Bolesni Franjo može izgledati kao lahka meta. Ali, za razliku od drugih šefova država, Trump ga ne može pobijediti. Razlog je jednostavan: predsjednik nema utjecaja na papu…

 

 

Čudni su putevi Božiji. Uzmimo američkog predsjednika Donalda Trumpa. On tvrdi da je preživio pokušaj atentata prošlog jula zahvaljujući božanskoj intervenciji. “Bog me spasio da ponovo učinim Ameriku velikom”, rekao je Trump u svom inauguracijskom govoru.

 

 

Njegovo uvjerenje dijele mnogi kršćanski lideri. Međutim, kako piše Foreign Policy, među njima nije najutjecajnijeg od svih. Papa Franjo očito ne misli da je Bog izabrao Trumpa i vjerovatnije je da se moli za njegov neuspjeh nego za uspjeh.

 

 

Dan prije nego što je Trump preuzeo dužnost, Franjo je osudio predsjednikov plan za masovne deportacije nedokumentiranih imigranata dok je gostovao u italijanskoj TV emisiji. “Ako je to istina, to će biti sramota jer natjerati siromašne bijednike koji nemaju ništa da plate ceh za neravnotežu nije ispravno”, izjavio je papa. “To neće proći. Ovo nije način da se rješavaju stvari”.

 

 

To nije bio izoliran napad iz Vatikana. Papa već dugo ima historiju suprotstavljanja američkom lideru. Još 2016. godine, kada je Trump bio samo republikanski kandidat koji je obećavao izgradnju zida između Meksika i SAD-a, Franjo je rekao: “Osoba koja razmišlja samo o izgradnji zidova, gdje god to bilo, a ne o izgradnji mostova, nije kršćanin”.

 

 

Tokom Trumpovog prvog mandata, papa je otvoreno govorio protiv onoga što je vidio kao predsjednikove opasne ekscese – od odbijanja klimatskih mjera do poticanja straha u američkom društvu.

 

 

Sada, gotovo deceniju kasnije, papa se ponovo vraća u borbu. “Mislim da se Franjo vraća u sukob s Trumpom, htio on to ili ne”, rekao je Philip Shenon, bivši istraživački novinar New York Timesa i autor knjige Isus je plakao, nove studije o savremenoj Katoličkoj crkvi.

 

 

Franjo ne izgleda oduševljen mogućnošću još jedne borbe protiv Trumpa. “Papa je nevoljko ulazio u sukob, s obzirom na to koliko je ružan postao tokom Trumpovog prvog mandata”, rekao je Shenon.

 

 

Sa 88 godina, Franjo je u lošem zdravstvenom stanju za iscrpljujuću borbu. Ima slaba pluća i često se razboli. Prije samo nekoliko dana nije mogao govoriti na svojoj sedmičnoj audijenciji zbog teške prehlade. “Možda ga, sasvim razumljivo, brine da nema energije za još jedan okršaj s Trumpom”, kaže Shenon. “Ali mislim da Franjo nema izbora, naročito s obzirom na predstojeće masovne deportacije”.

 

 

 

Radikalni politički projekat

 

 

Međutim, za Vatikan početni uzrok sukoba nije bila američka deportacijska politika, već provokacija od strane Trumpa prošlog decembra. Predsjednik je za američkog ambasadora pri Svetoj Stolici imenovao svog bliskog saveznika Briana Burcha, predsjednika i suosnivača konzervativne lobističke organizacije CatholicVote.

 

 

Burch, poput mnogih krajnje desničarskih katolika u SAD-u, žestok je kritičar pape. Optužio je Franju za “progresivno katoličko navijanje” i osudio ga za stvaranje “ogromne konfuzije” dopuštajući svećenicima da blagoslivljaju istospolne parove.

 

 

Također je pružio podršku papinim neprijateljima u Crkvi, uključujući Carla Mariju Viganòa, tradicionalističkog nadbiskupa koji je 2024. godine ekskomuniciran.

 

 

Kako piše Foreign Policy, sve je to dio radikalnog političkog projekta. Burch je bio ključan u jačanju konzervativnog katoličkog pokreta povezanog s Trumpom – nazovimo ga Crkvom Trumpa. Među članovima su potpredsjednik J.D. Vance, koji je prešao na katolicizam, kao i drugi istaknuti članovi nove administracije, poput graničnog cara Toma Homana i glasnogovornice Bijele kuće Karoline Leavitt.

 

 

Iako američki konzervativni katolici vole isticati svoju vjeru, malo poštuju Franju. “Dugo su ga prikazivali kao neprijatelja, zagovornika liberalnih vrijednosti koje smatraju nespojivima s tradicionalnim crkvenim naukom”, kaže David Kertzer, dobitnik Pulitzerove nagrade i autor knjiga Papa i Mussolini i Papa u ratu. “Koliko mogu vidjeti, upravo su bogati američki katolici glavni svjetski financijeri anti-Franjinih aktivnosti u Crkvi”.

 

 

 

Rat riječima

 

 

Kao odgovor na Trumpovo imenovanje Burcha, Franjo je povukao iznenađujući potez – imenovao je kardinala Roberta McElroya za novog nadbiskupa Washingtona, D.C. McElroy, predani zagovornik za prava migranata, jedan je od najglasnijih anti-Trumpovskih klerika u SAD-u. On nije bio papin prvi izbor, ali okolnosti su promijenile njegovu odluku. “Prošle jeseni u Vatikanu se govorilo da se Franjo odlučio za mnogo manje konfrontacijskog kandidata za mjesto nadbiskupa Washingtona”, rekao je Shenon.

 

 

Konfrontacija sada izgleda neizbježna. Nije iznenađenje da su prve dvije sedmice Trumpovog povratka na vlast već dovele do rata riječima između Crkve i Bijele kuće.

 

 

Trump je 20. i 21. januara potpisao niz izvršnih naredbi za suzbijanje imigracije. Dvije mjere su se direktno ticale crkve: suspenzija programa preseljenja izbjeglica, u kojima je crkva dugo sudjelovala, i ukidanje ograničenja na ulazak američkih imigracionih agenata u bogomolje kako bi uhvatili imigrante bez dokumenata.

 

 

Tokom druge polovine Hladnog rata, na primjer, podržala je pokret Solidarnosti u komunističkoj Poljskoj, što je na kraju dovelo do pada režima 1989. godine. Tri godine ranije, na Filipinima, Crkva je odigrala ključnu ulogu u Revoluciji moći naroda, koja je srušila brutalnu diktaturu Ferdinanda Marcosa.

 

 

Konferencija katoličkih biskupa SAD-a odmah je objavila saopćenje u znak osude. Biskup Mark J. Seitz, koji predsjedava konferencijskim odborom za migracije, razgovarao je za CBS News i oglasio alarm u vezi s imigracionom politikom nove administracije. Tvrdio je da su “išli protiv nekih osnovnih načela vjere, iskreno, temeljnog prava svake ljudske osobe koje se mora poštovati, bez obzira na njihovo porijeklo, bez obzira na njihovu situaciju”. Seitz je dodao da Franjo “sigurno obraća pažnju”.

 

 

Trumpova administracija nije popustila. Homan, koji nadgleda deportacije, dao je prkosan ton u intervjuu za Newsmax, izjavljujući da se Franjo “treba držati Katoličke crkve i to popraviti jer je to haos“. Vance je u međuvremenu napao biskupe, optužujući ih za pohlepu jer crkva prima novac od američke vlade u okviru svog programa za prijem izbjeglica. “Konferencija katoličkih biskupa SAD-a treba da se zapravo malo pogleda u ogledalo i prepozna da kada dobiju preko 100 miliona dolara za pomoć u preseljavanju ilegalnih imigranata, da li su zabrinuti zbog humanitarnih briga? Ili su zapravo zabrinuti za svoj novac?” rekao je Vance za CBS News.

 

 

Njegove primjedbe potresle su crkvu. Čak je i kardinal Timothy Dolan, koji je blizak Trampu i predvodio molitvu na njegovoj inauguraciji, bio ljut. “To je jednostavno neukusno. To je veoma gadno i nije istina”, rekao je on u svojoj sedmičnoj radio emisiji. “Mislite da zarađujemo brinući o imigrantima? Gubimo ga rukom preko šake”. Dolan je kasnije izrazio solidarnost sa migrantima u videu objavljenom na Good Newsroomu. “Crkva koju volim ne bi trebalo da bude prokleta zbog toga što se jednostavno pokorava Bibliji i brine za one imigrante koji su došli ovamo kroz ovaj nespretni, uništeni sistem”.

 

 

Proteklih dana Trumpova administracija je povukla još jedan potez koji pogađa crkvu: drastično je smanjila stranu pomoć kojom upravlja Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID). Kao rezultat toga, Catholic Relief Services, međunarodna humanitarna organizacija, može izgubiti do 750 miliona dolara grantova od USAID-a, navodi National Catholic Reporter. Michael Czerny, kardinal blizak Franji, osudio je Trumpove rezove USAID-a, rekavši da će milioni ljudi umrijeti kao rezultat toga.

 

 

 

Trump bi trebao biti oprezan

 

 

Franjo još nije direktno komentirao, ali će se odnosi između Bijele kuće i Vatikana vjerovatno brzo pogoršati. Trumpova administracija ne pokazuje znakove popuštanja, ali kako navodi Foreign Policy, treba biti oprezna. Naime, Katolička crkva ima historiju pobjede protiv nemilosrdnih protivnika. Tokom druge polovine Hladnog rata, na primjer, podržavala je pokret solidarnosti u komunističkoj Poljskoj, što je na kraju dovelo do pada režima 1989. Tri godine ranije, na Filipinima, crkva je bila instrumentalna u Revoluciji moći naroda koja je srušila brutalnu diktaturu Ferdinanda Markosa.

 

 

Bolesni Franjo može izgledati kao lahka meta. Ali, za razliku od drugih šefova država, Trump ga ne može pobijediti. Razlog je jednostavan: predsjednik nema utjecaja na papu. Ne može Vatikanu uvesti tarife, niti može prijetiti da će ga pripojiti i Baziliku Svetog Petra pretvoriti u hotel.

 

 

Kako se bliži kraju svog života, Franjo je fokusiran na podupiranje svog naslijeđa. Upravo je objavio svoju autobiografiju i još uvijek je odlučan da se njegov glas čuje o svijetu. Neće podnijeti napade pokreta MAGA, a neće ni Katoličke crkve.

 

 

Na kraju krajeva, u tome leži grijeh u nepromišljenom odnosu Trumpove administracije prema Vatikanu. Oni svoj sukob sa papom pretvaraju u nešto veće: svađu sa samom crkvom, piše Politico.

 

 

Franjo možda neće dugo biti papa. I dok se američki konzervativni katolici nadaju da mogu utjecati na ishod sljedeće konklave, ovo je sumnjivo. Franjo je preobrazio Kolegij kardinala. Gotovo 80 posto onih koji će izabrati sljedećeg papu je imenovao on.

 

 

Mnogi dolaze sa globalnog juga i uglavnom se slažu s njim. Kao takav, njegov nasljednik će vjerovatno gledati nepovoljno na Trumpa i Vancea – tim više ako crkva konačno izabere afričkog papu, koji bi ekonomski razvoj Afrike stavio u središte svog dnevnog reda.

 

 

Rezanje strane pomoći i omalovažavanje vitalnog rada dobrotvornih organizacija širom svijeta neće biti nešto što bi sljedeći papa lako oprostio.

 

 

FOTO: Franjo (Alessandra Benedetti – Corbis/Corbis via Getty Images)

 

(TBT)

(188)

NEIZBJEŽAN SUKOB PAPE I TRUMPA: Papa Franjo očito ne misli da je Bog izabrao Trumpa…