena Mira dok sječe onaj ražov hljeb.
A, hljeb miriše. Doći će neko. Zamirisat će nekome. Mora doći…
(Adi Bebanić)
(27)
Related posts:
BILI, VIŠE NISU PRIJETNJA PO SIGURNOST: ČETNIČKE VOĐE U BIH, JEDAN OD NJIH AKTIVNI PRIPADNIK MUP-A RS
GORAN MILIĆ OTKRIO VELIKU TAJNU: „Zamjenik šefa CIA-e mi je rekao da će rat završiti bez pobjednika, ni Tuđman, ni Milošević, ni Izetbegović se neće…“
EMIR SULJAGIĆ JEDNOM REČENICOM ‘UNIŠTIO’ NOBELOV KOMITET
Dalija Hasanbegović: Očajni plač djeteta, za krevet zavezanog, proganja me sedmicama… Kad zatvorim oči, čujem ga…
Emir Duraković: Kako sam izgubio oca i dvojicu braće u roku od osam dana od, navodno, koronavirusa
SIN GENERALA MAHMULJINA: “Otac mi je uvijek govorio da mi nismo kao oni…”
SRBIJANSKI NOVINAR POTRESEN FILMOM JASMILE ŽBANIĆ: “Želio sam da mi se ne dopadne ‘Quo vadis, Aida?’, ali, je***a, film je…”
IFET FERAGET NAKON ODLUKE TUŽILAŠTVA BiH: “Nama ne treba nikakva reforma pravosuđa ako…
JAHIEL KAMHI O REAKCIJAMA NA FILM “QUO VADIS, AIDA?: “Strašno je to da se velika mržnja ‘bratskih naroda’ prenijela na polje umjetnosti
TRI GODINE NAKON SAOBRAĆAJNE NESREĆE: Općinski sud u Sarajevu OSUDIO SEMIRA EFENDIĆA!
