Novosadski profesor Dinko Gruhonjić: Kuda vodi generisanje mržnje?

Ja sam dijete bratstva i jedinstva, moja jedina domovina bila je i ostala Jugoslavija, a ja sam Jugosloven, Bosanac i Vojvođanin

Dinko Gruhonjić, profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, kao gost uvodničar na današnjoj redovnoj nedjeljnoj sesiji asocijacije intelektualaca „Krug 99“, izjavio je da generisanje mržnje, kad je riječ o Srbiji, vodi u nove progone neistomišljenika, prvenstveno nezavisnih novinara, slobodomislećih intelektualaca i opozicionara.

Nažalost, posao im je olakšan jer nas je ostalo veoma malo nakon 35 godina torture velikosrpske nacionalističke propagande. Projekat se devedesetih godina prošlog vijeka zvao ‘velika Srbija’, a danas ima zloslutno ime ‘srpski svet’, što je inače inačica ‘ruskog sveta’. Već samo ime je dovoljno da izazove jezu svima u regionu naročito s obzirom na globalne političke neprilike. S obzirom na to da je situacija u koju su doveli mene i moju porodicu aktuelna, mislim da će i moj lični. primjer biti dovoljno ilustrativan za širu sliku – kazao je Gruhonjić.

Tri decenije na meti torture velikosrpskih nacionalista

On ističe da je već tri decenije na meti torture velikosrpskih nacionalista jer je novinar i ima „sumnjivo ime“.

Situacija je eskalirala nedavno kada su u klasičnom maniru ‘ministra ratne propagande odbrane Aleksandra Vučića’, izmontirali djelić mog izlaganja sa festivala u Dubrovniku od prije ravno godinu dana. Ispalo je da sam rekao da sam sretan što nosim ime Dinko po ustaškom krvniku Dinku Šakiću. Iako se osjećam kao da odgovaram na pitanje ‘da li mi mama zna da sam narkoman?’ jer mi je teško da shvatim da čak i dragi ljudi i nakon više od 35 godina bjesomučne ratne propagande još uvijek mogu da povjeruju u montaže koje dolaze po Vučićevoj direktivi, zbog svih tih dragih ljudi sam odgovorio javno i na takvo pitanje. Ne, nisam slavio ustaškog koljača Dinka Šakića. Ta cijela priča je u gebelsovskom maniru izvučena iz konteksta – kazao je Gruhonjić.

Govoreći u ovoj prilici putem videolinka o temi „Kuda vodi generisanje mržnje?“, on poručuje svojim tlačiteljima da su zapravo oni Dinko Šakić.

Ispričao je detalje iz vlastite biografije rekavši da je rođen u Banjoj Luci kao dijete iz mješovitog braka. „Otac mi je muškarac a majka žena“, kazao je povodom toga.

Ja sam dijete bratstva i jedinstva, moja jedina domovina bila je i ostala Jugoslavija, a ja sam Jugosloven, Bosanac i Vojvođanin – ističe Gruhonjić, između ostalog.

U Novi Sad je došao devedesetih godina jer se zaljubio u Somborku, sadašnju suprugu, a onda je počelo ubijanje Jugoslavije. Oca nije vidio tokom četiri godine rata nijednom jer nije smio da putuje zbog imena; majka i sestra su uspjele da sačuvaju oca „od onih koji su klali, etnički čistili i slali u logore nesrbe, nelojane Srbe po Banjoj Luci i Bosanskoj Krajini“, kazao je Dinko Gruhonjić.

Otac, majka i sestra su preživjeli pakao, kao i cijela njegova porodica, mješovita, bosanska, čiji članovi, od kojih neki partizani i s očeve i majčine strane, propatili su i tokom Drugog svjetskog rata, tada od ustaša.

Prije dvadesetak godina, Dinka Gruhonjića su raznorazni ekstremisti, uključujući i neonaciste, počeli da zovu Sabahudin, da bi ga etnički denuncirali i navukli mržnju na njega, kazao je.

Nakon montaže djelića njegovog obraćanja s navedenog festivala u Dubrovniku, uslijedila je haranga na njega, prijetnje smrću putem društvenih mreža, „haranga od notornog Vulina“, tužen je Etičkoj komisiji Failozofskog fakulteta u Novom Sadu, prijetnje od različitih ‘putinovskih botova’, da bi sve kuminiralo ispisivanjem grafita na ulazu u njegovu zgradu, drugi put u tri godine, kojim autori grafita pozivaju na ubistvo Dinka Gruhonjića.

Dobio hiljade prijetnji smrću

Za nekoliko dana, on je dobio hiljade prijetnji smrću i ogavnih šovinističkih uvreda; objavili su njegov broj telefona i neprestano ga zovu, prijete, vrijeđaju, kazao je.

Ipak, on je istovremeno dobio najvažniju stvar – podršku sa svih strana regiona i dijem meridijana, od kolega s odsjeka za medijske studije na Filozofskom fakultetu i mreže akademske solidarnosti uiverziteta u Srbiji, kao i najvredniju od svih – podršku njegovih studenata, što je nemoguće riječima objasniti koliko mu znači i koliko je pomoglo da ga ne slome, rekao je. Istovremeno je bijesan što su studenti, potpisnici podrške njemu, također postali izloženi neugodnostima.

Ja sam Dinko Gruhonjić, a vama što biste da nas koljete, poručujem: „Pa zar se ne prepoznajete, pa vi ste Dnko Šakić!“, zaključio je ovo obraćanje gost-uvodničar današnje sesije nezavisnih intelektualaca u Sarajevu „Krug 99“.

(Fokus)

(133)