(…) nije implementirao presudu po apalaciji Željka Komšića.

 

 

Visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo je izmjene Izbornog zakona i Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojima je povećao broj delegata u Domu naroda Federacije BiH na 80, a klub svakog konstitutivnog naroda na 23 delegata.

 

„Dom naroda sastoji se od osamdeset delegata, i to po dvadeset tri delegata iz reda svakog od konstitutivnih naroda i jedanaest delegata iz reda Ostalih“, piše u amandmanu koji je nametnut na Ustav Federacije BiH.

 

Kao što je poznato, Dom naroda Federacije BiH do sada je brojao 58 delegata, te je svaki nacionalni klub imao po 17 delegata, a klub Ostalih 7.

 

Ovom odlukom nije prekršen princip da svaki kanton daje po jednog Bošnjaka, Srbina i Hrvata. Sada će se ova stavka odnositi i na Ostale.

 

„Skupštine kantona biraju svoje delegate u Dom naroda u roku od trideset (30) dana od dana ovjere rezultata izbora. Zakonom će se precizirati način preraspodjele mjesta dodijeljenih jednom ili više konstitutivnih naroda i/ili grupi Ostalih iz kantona, ukoliko kantonalna skupština u tom kantonu ne izabere delegate iz reda jednog ili više relevantnih konstitutivnih naroda ili iz grupe Ostalih u Dom naroda u roku predviđenom ovim članom“, piše u odluci.

 

Novom odlukom svaki dom Parlamenta Federacije treba odbiti ili usvojiti zakone u roku od 45 dana nakon njihovog usvajanja u drugom domu.

 

„Ukoliko se rok ne ispoštuje, zakon će biti uvršten u dnevni red doma na sjednici koja će se održati nakon isteka roka od 45 dana, a najkasnije 30 dana nakon isteka tog roka“, piše u odluci.

 

O Schimdtovim odlukama razgovaramo sa Nerinom Dizdarom, sekretarom Izbornog štaba SDP-a BiH, koji je svoju stranku predstavljao i na sastanku sa Angelinom Eichhorst i Matthevom Palmerom koji je u februaru održan u Sarajevu.

 

Malo je reći da je visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt izmjene Izbornog zakona BiH i Ustava FBiH nametnuo u neuobičajeno vrijeme, perfidno i netaktično, na dan Izbora, a još je bila i nedjelja naveče. Kako to komentirate?

 

Prije svega, bitno je naglasiti da je visoki predstavnik nametnuo 21 amandman na Ustav bosanskohercegovačke administrativne jedinice FBiH, te je izmijenio čitavo jedno poglavlje Izbornog zakona (poglavlje 9A – Struktura Federalne vlasti). Dakle, radi se o dosta obimnim izmjenama čija potpuna analiza i ocjena se može dati vjerovatno tek po prvoj, „probnoj“ implementaciji, nakon upravo okončanih općih izbora.

 

Što se tiče pozitivnih aspekata, postoji nekoliko elemenata koji mogu dobiti takvu ocjenu. Bitan pozitivni element je ograničenje opsega vitalnog interesa naroda. Konkretno, radi se o Amandmanu 116. kojim je u članu IV.A.17a Ustava brisan tekst koji glasi: „i druga pitanja koja bi se tretirala kao pitanja od vitalnog nacionalnog interesa, ukoliko tako smatra 2/3 jednog od klubova delegata konstitutivnih naroda u Domu naroda.“

 

Pojednostavljeno, brisanje ove posljednje odredbe predmetnog člana znači da se više ne može svaki zakon u FBiH tretirati kao vitalni interes, odnosno vitalni interes naroda više ne mogu biti „druga pitanja“ mimo onih precizno pobrojanih. Nadalje, stvaraju se preduslovi za deblokadu uspostave Doma naroda FBiH. CIK BiH i dalje ima obavezu da donese interni propis raspodjele mandata u Domu naroda FBiH u slučaju da u određenom kantonu dođe do blokade.

 

Također, ponuđenim rješenjima i definisanim rokovima očekuje se onemogućenje blokade uspostave vlasti u FBiH.

 

Još jedna pozitivna promjena je deblokada procesa imenovanja sudija Ustavnog i Vrhovnog suda FBiH, odnosno Vijeća za vitalni interes pri Ustavnom suda FBiH. Ovo Vijeće sada biraju sudije Ustavnog suda FBiH među sobom, dok je do sada to bila nadležnost oba doma Parlamenta FBiH. Još jedan pozitivan element je odustajanje od famoznog principa definiranja nužnog procenta zastupljenosti jednog od naroda u određenom kantonu, na osnovu kojeg se davala ili ukidala mogućnost izbora u Dom naroda pripadnicima određenog naroda, što je predstavljalo dodatno ograničenje izbornog prava. Ovo su ukratko neke pozitivne stvari koje se mogu iščitati i koje se ističu.

 

A negativni aspekti?

 

Sada, što se tiče negativnih aspekata, može se reći da se negativni elementi u najvećoj mjeri odnose na ono čega nema u ovoj odluci visokog predstavnika, a ne na ono čega ima. Prva činjenica koja „bode oči“ jeste da nisu izvršene nikakve komplementarne izmjene Ustava bosanskohercegovačke administrativne jedinice RS. To se prije svega odnosi na uravnoteženje uloge Doma naroda u FBiH sa Vijećem naroda u RS, kako bi se osigurala jednaka uloga ova dva doma koja treba da imaju istu suštinsku i pravnu funkciju.

 

Nadalje, nejasno je zašto ovim izmjenama visoki predstavnik, ako se već fokusirao ne presude Ustavnog suda, nije implementirao presudu po apalaciji Željka Komšića. Ovom presudom je određeno da se Ostalima treba omogućiti kandidovanje i biranje na funkciju predsjednika i potrpedsjednika FBiH. Obrazloženje koje je na konferenciji za medije dao visoki predstavnik nije zadovoljavajuće, jer nije postojala nikakva pravna prepreka da ovu presudu provede.

 

A posebno je pitanje zašto visoki predstavnik nije nametnuo paket integriteta oko kojeg su se ranije usaglasile skoro sve vodeće stranke u Bosni i Hercegovini, uključujući HDZ.

 

I presuda u slučaju „Komšić“ je sporna?

 

Da, i to je sporni elemnt. Visoki predstavnik se poziva na tačku 30. presude u slučaju „Komšić“, kojom pravda nerješavanje ove presude, istovremeno obrazlažući da je njegov cilj između ostalog bila i provedba presude „Ljubić“. Međutim, iz nekog razloga visoki predstavnik ne uzima u obzir tačku 27. presude u slučaju „Ljubić.“ Naime, ovom tačkom presude u slučaju „Ljubić“ (Mišljene Venecijanske komisije dato u svojstvu amicus curiae) izričito je navedeno da se „može predvidjeti rješenje kojim bi se odredba Izbornog zakona („svakom konstituentnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu“) tumačila onako kako je formulirana u Ustavu Federacije („U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu“)“.

 

Da osvježim sjećanje čitatelja, presuda je upravo na ovaj način implementirana, obzirom da je iz Izbornog zakona brisana presudom osporena odredba, te se pri izboru delegata u Dom naroda FBiH upravo primjenjivala formulacija iz Ustava. Zato je prethodni visoki predstavnik u svom mandatu dao tumačenje još 26.05.2021. godine da je odluka Ustavnog suda u slučaju „Ljubić“ provedena, a u skladu sa odredbom iz člana 27. predmetne presude. Pravno obrazloženje za promjenu tumačenja nismo dobili, a spomenuti član 27. presude „Ljubić“ govori u prilog argumentu da je ona već bila implementirana. S druge strane, Ostalim i građanima Bosne i Hercegovine nisu data nikakva dodatna prava kojim bi se pozicija kluba ove ustavne kategorije stanovništva izjednačila sa pozicijom tri kluba naroda u Domu naroda FBiH.

 

Dakle, ključni nedostatak je neprovođenje pet presuda Evropskog suda za ljudska prava kojim je potvrđena diskriminacija u izbornom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine. Niti jedna diskriminirajuća praksa nije otklonjena iako je to ustavom definisana prioritetna obaveza. Argument iz saopćenja OHR-a je da se presude odnose na državni nivo i da su za to potrebne izmjene državnog Ustava. Međutim, ovo je samo djelomično tačno. Naime, u presudama u slučajevima „Zornić“, „Pilav“ „Šlaku“ rečeno je da „sud smatra da je došlo vrijeme za politički sistem koji će svakom građaninu Bosne i Hercegovine osigurati pravo da se kandidira na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije po osnovu etničke pripadnosti i bez davanja posebnih prava konstituentnim narodima uz isključivanje manjina ili građana Bosne i Hercegovine.“ Na nivou principa nedisriminacije, sud je u presudi u slučaju „Zornić“ zaključio da „nema objektivnih kriterija za nečiju etničku pripadnost. To zavisi isključivo od vlastitog samoodređenja osobe.“

 

Istina je da se u presudama izrijekom navodi Dom naroda Bosne i Hercegovine. Međutim, u državni Dom naroda se delegati iz Federacije biraju kroz Dom naroda Federacije. Dakle, očigledno je da je za implementaciju presuda Evropskog suda za ljudska prava potrebno prethodno izmijeniti Ustav FBiH i ukinuti diskriminaciju pri izboru delegata u Domu naroda FBiH. Pojednostavljeno, diskriminacija u domovima naroda je „lančana“, pa je diskriminaciju u državnom Domu naroda moguće otkloniti samo prethodnim otklanjanjem diskriminacije u Domu naroda FBiH, ali izmjenama diskriminatornih principa i načina izbora delegata iz entiteta RS.

 

Još jedno neriješeno pitanje je neusklađivanje terminologije u Ustavu FBiH sa terminologijom u Ustavu BiH. Ustav Bosne i Hercegovine ne prepoznaje kategoriju vitalnog nacionalnog interesa. Ustav prepoznaje samo vitalni interes naroda i vitalni interesa entiteta. „Nacionalnom“ je u Aneksu 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini isključivo imenovana državna Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Formalno gledajući, konstrukt vitalnog nacionalnog interesa je neustavan, odnosno nije prisutan u Ustavu Bosne i Hercegovine, ali jeste prisutan vitalni interes naroda. Razlika nije mala niti je nebitna. U pravu je iznimno važna terminologija i formulacije. Ne znam zašto visoki predstavnik nije izvršio usklađivanje entitetskog sa državnim Ustavom po ovom pitanju.

 

U Ustavu Federacije je nažalost zadržana paradoksalna formulacija „vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda“ koja nije sadržana u Općem okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini, formulacija koja može biti izvorom dodatnih sporenja, naročito prilikom implementacije presuda Evropskog suda za ljudska prava.

 

Da li povećanje broja delegata u Domu naroda FBiH ide u prilog HDZ-u, jer sada će 11 od 23 delegata iz Kluba Hrvata trebati podići ruku za imenovanje predsjednika i potpredsjednika FBiH?

 

To je sigurno jedan od najistaknutijih spornih elemenata. Jasno je da je povećanjem broja delegata u Domu naroda FBiH iz određenih naroda koji u pravilu dolaze iz kantona u kojim je određeni narod najbrojniji zacementirana pozicija HDZ-a kao nezobilaznog faktora u vlasti. Na ovaj način, stranka koja osvoji npr. 100.000 glasova u jednom dijelu države će imati zagarantovanu poziciju u vlasti, dok hipotetski blok stranaka koji osvoji i do 500.000 glasova u drugom dijelu neće imati ni približne garancije za obnašanje vlasti u istoj administrativnoj jedinici. Osnova za učešće u vlasti će upravo biti etnička pripadnost na određenoj teritoriji, za šta je Evropski sud za ljudska prava izričito naglasio da ne može biti osnova za davanje većih ili umanjenje političkih prava bilo kojeg pojedinca i grupe.

 

Na ovaj način dolazi do potpunog relativiziranja temeljnog demokratskog principa osiguranja jednake vrijednosti glasa. Tu nije samo pitanje izbora predsjednika i potpredsjednika Federacije, koje je detaljno uređeno, nego je ključ u kontroli procesa usvajanja zakona i drugih akata nužni za funkcionisanje entiteta.

 

Čini se da tekst ima određenih dodatnih „repova“ i nedorečenosti, prvenstveno oko procedure odlučivanja u Domu naroda FBiH i osiguranju poštivanja zadatih rokova za izbor izvršne vlasti u Federaciji. Brisanjem odredbe kojom se kao referentna tačka uzima popis stanovništva iz 1991. godine u Izbornom zakonu za popunu Doma naroda FBiH, te se kao kriterij uzima samo posljednji popis, faktičko je zaključenje Aneksa 7, iako to izrijekom nije rečeno. Postoje još neki detalji koje ćemo nadam se imati priliku razjasniti u kasnijoj komunikaciji.

 

Predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković je izjavio: „Mislimo da ta vrsta rješenja, nametnuta samo u Federaciji, nisu optimalna i naravno nisu idealna. Očigledno je da Međunarodna zajednica kada želi može povući i hrabre poteze, ali i da ne kažem neku težu riječ, interesantne. Očekujemo ovakav angažman Međunarodne zajednice u RS-u.“ Zbog čega se Schmidt ne bavi RS-om? Ispada da je samo FBiH „crna rupa“.

 

Mislim da sam u ranijim odgovorima dao dosta argumenata u prilog izjavi g. Konakovića o tome da rješenja nisu optimalna i idealna. Daleko od toga da je FBiH veća „crna rupa“ od RS-a. Napominjem da je SDP još od neumskih pregovora kao jedan od ključnih problema isticao „amnestiranje“ vodećih političkih činitelja i vlasti u entitetu RS od ustavnih izmjena i izmjena izbornog zakonodavstva. NiP je i tada također skretao pažnju na potrebu redefiniranja i paralelnog uravnoteženja uloga Doma naroda FBiH i Vijeća naroda RS-a i mislim da je i ova izjava g. Konakovića data u tom smjeru. Svođenje priče na „federalne“ izmjene je i za nas u SDP-u od početka bilo neprihvatljivo i o tome smo jasno govorili. Nadam se da su nametnute izmjene barem uvod u izmjene Ustava RS i izbornog zakonodavstva u ovom dijelu BiH. Posebno je to bitno u dijelu oko osiguranja jednakih prava i mogućnosti pri izboru delegata u Dom naroda BiH, te već spomenutog pitanja uloge Vijeća naroda RS.

 

Alma Čolo i Halid Genjac iz SDA u izbornoj noći, pak, nisu bili nezadovoljni Schmidtovim odlukama. Čolo je izjavila: „Uspjela sam pročitati obraćanje visokog predstavnika. On kaže da je to uradio u cilju deblokade i implementacije izbornih rezultata, znači u interesu BiH, da se izborni rezultati odmah mogu implementirati u određenim rokovima da se ne desi da četiri godine nemamo uspostavu vlasti nakon što građani iznesu svoju volju na izborima.“ Kakvu poruku šalje SDA?

 

Dakle, u ovoj izjavi su istaknuti pozitivni elementi nametnutih rješenja o kojim sam također govorio. Gospođa Čolo u trenutku davanja izjave izgleda nije bila u prilici pročitati i analizirati sve aspekte nametnutih rješenja, nego je komentarisala obraćanje visokog predstavnika. Što se tiče rokova, moramo znati da postoji više koraka i više rokova, od roka za izbor delegata u Dom naroda FBiH, roka za predlaganje i izbor predsjednika i potpredsjednika FBiH, roka za predlaganje mandatara za premijera, a zatim i roka za imenovanje vlade. Dakle, dosta je tu procedura i koraka i sigurno je da rokovi pomažu, ali ne treba očekivati neku ekspresnu uspostavu vlasti. Ipak, ukoliko se rokovi ispoštuju, to je značajan iskorak.

 

Premijer Hrvatske Andrej Plenković bio je poprilično euforičan, očito zadovoljan Schmidtovim odlukama, a ništa manje nije euforična ni Željana Zovko, hrvatska europarlam/entarka iz Mostara. Rekla je i da je to pobjeda Plenkovićeve politike.

 

Dosta su problematične izjave političkog vrha Republike Hrvatske. Visoki predstavnik se ogradio od izjava političara susjedne države i rekao je da odluke donosi samostalno. Međutim, ovdje nije ključno pitanje posljednje odluke visokog predstavnika, koliko ukupnog odnosa Hrvatske prema Bosni i Hercegovini. Otvoreno hvalisanje petljanjem u temeljna pitanja unutrašnjeg ustroja druge suverene države je nezapamćeno u savremenom demokratskom svijetu. Zapravo, imamo još slučaj ruske agresije na Ukrajinu i otvorenog ruskog nametanja ustroja unutar ove suverene države.

 

Problem je što vlasti Republike Hrvatske u kontinuitetu, javno i bez zadrške, govore o svojim sistemskim postupcima kojim pokušavaju utjecati na pravni poredak i sistem druge suverene države. Očekivao sam od visokog predstavnika da se ne samo ogradi, nego i da osudi izjave političara u Republici Hrvatskoj.

 

Miješanje Republike Hrvatske u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine u prošlosti detaljno je opisao i imenovao Međunarodni tribunal u Hagu i krajnje je vrijeme da ova država prestane igrati ulogu destruktivnog susjeda koji ne prihvata da granice između naše dvije države obilježavaju granice između dva ravnopravna suverena međunarodna subjekta. Hrvatska i dalje ne prihvata da nema pravo nametanja ustavnog, političkog i drugog pravnog utjecaja na našu državu bez saglasnosti Bosne i Hercegovine. Pokušavaju promovisati principe kojim se direktno krše presude Evropskog suda za ljudska prava i uvode novi oblici diskriminacije. Ovo je skandalozno iznevjerenje temeljnih principa na kojim je zasnovana EU, i to od strane njene članice. Krajnje je vrijeme da se Republika Hrvatska zbog svojih postupaka pozove na odgovornost unutar struktura EU.

 

Tako govori Nerin Dizdar. A mi pitamo Christiana Schmidta zašto nije nametnuo, o čemu je naš sagovornik i pričao, paket integriteta – elektronsko glasanje, kad su se već sve stranke, uključujući HDZ i stranke iz RS-a bez SNSD-a, koje su učestvovale na sastanku sa Angelinom Eichhorst i Matthewom Palmerom u sjedištu Delegacije EU u Sarajevu, usaglasile oko teksta?

 

Ponudićemo dva odgovora: prvi je da je očito cilj da se ni na koji način ne interveniše u izborni proces u RS-u, a drugi zato što bi elektronsko glasanje smanjilo broj glasova za HDZ barem za 15 posto. A visoki predstavnik neka ponudi vlastito, suvislo i racionalno obrazloženje, ako ga ima. A bit će da nema.

 

(SB,D. Bajramović)

(209)

NERIN DIZDAR, SEKRETAR IZBORNOG ŠTABA SDP-a BiH, ZA „SB“: „Negativni elementi u najvećoj mjeri odnose se na ono čega nema u odluci Christiana Schmidta, a ne na ono čega ima; Zašto visoki predstavnik…”