Hrvatska se s dokumentarnim filmom ‘Rechts, zwo, drei’ upisala u europsku svijest kao jedna od članica Europske unije u kojoj postoje snažni ekstremistički pokreti, može se zaključiti nakon emitiranja informativnog i detaljno istraženog dokumentarca na televiziji Arte.

Francusko-njemački televizijski kanal Arte u utorak, 5. travnja emitirao je njemački dokumentarni film ‘Rechts, zwo, drei – Driftet Europa ab?’ tj. ‘Desno, dva, tri – kreće li se Europa udesno?’. Film se bavi populističkom i ekstremnom desnicom u Europi, a taj se fenomen prikazuje na osnovi primjera iz Njemačke, Francuske, Poljske i – Hrvatske. Prizori Hrvata kako s ustaškim znakovljem pjevaju pjesme u slavu Ante Pavelića na proslavi Oluje u Kninu i u Čavoglavama jedan su od primjera u filmu, a tu je i detaljan opis političkih stavova ministra kulture Zlatka Hasanbegovića kojega se naziva revizionistom

Hrvatska se s dokumentarnim filmom ‘Rechts, zwo, drei’ upisala u europsku svijest kao jedna od članica Europske unije u kojoj postoje snažni ekstremistički pokreti, može se zaključiti nakon emitiranja informativnog i detaljno istraženog dokumentarca na televiziji Arte. Ovaj francusko-njemački kanal za kulturu nema veliku gledanost, no zato je itekako utjecajan u intelektualnim i političkim krugovima te redovito obrađivan u njemačkim mainstream medijima koji su – posve očekivano – objavili opširne najave pred emitiranje ‘Rechts, zwo,drei’, izdvajajući Hrvatsku kao ‘manje poznatu, ali ništa manje zabrinjavajuću priču’ uspona ekstremne desnice na političkoj sceni Europe.

U filmu se obrađuju i slučajevi Francuske odnosno Nacionalne fronteMarine Le Pen, Pegide i AfD-a u Njemačkoj, mađarski Jobbik i premijerViktor Orban te vladajući ultrakatolički i antieuropski PiS Jaroslawa Kaczynskog u Poljskoj, tako da Hrvatska dolazi kao polusatni šećer na kraju. U pitanju je film koji redateljski i scenaristički potpisuje autorski trojacSebastian Bellwinkel, Romy Straßenburg i Marta Werner, a nastao je u produkciji ZDF-a, uz suradnji s Der Spiegelom, Arteom i drugim kućama. Slijedi i njegovo prikazivanje na ZDF-u.

Film je na Arteu najavila voditeljica Emelie Aubrey, napomenuvši između ostaloga kako je u Hrvatskoj novi ministar kulture ‘otvoreni revizionist’, koja je nakon prikazivanja o viđenom diskutirala s gošćama u studiju. Prvih sat vremena dokumentarca posvećeno je propitivanje situacije u drugim članicama EU-a, a film je snimljen kao klasični televizijski dokumentarac – snimke s terena i razgovori s ljudima na ulici kombiniraju se s tumačenjima sociologa, psihologa i novinara.

Iako se uviđa da postoje nacionalne specifičnosti oko motiva različitih ekstremističkih pokreta i stranaka, film pokazuje i da postoji zajednički europski kontekst kontinenta u ekonomskoj krizi. U Hrvatskoj vlada šestogodišnja recesija, u Poljskoj je PiS na vlast došao ne kampanjom koja je obećavala rigidni katolicizam nego veća socijalna prava, u Mađarskoj se siromašne Mađare okreće protiv još siromašnijih Roma, u Njemačkoj se umirovljenice pitaju tko će njima dati novac kao što ga dobivaju izbjeglice.

Hrvatsku se ekstremnu desnicu prepoznaje u HČSP-u (jedna je od zvijezda mladi Frano Čirko), Ivanu Tepešu i njegovim pravašima, ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću te se zgraža nad ustaškim pjesmama (na njemački je titlovan tekst ‘Boje se bije, bije, ustaški se barjak vije’ itd.) i urlikanjem ‘Za dom spremni’ koje je snimljeno u Kninu 5. kolovoza 2015. i u Čavoglavama. Njemačkim dokumentaristima čudno je i da se na Thompsonovoj manifestaciji mogu vidjeti i brojni predstavnici Crkve.

‘Nacionalističke snaga nadovezuju se na fašističku prošlost’, kaže se u filmu koji sadrži brojne uznemirujuće snimke iz Hrvatske – fasade pokrivene ustaškim znakovljem, djecu s ustaškim kapama, ministra kulture iz mladih dana s ustaškom kapom itd. Konstatira se da se ‘u Hrvatskoj vidi sve više fašizma na ulicama, to se otvoreno izražava i tolerira’, a jedna je od ilustrativnih snimki i ona hrpe mladih koji u Čavoglavama salutiraju uzdignutom desnicom.

Britanski novinar Allan Little, koji je za vrijeme rata bio dopisnik iz Hrvatske, kaže da se u Hrvatskoj ‘povijest Drugog svjetskog rata okreće naglavce’ te da je primjetan snažan nacionalizam ‘koji služi za suzbijanje skepse i slobode govora’, što su natruhe totalitarizma. ‘Hrvatska nije imala svojeg Havela ili Willyja Brandta’, kaže Little koji negativno opisuje prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana (‘vratio je simbole i izraze ustaša u suvremenu Hrvatsku’), a to čine i autori doxa – ‘čovjek koji je odveo svoju naciju u rat i protjerao Srbe’. Spisateljica Slavenka Drakulić pak osuđuje podršku ustaštvu i kaže da se u Hrvatskoj o nacionalnoj povijesti ne govori iskreno.

Ivan Tepeš, opisan kao predsjednik ‘desne nacionalističke stranke’ koja je sada dio Vlade, a on potpredsjednik Sabora, u dokumentarcu objašnjava kako je njegov zadatak ‘očuvanje hrvatskog identiteta’, podsjećajući da su Hrvati ‘oduvijek bili predziđe kršćanstva u Europi’. Hvali se kako 80 posto članstva HSP AS čine mladi. Predstavnik nove generacije hrvatskih ekstremnih desničara za autore filma je Frano Čirko, sada predsjednik HČSP-a, koji u filmu ponosno njemačkim novinarima objašnjava kako je prije njega predsjednik mladeži HČSP-a bio novi ministar kulture Hasanbegović. Čirko govori s divljenjem o Jobbiku te najavljuje krah Europske unije i savez europskih nacionalista. Za Hasanbegovića se pak kaže da, kao u Poljskoj i Mađarskoj, želi kontrolirati medije, pa se navodi njegova odluka da raspusti povjerenstvo za neprofitne medije te se pokazuje i naslovnica Novosti s ministrom na splitskoj Rivi.

Izdvaja se i da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović bila ‘otvoreno prisutna na skupu u Kninu na kojemu je bilo ustašovanja’ te da je nova vlast zemlju skrenula udesno. Ipak, na kraju pola sata posvećenih Hrvatskoj u ‘Rechts, zwo, drei’ ističe se da ‘desni nacionalisti u Hrvatskoj nemaju potpunu prevlast te da postoji jaka opozicija’.

Nema sumnje da se ovaj dokumentarni film neće svidjeti mnogima u Hrvatskoj, no riječ je o manje-više realnom, snimkama i izjavama potkrijepljenom prikazu stanja u državi. U filmu se mogu čuti i izjave protagonista desne populističke scene diljem Europe, pa tako i onih u Hrvatskoj kao što su Čirko i Tepeš te film nudi realističnu sliku aktualnih europskih problema kontekstualizirajući ih i u širu priču izbjegličke krize.

Slika Hrvatske koju nudi dokumentarni film ‘Rechts, zwo, drei’ dokazuje da oni koji govore o fašizaciji društva nisu paranoični nego da itekako postoje zabrinjavajuće ekstremističke pojave koje su s margine ušle u sredinu društva, zahvaljujući neriješenoj povijesti i ekonomskoj bijedi. Riječ je o filmu koji bi svakako trebao otkupiti i prikazati HTV, ako već nije u stanju sam ga napraviti. Jer ne treba zaboraviti da je u pitanju film koji kritički sagledava ne samo hrvatski problem s ekstremnom desnicom nego usporednom analizom pokazuje koliko je sličnosti i povezanosti svih takvih politika u članicama Europske unije.

(44)

Related posts:

Krvnik Karadžić čeka presudu: Historijski momenat za BiH Zovu ga Deda Mraz: Ovo je ‘mozak’ koji je inspirisao teroriste u Briselu i Parizu? Clinton je naredio Srebrenicu, Izetbegoviću je rekao da ne smije biti manje od 5.000 masakriranih Ostavila svoju bebu u travi i pored nje dirljivu poruku: “Oprostite mi…” Zapaljen hram Preobraženja Gospodnjeg u Sarajevu (FOTO/VIDEO) NAROD U STRAHU I PANICI: Pljačke i napadi na Bošnjake u povratničkom srebreničkom selu Sućeska… KRIMINAL KAO PORODIČNI POSAO: Ovo su porodice iz Srbije i Crne Gore koje vladaju BALKANSKIM PODEZMLJEM IPAK, NIJE NA STO GODINA: Disciplinska komisija NSBiH pomilovala Blaža Sliškovića nakon ispada Nesreća kakvu Jablanica ne pamti: Satima izvlačili tijela nastradalih u sudaru vozova U oktobru je referendum – hoće li BiH sa Radončićem ići evropskim putem ili će sa SDA Erdoganovim…

Njemački film razotkrio ekstremizam u Hrvatskoj: Ustaške pjesme, salutiranje desnicom, Kolinda i ministri na ustaškim okupljanjima…