Milorad Dodik, predsjednik bh. entiteta Republika Srpska i lider SNSD-a može itekako biti zadovoljan prvim poluvremenom posljednje političke utakmice u kojoj je on prvi šutirao, a potom i zabio gol pod prečku. Fudbalskim žargonom opisana je eskalacija, a potom i deeskalacija političke i sigurnosne krize, najozbiljnije poslije Dejtona, koju je on sam generirao, a potom i “realaksirao odnose”.
Da se razumijemo, ovo je samo jedna u nizu utakmica čije termine igranja više od deceniju on određuje i diktira njihov tempo.
– Izlazimo iz perioda velike galame i imamo dogovor – reći će Dodik nakon prije tri dana održanog sastanka predstavnika stranaka koji čine koaliciju na državnom nivou.
Dogovoreno je na tom sastanku da sjednica Zastupničkog doma Parlamenta BiH bude održana 22. augusta, a na njoj i da se potvrdi imenovanje Srđana Amidžića za ministra finansija u Vijeću ministara BiH. Uz to, Vijeće ministara je donijelo odluku za kupovinu zgrade za smještaj UIO-a u Banjoj Luci za šta će se izdvojiti 70 miliona KM. Za sada to su dva ključna pitanja bitna za Dodika i zato će napraviti pauzu u svojim kaskaderskim potezima.
Dodik sada privremeno spušta loptu, jer je prošao neokrznut u državnom udaru i rušenju ustavnog poretka BiH, i može rahat na godišnji odmor, sve do početka drugog poluvremena. Istina, došli su mu na noge iz Regionalne kancelarije SIPA-e u Banjoj Luci, jer je Tužilaštvo BiH formiralo predmet zbog Ukaza koji je potpisao, ali teško da će biti išta od toga.
Jedino čuda da se dese, pa da stvarno neko odluči Dodika dovesti u sudnicu da odgovara za rušenje ustavnog poretka, a na temelju izmjena Krivičnog zakona BiH koje je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt. Isti onaj Schmidt, koji za Dodika i RS nema legitimitet, a uz to u Službenom glasniku RS-a je objavljen Ukaz kojim se odluke visokog predstavnika ne provode u ovom entitetu, kao ni odluke Ustavnog suda BiH.
Sjetimo se da je glavni državni tužilac Tužilaštva BiH Milanko Kajganić rekao da prijave zbog negiranja genocida odbacuju jer nemaju “sudske prakse”, pa se takvo što može vjerovatno očekivati i u slučaju rušenja ustavnog poretka. Pa će opet Schmidt morati iz Bavarske dovoditi tužioce da educiraju Kajganića.
S druge pak strane imamo ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića koji poručuje da za njega ne postoje zakoni o nepriznavanju Ustavnog suda BiH i neprovođenju odluka visokog predstavnika na teritoriji RS-a, iako su uredno objavljeni u Službenom glasniku RS-a i oni su na snazi. Ili zaista Konaković ne razumije da je na djelu tiha podjela države ili je svjesno saučesnik?
Konaković za sve (ne)svjesne svoje i promašaje “Trojke” krivicu vidi isključivo u novinarima, medijima, a istovremeno je ponizan pred Dodikom. Ne treba dušu griješiti, već istinu zboriti, često kaže u javnim istupima da bi se i on sad mogao svađati i svašta nagovoriti (valjda Dodiku, Čoviću), ali neće jer se bori da gradi državu. Zato se nagovori i svašta kaže novinarima, koji se usude kritizirati njegove ponekad politički sulude poteze i izjave kojima brani neodbranjivo.
Dodik je, rekosmo, pobjednik i sada je napravio predah. Uz njega svakako profitira i njegov vječni partner Dragan Čović, koji mudro šuti, ali je kao i Dodik rekao jasno šta je to njegova crvena linija – mogu reformski zakoni ( 14 prioriteta EU) ali i zakon o Ustavnom sudu BiH.
Reformni zakoni (zakon o VSTV-u, sudovima u BiH i sukobu interesa), koji su godinama u proceduri ali ih uigrana SNSD-HDZ ekipa kontinuirano ruši, sada su u skladu sa dogovorom “Trojke”, Dodika i Čovića prebačeni u ruke radnih grupa. A u radnim grupama će sjediti predstavnici entiteta, kako nam je to saopćila Borjana Krišto, predsjedavajuća Vijeća ministara BiH. I tu je sada na sceni famozni Mehanizam koordinacije koji nam je Denis Zvizdić godinama prodavao kao jedan od najvećih uspjeha. A Čović maestralno odigrao da se za sva pitanja koja se tiču države itekako pitaju entiteti, ali i kantoni.
I vraćamo se sada na 2011. godinu. Tada je lider SNSD-a kada se radilo na reformi pravosuđa poslužio se ucjenama i profitirao. Dodik je, kada se pažljivije prate njegovi politički potezi, jako predvidiv. Kad god je stvorio krizu, zaoštrio situaciju bivao je nagrađen, izlazio je kao pobjednik.
Nakon tih poteza ublažavao je svoju retoriku. Baš kao i sada. Dok se prašina ne slegne i malo ne odmori.
Podsjetimo se te 2011. kada je zaprijetio da će se svi srpski predstavnici povući iz bh. pravosuđa i najavio protivustavno raspisivanja referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH. Na noge u Banju Luku brzinom svjetlosti došla mu je tadašnja visoka predstavnica EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Catherine Ashton i dogovorila s njim, preskačići tada visokog predstavnika Valentina Inzka, da se pokrene strukturalni dijalog o reformi pravosuđa BiH.
Dodik je odustao od nelegalnog referenduma čije je održavanje izglasala Narodna skupština Republike Srpske, a zauzvrat je od Evropske unije dobio “temeljitu analizu aktualnog pravosudnog sistema”, odnosno veću autonomiju pravosuđa Republike Srpske.
I sad natrag u 2023. godinu. Ma koliko Konaković, koji je najbučniji u odbrani onoga što “Trojka” radi, pokušavao uvjeriti javnost (ne treba nikada potjcenjivati građane, a on to redovno čini) da se sve radi za dobrobit svih nas i na jačanju države, demantira ga svaki Dodikov, ali i Čovićev potez.
Čović neće odustati od izmjena Izbornog zakona i Ustava BiH koji je zasnovan na “legitimnom predstavljanju” u izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti, kao ni od zakona o Ustavnom sudu BiH, gdje se tjeraju stranci, a za što ima Dodikovu podršku.
Dodik je već najavio i spremni su zakoni kojima će se na teritoriji RS-a zabraniti djelovanje SIPA-e, Tužilaštva i Suda BiH, a nakon toga slijedi referendum o statusu RS-a (čitati otcjepljenju).
Čović još uvijek nije sankcioniran, i teško da će biti, jer je politički lukav do te mjere, da se uvijek izgubi iz javnosti kada prigusti. Dodik za razliku od njega kažnjen je – uvedene su mu sankcije SAD i Velike Britanije – ali nisu Evropske unije, koje bi možda i mogle dovesti ga do zida i natjerati da se promijeni. Ali EU nikada neće biti jednistvena po tom pitanju.
Zapad u BiH vodi politiku pacificiranja, realaksacije, deeskalacije… i uvijek po pravilu pregovara sa jačim. Konkretno, to je Dodik, a rame uz rame s njim je Čović.
(Faktor)
(619)