Smisao NATO bio je odbrana Evrope od Sovjetskog Saveza. Poslije pada Berlinskog zida, sovjetski lager se ponovo širi: Bjelorusija, Austrija, Slovačka, Srbija, Crna Gora, barem pola BiH, pola Slovenije, predsjednik Hrvatske.

 

 

 

Po ko zna koji put, predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta RS Milorad Dodik ponovio je protekle sedmice da “nikada neće prihvatiti antiustavnu i antidejtonsku Bosnu i Hercegovinu”, te da je njegov ”sveti zadatak” izdvajanje tog entiteta iz BiH.

 

 

Dan uoči obilježavanja neustavnog praznika entiteta, Dodik je zaprijetio da će, ukoliko mu Sud BiH zabrani političko djelovanje, “istog trenutka biti donešena skupštinska odluka o izdvajanju iz BiH i referendum o nezavisnosti RS”.

 

 

„Sjećam se da je tokom decembra prošle godine najavljivan sličan dramatičan scenario – izazivanje nasilja koje bi pokrenulo secesiju, a vezivao se i za budućnost studentskih protesta u Srbiji. Međutim, niti je RS uspjela da se izdvoji iz nadležnosti zajedničkih institucija Bosne i Hercegovine i institucija međunarodnog nadzora, niti je studentski protest ugušen. Naprotiv, Milorad Dodik je, kako izgleda, prodao ministra bezbjednosti Nenada Nešića. Optužni predlog raskrinkao je mrežu korupcije i pljačke, o kojoj se dugo i govorilo i znalo”, kaže za Slobodnu Bosnu profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, istoričar Nikola Samardžić.

 

 

Razgovarala Tamara Nikčević

 

 

Profesor Samardžić podsjeća da je protiv Nešića pet godina vođena istraga i da su o pojedinostima vjerovatno bile obaviještene prva administracija predsjednika Donalda Trumpa, kao i administracija predsjednika Joea Bidena.

 

 

„Do nedavno niko nije reagovao, iako su i SAD i EU proglasili univerzalnu jurisdikciju koja se odnosi na korupciju, narkotike, terorizam. Očito je bila potrebna insajderska odluka kako bi se samo jedan kriminalni lanac prekinuo.

 

 

U međuvremenu, društvo u bhosanskohercegovačkom entitetu RS ubrzano siromaši, povlačeći se u lažnu etiku poricanja, koja vodi u samoporicanje. Dodik je već dosadno predvidiv: drastične odluke najavljuje kad mu to ide u prilog, a povlači se pred pritiskom. Uostalom, Dodik ne odlučuje o svemu”, kaže profesor Samardžić.

 

 

Ko odlučuje?

 

 

U ovom trenutku, o budućnosti Bosne i Hercegovine, ne samo njenoga srpskog entiteta, odlučuju Aleksandar Vučić i strane službe. Vučić je očito nedavno plasirao dezinformacije slične Dodikovim najavama o kojima govorimo, a na koje su nasijeli i ozbiljni analitičari.

 

 

Često se zaboravlja da je Vučić, dok uzurpira vlast i pokušava da je širi na onu stranu državnih granica i ovlašćenja, visoko kompetentan i sposoban, bez obzira na njegov lični, i na karakter njegove politike. Uvijek vidi nekoliko koraka unaprijed i obično kupuje vrijeme. Tako je proglasio kraj prvog polugođa u školama i gimnazijama, kako na ulicama ne bi imao djecu. Jer na djecu ipak ne smije. Ujedno je izbjegao da prisustvuje proslavi 9. januara i, umjesto toga, tamo pustio premijera Srbije i svoje ostale dvorske lude. Ipak, time nije izbjegao pažnju koje se kloni.

 

 

Zašto je se kloni?

 

 

Zbog njegove politike i njegovih tajnih poslova, avion američke agencije za istragu narkotika letio je nad Bosnom i Hercegovinom dok se održavala skupština. Ovim je upućena jasna poruka – Vučić to dobro zna – dokle smije da ide.

 

 

Vjerujem, međutim, da će međunarodno prisustvo ostati činilac ne mira i bezbjednosti, nego zatečenog stanja koje se u BiH razvlači gotovo trideset godina – još od Vašingtonskog i Dejtonskog sporazuma.

 

 

Uprkos američkom avionu koji pominjete, Dodik polaže nade u predsjednika Donalda Trampa, najavljujući da će pritisci popustiti nakon inauguracije 20. januara, odnosno da će nova američka administracija ”voditi pomirljivu politiku prema svima”, pa i prema Bosni i Hercegovini.

 

 

Dodik je, ponavljam, vjerovatno prodao Nešića, koji je učestvovao i u narušavanju izbornih procedura u Srbiji, prijeteći sve vrijeme svima, uključujući nas u Srbiji. Onako kako je Dodik prodao Nešića, prvom prilikom će neko prodati Dodika.

 

 

Dodik i Vučić ponekad zaboravljaju da svijet nije uvijek odraz njihovih deluzija, zato se gotovo isključivo obraćaju samo svome biračkom tijelu. Ako je tako, krenuli su putem s kojeg vjerovatno nema povratka. Doduše, ne onim Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića, nego putem Vladimira Putina. Vučić je i toga svjestan, ali nema kud. Vjerujem da je sebi i svojoj porodici obezbijedio sigurniju budućnost.

 

 

Dodik neposrednu budućnost dovodi u vezu s postupcima američke administracije, iako ni Tramp ne zna o čemu će i kako odlučivati. Uostalom, tako je protekao i njegov prvi mandat. U našem slučaju, i prva Trampova administracija i naredna Bajdenova posljednjih pet godina doprinijele su ubrzanju procesa dezintegracije Crne Gore i Bosne i Hercegovine, dezintegraciji društva u Srbiji, koje se danas dijeli na dvije radikalne proruske frakcije – jedna je vlast, druga je opozicija. Takođe, uticale su i na podjele u kosovskoj politici, koje možda mogu biti opasne.

 

 

Na koji način su utjecale?

 

 

Konstantnim pritiscima na Albina Kurtija, koji pokušava da stabilizuje institucije i vrati Kosovo u okvire vladavine prava. Kurti nema prošlost kojom bi mogao bilo ko da ga ucjenjuje.

 

 

I Trumpova i Bidenova administracija doprinijele su i rastu populizma na istoku, u centralnom dijelu i na zapadu Evrope; pustile su rusku i kinesku agenturu, Ukrajinu su prodali Rusiji, Hong Kong Kini. Tu prepoznajem samo kontinuitet nekompetencije i vjerovatno korupcije. Trumpova pobjeda, potpuno nevjerovatna ne samo sa političkog stanovišta nego i sa stanovišta zdravog razuma, posljedica je i činjenice da se u SAD niko dovoljno kompetentan i talentovan više ne bavi politikom. Ljudi imaju važnija posla, pa su tu i posljedice.

 

 

Onako kako je Dodik prodao Nešića, sutra će, kažete, neko prodati Dodika. Ko?

 

 

Vučić.

 

 

Ko će prodati predsjednika Vučića?

 

 

 

Vjerovatno niko, samo će u jednom trenutku morati da ode.

 

 

Briselu je veoma stalo da se Zapadni Balkan integriše. Pretpostavljam da će EU jednom zaključiti da, ulogom tobožnjeg faktora mira i stabilnosti, Vučić počinje da nanosi više štete nego koristi. Govorim o ”nevidljivoj ruci” koja je proteklih godina Vučića sprečavala da izazove haos u BiH, a nije uspio ni u napadu na Banjsku, kako bi destabilizovao sjever Kosova. Nervoza s kojom komentariše bilo kakav uticaj EU dovoljno govori o načinu na koji Vučić vidi te odnose. Uostalom, i Dodik je nedavno rekao da neće dozvoliti da Bosna i Hercegovina uđe u EU. A nije pomenuo NATO.

 

 

Dodik i Vučić su u paničnom strahu od EU.

 

 

Zašto?

 

 

Samo Vučić i Dodik, i možda još poneko, znaju zašto.

 

 

EU je ugrožena trajanjem rata u Ukrajini. Prvi napad Rusije na Ukrajinu 2014. protekao je sa evropske strane mirno; slično je prošao i drugi, 2022. godine. Evropski komesari za vanjsku politiku i sigurnost Federica Mogherini i Josep Borrell pustili su Putina bez jasnog odgovora. Da li su korumpirani ili samo tupavi, to više nije važno. Iako je važno. Dalje, u Evropi ponovo pobjeđuju populisti. Taj rast nije dramatičan, ali je ponekad dovoljan da EU shvati da će morati da se osigura na Balkanu. Odnedavno će morati biti spremna da brani i Grenland.

 

 

Sve u svemu, EU postaje strateška cjelina, izbušena i spolja i iznutra. Zapadni Balkan je jedna od rupa koju će morati da zapuše.

 

 

Ohrabruje li personalna promjena briselskog tima zaduženog za Zapadni Balkan?

 

 

Ohrabruje. Kaja Kalas ima i lično iskustvo sa Sovjetskim Savezom. Zabrinjava samo okolnost da nema dovoljno političkog uticaja. Jer ako Putin okrene na Baltik, dobiće ga.

 

 

U EU se pitaju Francuska i Njemačka, a to kako njihova ”nevidljiva ruka” funkcioniše vidimo i po tome što nas Vučić, Milojko Spajić, Dodik i Dragan Đilas još ne vješaju po ulicama. A bi da smiju.

 

 

Drugi važan problem je Šengen, otvoren nakon integracije Bugarske i Rumunije. Zapadni Balkan je kao nekad Švajcarska. Postoji i logika prostora. Da li će nas zaobilaziti? Takva odluka podrazumijevala bi višestruku cijenu. U tom smislu sam optimističan, prije svega znajući da od nas ništa ne zavisi.

 

 

Evropsku uniju danas očito iritira aktivnost Ilona Maska.

 

 

Ima li razloga za ovakvu uzbunu?

 

 

Ima. Povećan je broj država koje traže istragu protiv llona Maska, koji je u proteklim kampanjama obavljao iste kriminalne poslove kao Mark Zukeberg: prije desetag godina, otvorio je Facebook ruskom uticaju i pomogao Trampu da pobijedi. Ohrabrujuće je to što su očito donekle poremećeni Maskovi odnosi s Trampom: otvorenim iskazivanjem radikalnih stavova Mask je počeo da mu nanosi štetu.

 

 

S druge strane, mislim da je dobra vijest Trampov brutalni pritisak na EU.

 

 

U kojem smislu je to dobra vijest?

 

 

Vjerujem da će Tramp natjerati EU da konsoliduje svoj bezbjednosni sitem i spoljnu politiku. Naročito ako druga Trampova pobjeda zaista podrazumijeva kraj NATO-a. Onog trenutka kad su 2014. SAD odustale od odbrane Istočne Evrope, NATO je prestao da postoji. Takve nagovještaje imali smo od 2008. godine, a i administracija Baraka Obame vukla je katastrofalne poteze po evropsku politiku i bezbjednost. Smisao NATO bio je odbrana Evrope od Sovjetskog Saveza, a poslije pada Berlinskog zida, sovjetski se lager ponovo širi: Bjelorusija, Austrija, Slovačka, Srbija, Crna Gora, barem pola BiH, pola Slovenije, predsjednik Hrvatske.

 

 

Kada kažete da je EU dosta predsjednika Vučića, na šta konkretno mislite? Na studentske proteste ili…?

 

 

Studentski protesti opravdana su reakcija na Vučićevo nasilje, ali u njima nema naznaka evropskog opredeljenja. EU nije tema protesta. Vučić vjerovatno vjeruje da tu ima stranog uticaja; tim prije ako se pretpostavi da su protesti dobro vođeni, odlično organizovani. Međutim, preostalo jezgro evropskog opredjeljenja uništeno je propagandom televizija N1 i Nova S, kao i dnevnih novina Danas. Samo da podsjetim da su svi oni saučestvovali u Vučićevom napadu na Crnu Goru, i to veoma uspješno. Naravno, ne očekujem od studenata da budu avangarda u odnosu na svoje roditelje. Ponekad mi se učini obratno: moja generacija je modernija. Srećom, politika služi i tome da se ljudi promijene, što i studentima, nadam se, sleduje. Ipak, imam dojam da su studentski protesti pred gašenjem.

 

 

Zašto pred gašenjem?

 

 

Prije svega zbog blokade nastave. Fakulteti su prazni. Studenti su po kućama.

 

 

Kao profesor Univerziteta, niste potpisali podršku studentima?

 

 

Filozofski fakultet u Beogradu podržao je i blokadu i proteste, o tome smo donijeli odluke. Ne paradiram „podrškom“, a i nije mi jasno šta pojam podrške podrazumijeva. Ćutali smo decenijama, sad se krijemo iza djece i unuka? No, da ponovim: Vučiću odgovara blokada nastave, jer tako ima manje studenata na ulici.

 

 

Na ulici nije ni opozicija. Studenti ponavljaju da je njihov protest politički, ali nije i stranački.

 

 

Studentski protest najbolja je vijest koja se dogodila ovom društvu od Vučićevog dolaska na vlast. I važno je da su protesti krenuli iz Novog Sada.

 

 

Zbog čega je to važno?

 

 

Beograd je postao nefunkcionalan pseudo-socijalni konglomerat. Potrebna nam je politička emancipacija gradova kao sfera urbaniteta, što je u osnovi demokratije. Protest u Novom Sadu važan je i kao poruka o odbrani autonomije Vojvodine, o decentralizaciji, o Univerzitetu u Novom Sadu. Vojvodina i dalje raspolaže kapacitetima za evropsku integraciju, a neko mora da povuče.

 

 

Sa druge strane, Vučić je kukavica kojom upravlja visoka inteligencija. Čim je u Novom Sadu njegov prvi nasilnik dobio batine, promijenio je taktitku.

 

 

Kako? Prijetio je ”lojalistima”: njih 17 000 krvlju su mu se zakleli na vjernost.

 

 

Kada Sanda Rašković Ivić gostuje na N1, ona nije lojalista? Od 1903. Srbijom upravljaju lojalisti, koji su ili na vlasti ili u opoziciji. Ili u obje grupe istovremeno. Isti su – i prevratnici iz 1903. godine, Crna ruka i ruska agentura, Peko Dapčević, Leka Ranković, Slobodan Milošević, Vojislav Koštunica, Boris Tadić. Svi su oni ušli u tuđe kuće i živote, i nemaju namjeru da ih napuste.

 

 

Vučić sada prijeti da će da nas ubija, a onda će u neki podrum, kao 1999.

 

 

Opozicija pominje tehničku vladu, koja bi organizovala koliko-toliko fer i demokratske izbore. Može li to biti način da se izađe iz duboke političke krize?

 

 

O eventualnoj tehničkoj vladi dogovoriće se Vučić i Dragan Šolak, koji ne kontorlišu samo javno mnjenje, nego cjelokupni politički život u Srbiji. Oni već spremaju kandidate za tu vladu – DSS i SPS, nekad i isti iz prelazne vlade nakon 5. oktobra 2000. Uloga i te vlade bila bi priprema izbora, koji bi bili slobodniji i više fer, ali ponuda ostaje ista – Vučić i Šolak. I jedan i drugi na strani Kremlja, protiv Evrope i civilizacije.

 

 

Šolak je Milorad Vučelić 21. vijeka, samo bez Dobrice Ćosića. Tu prestaju razlike.

 

 

Na što tačno mislite kad kažete – Šolak? Prošle godine smo obaviješteni da Šolak više nije vlasnik N1 i ostalih medija, pa…

 

 

I dalje je tu i neposredno ih uređuje. A doći će neko drugi.

 

 

Ko će doći?

 

 

Dido, Đido …

 

 

Pitala sam Vas o tehničkoj vladi, o šansama opozicije.

 

 

Opozicija su samo oni koji se jasno opredijele za EU, za poštovanje susjeda, za poštovanje granica i ukidanje granica, za otvaranje tržišta i kulture. Nije opozicija koalicija Demokratske stranke, Demokratske stranke Srbije, Socijalističke partije Srbije, Vučića, Đilasa koja je 2008. NIS poklonila Putinu. Ne vidim da se, osim na gore, nešto pomjerilo od te 2008. Najviše se pomjerio sam Vučić – najdalje je odmakao, napredovao, iako se u konačnici uvijek vraća sebi i svojima. I Šešelju.

 

 

Ipak, dva su načina da se Srbija primora na promjene: pritisak EU i pritisak ulice. Zato su nam studenti važni. I ne samo da se Vučić neće usuditi da ih tuče, nego ćemo svi ići da ih branimo.

 

 

Kako?

 

 

Fizički.

 

 

Važno je da Brisel uspostavi neposredan mehanizam pritiska kako bi Srbija i njeni susjedi nastavili pregovore o pridruživanju. Bez političkih i socijalnih komprimisa. Budući da ovdje već dugo nema bilo kakvog izvornog potencijala za promijenu, pitanje je da li je EU za to sposobna. Mislim da će to zavisiti od budućnosti Ukrajine i od Trampovog pritiska. Doduše, prije nego što je inaugurisan za predsjednika SAD, Tramp je dosta učinio za Zapadni Balkan.

 

 

Što je učinio?

 

 

Zaprijetio je Grenlandu i Danskoj. Danci su jedna od naratobornijih nacija u Evropi, kud je Tramp na njih udario? Pretpostavljam da je to EU natjeralo da počnu da razmišljaju o tzv. domino efektu. Zašto su Amerikanci intervenisali u Vijetnamu? Da se komunizam ne bi širio po Jugositočnoj Aziji. E, sad se komunizam, kao putinizam, širi po EU. Vrijeme je za crvene linije. Nadam se da ćemo svi završiti na onoj, a ne na ovoj strani.

 

(SB)

(202)

NIKOLA SAMARDŽIĆ ZA “SB” OBJAŠNJAVA RASPLET POLITIČKE SITUACIJE: “Kako je Dodik prodao Nešića, tako će Vučić prodati Dodika. Vučića je prodala EU”