Biden stavi na “crnu listu”?

 

 

Do izbora je još jako daleko. Ipak, razmatraju se različite opcije. Politička nagodba čini se jedinom solucijom. Ali je vrlo nerealna…

 

 

Ako je suditi po raspoloženju u dijelu zapadnih ambasada u Sarajevu, Dragan Čović, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, trebao bi, nakon izbora naredne godine, biti član Predsjedništva BiH.

 

 

Za neke od međunarodnih zvaničnika s kojima je politicki.ba u više navrata komunicirao, ovo “rješenje” bilo bi idealno.

 

 

S jedne strane, ušutkalo bi više nego dosadnu Hrvatsku i njenu kampanju, koja već snažno ide na živce i birokratama u Briselu, u vezi “legitimnog predstavljanja”.

 

 

S druge strane, riješio bi se “problem Čović”. Nakon četverogodišnjeg mandata, on bi otišao u političku penziju. Umeđuvremenu bi prestala priča o (ne)legitimnosti u Predsjedništvu BiH, a mogli bi se otopliti odnosi između Bošnjaka i Hrvata.

 

 

“Ovog puta Čoviću je stalo da se riješe problemi Izbornog zakona. Stalo mu je i da uđe u Predsjedništvo BiH. Ovog puta on bi mogao biti kooperativan i to je već pokazao na Mostaru”, jedan je od argumenata koji sam mogao čuti.

 

 

Kako bi Čović mogao ući u bh. predsjedništvo, nije sasvim jasno.

 

 

Do izbora je još daleko, pitanje je i da li će se i pod kojim uslovima održati.

 

 

Jer, dok analiziraju opcije o mogućem zaposjedanju jedne od stolica u kolektivnom šefu države, moji zapadni sagovornici propituju i mogućnost bojkota izbora koji bi proglasili Čović, te njegov koalicioni partner Milorad Dodik.

 

 

Pravno gledano, svaki dogovor o promjenama Izbornog zakona morao bi – prvo – proći Venecijansku komisiju. Već tu se nesavladivom čini prepreka koju sam Čović postavlja – legitimno predstavljanje.

 

 

Kako takav pojam objasniti čuvarima evropskih (pravnih) vrijednosti u ovom tijelu?

 

 

“Legitimno predstavljanje” nema pobornike ni u Evropskoj komisiji.

 

 

No, postoji razumijevanje za ono što Čović – makar verbalno – zahtijeva.

 

 

Zasad, ne postoji modus kakvo bi rješenje zadovoljilo Venecijansku komisiju i Čovića.

 

 

Jedini način je – politički – ustupci bošnjačkih i probosanskih političkih faktora.

 

 

Oni mogu, ali i ne moraju, biti formalni.

 

 

Prema glasnim razmišljanjima nekih diplomatskih predstavnika, bilo bi dobro da u utrku za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH ne bude više od dva kandidata.

 

 

U toj situaciji, vjeruje se, svaki glas bi bio bitan za pobjedu jednog ili drugog kandidata i Bošnjaci ne bi mogli “manverisati” svojim biračkim tijelom.

 

 

No, kalkulacija s dva kandidata za člana Predsjedništva ispred bošnjačkog naroda naprosto se čini nerealnom jer je uvijek do sada u toj utrci bila gužva.

 

 

U takvoj situaciji, opet prema razmišljanima naglas, bilo bi dobro da probosanske stranke istaknu nekoliko hrvatskih kandidata, kako Željko Komšić ne bi bio sam u utrci.

 

 

Pojava još barem dva hrvatska kandidata zakomplicirala bi Komšićevu utrku za još jedan mandat u Predsjedništvu BiH.

 

 

Istina, ne bi automatski osigurala ulazak Čovića u ovaj bh. organ, ali bi mu povećala šanse.

 

 

Ima i opcija, ne bi bilo prvi put, da se Čović i Komšić dogovore.

 

 

No, ta je opcija baš nevjerovatna.

 

 

(Nije i nemoguća, jer politika uvijek zna iznenaditi…)

 

 

“A šta ako Biden stavi na ‘crnu listu’ Čovića?”, upitao sam jednog od svojih sagovornika.

 

 

Odgovor nisam dobio.

 

 

Neki od njih nisu o tome ni razmišljali.

 

 

Piše: Sead Numanović/politički.ba

(1)

NEKI ZAPADNJACI U BIH ŽELE ČOVIĆA U PREDSJEDNIŠTVO BIH: “A šta ako ga…