Unatoč vjerovanju Moskve, ali i brojnih zapadnih dužnosnika, da će u roku od nekoliko dana od početka invazije ukrajinska vlada kapitulirati, Kijev je odbranjen i jučer je u glavnom gradu napadnute zemlje tiho obilježen Dan nezavisnosti.
Američki The Washington Post na temelju svjedočanstava više od 100 ljudi, od ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i njegovih savjetnika, ukrajinskih vojnih zapovjednika i dobrovoljaca do visokih američkih i evropskih vojnih dužnosnika, stvorio je detaljnu rekonstrukciju o tome kako su Ukrajinci branili i naposljetku spasili svoj glavni grad. Nakon 36 dana neprestanih napada i pokušaja proboja u glavni ukrajinski grad sa zapada i sjeveroistoka, ruska vojska nije uspjela svladati ukrajinski otpor i povukla se sa sjevera.
Bitka za Kijev
Bitka za Kijev počela je u četvrtak 24. februara u ranim jutarnjim satima. Nekoliko sati nakon početka invazije zamjenik šefa kabineta Kremlja Dmitrij Kozak nazvao je šefa administracije Zelenskog Andrija Jermaka i zatražio kapitulaciju Ukrajine. Jermak ga je opsovao i poklopio slušalicu. Slično je reagirao ukrajinski ministar odbrane Oleksij Reznikov kad su mu ponuđeni pregovori o kapitulaciji Ukrajine. “Jedina kapitulacija o kojoj ću pregovarati bit će kapitulacija Moskve”, prisjetio se Reznikov.
Otkriveno je kako je ukrajinski politički vrh i mnogi visoki vojni dužnosnici, uključujući zapovjednika zaduženog za odbranu Kijeva, sumnjao da će Rusija pokrenuti sveobuhvatnu invaziju. Ako dođe do napada, to će biti na istoku zemlje, a nikako u glavnom gradu, vjerovali su. Unatoč tome, ukrajinska se vojska sedmicama prije početka invazije počela pripremati. Premještanje opreme i osoblja iz baza na teren bio je prvi od nekoliko ključnih poteza ukrajinske vojske, koji im je omogućio da prežive početni siloviti nalet ruskih zračnih snaga.
Ruski helikopteri jurišali su na zračnu luku Antonov u Hostomelu, Putinov odabrani mostobran za napad na Kijev. Za to vrijeme se u Kijevu ukrajinski vojni vrh spustio u utvrđeno sklonište, odakle su izdavali komande.
“Recite svima: Ubijte okupatore. Ubijte okupatore!” naredio je general-pukovnik Jevhen Moisiuk.
Sjeverozapadno od Kijeva, Ukrajinci su bili pod stalnim napadom. Brojčano i oružano nadjačani te suočeni s elitnim ruskim jedinicama, Ukrajinci su se morali povući iz zračne luke u Hostomelu. U narednim danima težište borbenih djelovanja pomaklo se prema susjednim gradovima Buči, Irpinu i Hostomelu. Konvoj za opskrbu dugačak 65 kilometara, koji je iz Bjelorusije išao prema Hostomelu, zaustavio se sjeverno od Kijeva, otkrivajući logističke probleme Rusije. Do 7. marta Rusi su zauzeli veći dio Hostomela i koristili se zračnom lukom kao centrom za opskrbu. Valerij Zalužni, vrhovni zapovjednik ukrajinskih oružanih snaga, naredio je zapovjedniku 72. mehanizirane brigade da drži dogovorenu liniju na periferiji Hostomela i spriječi Ruse da napreduju prema glavnom gradu. “Ni korak unatrag”, zarežao je Zalužni.
Ako Rusi uspiju zauzeti sjedište vlasti u Ukrajini ili barem natjerati vladu da pobjegne, odbrana zemlje brzo bi se raspala. Tada bi Moskva mogla postaviti marionetsku vladu, što je bio plan Kremlja.
‘Niko nije vjerovao da ćemo preživjeti‘
Ukrajinci su danima blokirali ruske trupe da nastave autocestom prema Kijevu. Frustrirani neuspjehom, Rusi su pokušali pronaći drugi put do grada. Počeli su se probijati kroz šumu u selu Mošunu, udaljenom 30 kilometara od centra glavnoga grada.
Za to je vrijeme u Kijevu rasla panika. Zelenskog su zapadni dužnosnici pozivali da se evakuira, a čelnik Ukrajinskog vijeća za sigurnost i odbranu Oleksij Danilov izdao je lično upozorenje Zelenskom. Postojale su vjerodostojne informacije da su Rusi pokrenuli plan da ga ubiju ili zarobe. Zelenski im je rekao da bi rado otišao ili dao ostavku ako bi to okončalo rat. Iako je vjerovao da su pojedini zapadni dužnosnici doista zabrinuti za njegovu sigurnost, Zelenski je također sumnjao da su neki, jednostavno, željeli da sukob završi što je prije, odnosno da se njegova administracija preda Rusiji.
“Od svih koji su me zvali, niko nije vjerovao da ćemo preživjeti”, priznao je Zelenski.
Na iznenađenje svijeta, ofanziva na glavni grad Ukrajine završila je ponižavajućim povlačenjem, što je razotkrilo duboke probleme u ruskoj vojsci za čiju je obnovu Putin potrošio milijarde dolara.
Srce Evrope
Dok su odbijale početni ruski napad na Kijev, ukrajinskim snagama počelo je ponestajati artiljerijskih granata iz sovjetske ere. To je bio krizni trenutak ukrajinske vojske sredinom marta. Budući da je Washington pretpostavio da će Rusija brzo osvojiti Ukrajinu, američki su dužnosnici pripremili niz prenosnih projektila protuzračne odbrane kao što su Stingeri i Javelini, koje bi mogli koristiti u gerilskom otporu, te se nisu usredotočili na artiljerijsku opremu i streljivo.
Dok je Zelenski zivkao zapadne dužnosnike moleći ih da im pošalju oružje, Jermak im je slao fotografije ubijenih civila i uništenih zgrada.
“Priznajem da su to bile jezive fotografije koje su me držale budnim noću”, rekao je Jermak. “Devedeset posto ljudi koji su ih primili, reagirali su, uzvratili poziv i počeli raditi još više.”
Nedostatak streljiva natjerao je Ukrajinu da promijeni taktiku. Aleksandar Vdovičenko, zapovjednik 72. mehanizirane brigade, počeo je rotirati trupe ne duže od tri dana i doveo je novi bataljon. Njegove su trupe blokirale Moščun s dvije strane i počele bombardirati teškom artiljerijskom vatrom mjesta gdje su Rusi prelazili. Ukrajinci su potisnuli Ruse natrag preko rijeke Irpin, a ofanziva Moskve počela se raspadati.
“Za Rusku Federaciju bili smo kao slijepo crijevo koje je trebalo ukloniti. Mislili su da smo slijepo crijevo, a pokazalo se da smo srce Evrope. I učinili smo da ovo srce kuca”, rekao je Zelenski.
(Raport)
(1456)