Aktuelna vlast u Bosni i Hercegovini nema problema sa ovdašnjim studentima, koji u većini očigledno i dalje vjeruju da ih, ionako, čekaju autobusi kojima će jednog dana otputovati u jednom pravcu. Ali ima ta vlast problema sama sa sobom…

Piše: Gojko BERIĆ

Zbog čega je izostala solidarnost sarajevskih studenata sa masovnim protestom svojih novosadskih i beogradskih kolega, a nije izostala solidarnost studenata u Zagrebu, Rijeci i Splitu, u Ljubljani i Podgorici? Odgovor na to pitanje je koliko složen toliko i jednostavan – Sarajevo se niti u jednom od najvažnijih aspekata života nije u očekivanoj mjeri oporavilo od posljedica četverogodišnje opsade u proteklom ratu.

Umjesto toga, ono je postalo centar sukoba političkih oligarhija, prostor akademskog mrtvila i medijske impotentnosti, uz to pritisnuto primitivizmom i nasiljem. Prema jednom tumačenju sarajevske šutnje, nedostajao je jak okidač koji bi studente pokrenuo na akciju.

Zar činjenica da im je troglavi nacionalistički režim oteo i državu i budućnost nije dovoljan razlog za pobunu? Ni studenti u Srbiji nisu se digli zbog bljutave supe u studentskim menzama, već traže da im Vučićev režim vrati zarobljenu državu u kojoj će vladati pravda i zakon za sve, jer samo u takvoj državi žele živjeti. Njihov pokret je toliko ojačao da ga neki ozbiljni ljudi nazivaju “narodnim ustankom”. Srbija se trese, na Dvoru je uvedeno mobilno stanje. “Srbija je napadnuta i spolja i iznutra.

Branićemo Srbiju”, objavio je Vučić naciji. Ljiljana Smajlović, nekadašnja vedeta Oslobođenja, a danas “poznata srpska novinarka”, plaši se da bi se sve moglo završiti građanskim ratom. Ako do njega dođe, zna se ko će za to biti kriv – studenti. Zaboravila je Ljiljana da je nekad i sama bila mlada.

Pojava beogradskih studenata na glavnoj novosadskoj ulici bila je impresivan i dirljiv prizor. Došli su nakon pješačenja dugog 80 kilometara i noćenja u Staroj Pazovi, i prošli kroz dugi špalir oduševljenih građana, koji su ih dočekali kao nove oslobodioce. Bila je to slika revolucije bez ideologije, potekle iz čistih, mladalačkih srca i zato je privukla toliku pažnju u regionu. “Sve me je podsetilo na vreme kad smo mi, partizani, oslobađali zemlju od fašista”, kaže, vidno uzbuđen, jedan stari Novosađanin.

Tada osvojena sloboda potrošena je prije nego što je trebalo, između ostalog i zato što, da parafraziram velikog pjesnika Branka Miljkovića, “nije umela da peva kao što su sužnji pevali o njoj”. U svim zemljama zapadnog Balkana mladi su, sve do ovog bunta, doživljavani kao zajednica koja se pozicionirala na pristojnoj distanci od svake politike. A onda je krenula ta bujica, iznenadivši sve. “Naravno, znali smo da mladi postoje, ali nismo znali da su takvi, sposobni za ovo što sada gledamo”, priznaje vladika Grigorije. Bosanac rođen u Varešu, duhovni krotitelj mržnje i misionar ljubavi i mira, Grigorije je usamljeni jahač u vrhu Srpske pravoslavne crkve, koji je, svojevremeno, zbog svojih stavova maknut iz Trebinja i ustoličen u Njemačkoj.

Ni ovog puta se nije dvoumio i stao je na stranu studenata. Hoće li Vučić pasti, to pitanje kruži regionom poput velike zagonetke. Iako neki listovi u Srbiji poput beogradskog dnevnika Danas pompezno najavljuju njegov kraj, prisutan je oprez. Vučić je opasan igrač i, što je najvažnije, ne radi se samo o njemu već o desetinama hiljada korumpiranih ljudi instaliranih u njegov režim, koji će zubima i noktima braniti svoje nezakonito stečeno bogatstvo.

Ne treba zaboraviti da je pokret Srbija bez nasilja, koji je okupio gotovo sav opozicioni establišment, na početku djelovao impresivno, da bi se, onda, od sebe samoga umorio i šaptom pao. Iako je ovo sada potpuno druga priča, sa mnogo masovnijom i svježijom društvenom energijom, iako studenti imaju mnogo navijača u regionu, Vučić je još daleko od poraza, sposoban da ga odgađa na neodređeno vrijeme. S druge strane, studenti su svjesni da će ishod njihove pobune biti ili put spasa ili put propasti Srbije. Kako god, ništa ne mogu učiniti sami.

Aktuelna vlast u Bosni i Hercegovini nema problema sa ovdašnjim studentima, koji u većini očigledno i dalje vjeruju da ih, ionako, čekaju autobusi kojima će jednog dana otputovati u jednom pravcu. Ali ima ta vlast problema sama sa sobom, pošto je učinila sve što je potrebno da joj rok upotrebe istekne već na polovini mandata. Istina, i svaka prethodna je ispoljavala sličnu sposobnost i svaka se održavala poput broda koji pluta na moru, ali ne tone. I, gle, čuda demokratije – finale bi gotovo uvijek imalo veseo ishod, jer bi joj prevareni birači sve oprostili i ponovo glasali za manje-više istu posadu. I tako dobrovoljno pristajali da ponovo budu prevareni.

Nanizale su se godine, čak decenije te mentalne izopačenosti koju je Ustav dejtonske države stimulirao do krajnjih granica. Tu se više nije radilo o krizi, već o lošoj beskonačnosti koja i dalje traje. Za to vrijeme su, pored nas, prošli mnogi istorijski vozovi, a prolaze i danas. Sve je ovo, kako bi narod rekao, “filozofiranje”, koje ne mijenja stvarnost. O čemu vi to pričate? O korupciji? Kada ćete shvatiti da to što pišete ne dopire do nas? Ponekad se, kao što se to događa ovih dana, učini da je vlast dohakala sama sebi.

Zar do jučer nije izgledalo da je utakmica izgubljena i da se tim raspada? Ali, tu je novi glavni arbitar, Dragan Čović, koji svira sudijske produžetke uz objašnjenje da ima još prostora za nastavak razgovora. U nogometu se često događa da se izgubljena utakmica u sudijskim produžecima pretvori u pobjedu, ali nema dokaza da je tako i u politici. A ko se i šta se, zapravo, spašava u Čovićevim produžecima? Ne spašava se država niti naša budućnost, već nešto što se zove partnerstvo. Drugim riječima – podijeljena vlast. “Partnerstvo će biti teško očuvati, ali se može”, uporan je Čović. S njim se može sve, a bez njega se ne može ništa.

Kao da ne postoji čovjek po imenu Donald Trump, koji posjeduje ogromnu moć i svijetu obećava više straha nego nade. Protjerujući prve grupe migranata iz Meksika, stavio je svima do znanja da se sa svojim obećanjima ne šali. Stigla je vijest da među deportovanim ima i šest bh. državljana. Probudite se, gospodo, Donald Trump je i pred našim vratima.

(Oslobođenje)

(625)

Related posts:

Procurio snimak kako se kupuju glasovi u BiH: SIPA u potrazi za Kubatlijom i pomagačima JOZO IVANČEVIĆ ZA „SB“ NAKON VELIKOG TRIJUMFA: „Čović je doživio izborni debakl, udarali su sa svih strana, iz Mostara, Sarajeva, Zagreba, ali Hrvati i Bošnjaci su bili složni, nisu se dali prevariti“ Pregovori su bili bespotrebni. Kupovalo se vrijeme Dodiku, a i zašto bi razgovarali s HDZ-om koji tvrdi da kompromisa nema?! ŽARKO PAPIĆ ŠOKIRAO JAVNOST: “Prvi sam napisao prijedlog HDZ-a…” BIVŠI TUĐMANOV OBAVJEŠTAJAC TEMA PRAVNE ANALIZE: Ivi Lučiću treba oduzeti naučno zvanje, poziv na kršenje odluka Ustavnog suda… OZBILJNO UPOZORENJE IZETBEGOVIĆA: JA SE BOJIM TAKVOG TUMAČENJA, TO BI MOGLO BITI OPASNO PRODUŽETAK GENOCIDA: Vlast u RS hoće otcjepljenje, spremili veliki miting ” VIJESTI IZ NESVIJESTI SA PLATFORME “X”; GORICA DODIK “UHODI” SARAJEVSKE POLITIČARE: Saša Magazinović joj ne želi… KOŠARAC INSISTIRA DA SE NJEGOV KOLEGA IZ VM-a KONAKOVIĆ IZVINI SRPSKOM NARODU: A ako to ne učini… OD CIRKUSA DO OPASNIH NAMJERA: U Tužilaštvu BiH formiran predmet zbog 9. januara; Osilili su se i gosti iz Srbije, i oni su…

OSVRT GOJKA BERIĆA: “Zar do jučer nije izgledalo da je utakmica izgubljena, tu je glavni arbitar Dragan Čović”