Nije me stid što s tri diplome čistim dimnjake

Navikli smo čuti da je Bosna i Hercegovina zemlja iz koje se iseljava i staro i mlado, jer ne mogu naći posao… Da je zemlja u kojoj za bilo kakav posao treba dobra veza, da se namještaju konkursi, da marljivošću i radom nikad nećeš doći do željenog cilja… Sve to dobro zna Dajana Đurić, djevojka koja s tri diplome u ruci čisti dimnjake.

Težak posao za ženu

S 25 godina ona je jedina profesionalna žena dimnjačar u našoj zemlji. I jedina fakultetski obrazovana Romkinja na području Brčko Distrikta koja pune tri godine uzalud traži posao u struci, ali bezuspješno, piše “Dnevni list”…

Dajana je završila Poljoprivredno-medicinsku školu u Brčkom, smjer ekološki tehničar. Usporedno s tom školom završila je zanat za dimnjačara. Uskoro će magistrirati, trenutno čeka obranu magistarske teze. Trenutno ima zvanje inženjer ekologije.

Priča nam kako se ne stidi raditi kao dimnjačar, jer je taj posao zavoljela još od malih nogu, kao šestogodišnjakinja. U dimnjačarstvo se zaljubila gledajući oca kako radi.

“To je porodični posao, tata Jadranko se prvi s timpočeo baviti i svoje je znanje prenio na mene i na brata”, kaže Dajana ističući kako je riječ o fizički teškom poslu, napornom za djevojku, ali, ističe nadalje, tehnologija dimnjačarstva napreduje.

“Ne mogu reći da je lagano raditi ovaj posao, pogotovo kada su u pitanju centralne peći, ali ja sve s ljubavlju radim”, naglašava ova 25-godišnjakinja.

Pakiram kofere!

Iako voli ovo što radi, do sada se Dajana prijavljivala na brojne konkurse tražeći posao u struci. Kaže kako se do sada tri puta prijavljivala na konkurse za posao u državnoj instituciji. Jednom je nisu htjeli, jer su tražili muškarca, a drugi put je bila prekvalifikovana.

“Mnogi mi govore da je to diskriminacija zbog toga što sam ja Romkinja, a što s ponosom ističem. Ja se ne bojim nikakvog novog izazova, nije me sramota raditi, ali bih voljela raditi u svojoj struci, što je nažalost nemoguće u BiH”, kaže ona.

Prisjeća se kako se nedavno prijavila na, kako je kazala, “namješten” konkurs. Ispunjavala je sve uslove, ali su je odbili zaposliti. Zbog toga se žalila, međutim, postigla je jedino da do danas na to mjesto niko nije zaposlen, a njoj ipak ne daju raditi.

“Teško mi je sve to. Tri godine neprestano pokušavam pronaći to svoje mjesto pod suncem, ali ne daju mi. Sve ovo sam mogla raditi i sa srednjom školom. Ne tražim puno”, ističe Dajana koja radi od ranih jutarnjih sati pa sve do 21 sat, a nekad i duže. Ponekad se, tvrdi, zna dogoditi da se iz kreveta mora ustati u 1 sat nakon ponoći.

Sve to ostavlja traga na ovoj mladoj djevojci koja već duže vrijeme razmišlja o tome da spakira kofere i ode negdje gdje će cijeniti njezin rad i znanje.

“Žalosno je što mlad obrazovan kadar odlazi u druge zemlje, ali kada bi mi se ukazala prilika, išla bih odmah, jer vidim da nemam više ovdje što tražiti. Sav sam zarađen novac uložila u svoje školovanje. I sada se pitam – zašto?”, zaključila je Dajana.

(114)