Reakcija iz crnogorske prijestolnice na vijest objavljenu u turskom mediju.
Razgovarao: Dino Bajramović
Napisao bi, vrli novinar neki, da je kao grom iz vedra neba odjeknula vijest koju je objavio turski portal „Firtina Haber“ da je u toku priprema inicijative za kandidovanje Mila Đukanovića za zamjenika generalnog sekretara NATO. Pišu još i da, iza informacije vezane za bivšeg predsjednika i premijera Crne Gore, do sada stoji devet članica Alijanse, među kojima je i Turska, a pozivaju se uz to na visoke diplomatske izvore iz nekoliko članica NATO-a.
No, znamo da SAD vodi glavnu riječ.
PIŠU SE NEKI NOVI SCENARIJI
„Ko poznaje unutrašnji odnos snaga u NATO-u zna da Amerikanci odlučuju o najvažnijim funkcijama. Imenovanje Đukanovića bila bi znakovita stvar, jer objektivno, Crna Gora nema neku specifičnu težinu u NATO-u, uz Island najmanja je članica, ali bi to značilo da je NATO posebnu pažnju, ipak, usmjerio ka Zapadnom Balkanu. Odnosno, ruskoj infiltraciji na Zapadni Balkan i mogućim sukobima. Prije svega, na Kosovu, u Crnoj Gori i u Bosni i Hercegovini. To bi moglo da stoji iza ove inicijative, ako je ona zaista ozbiljna i ako se ostvari“, kaže za „Slobodnu Bosnu“ Milorad Popović, koji trenutno u srcu ove države, na Cetinju radi na svom novom rukopisu. A u crnogorskoj prijestolnici i živi.
Vijest o mogućoj, novoj poziciji Mila Đukanovića pristigla je dva dana nakon što je na prvom „Svesrpskom saboru“ u Beogradu usvojena „Deklaracija o zaštiti nacionalnih i političkih prava srpskog naroda“. Slučajno?
„U nekoj mjeri koincidira, svakako. Ipak, ne vjerujem da je to direktan povod, jer u globalnom smislu nema toliko značenje. Međutim, ima cijeli kontekst koji je doveo do te ‘svesrpske deklaracije’. Već je skoro decenija od pokušaja državnih udara u Crnoj Gori u ruskoj režiji, 2015. i 2016. godine, preko litija odnosno moleban revolucije koja je u velikoj mjeri dirigovana, i kadrovski i finansijski i propagandno i na svaki način podupirana, iz Beograda i Moskve, do promjene crnogorske vlasti 2020., kad je došla ova garnitura koju su postavili, u velikoj mjeri, Bezbednosno-informativna agencija Srbije, Srpska pravoslavna crkva i Beograd. Na djelu je jedan scenario koji je naizgled neozbiljan, somnabulan, kako je to često sa tim nacionalističkim scenarijima.
Da je neko, recimo, 1985. rekao da će od Jugoslavije nastati sedam država, mislili bi da je lud. Dakle, na djelu je pokušaj prekompozicije zapadnog Balkana, u čijoj je pozadini Moskva, ali i ovaj dio srednjeistočne Evrope, Viktor Orban, Janez Janša i, naravno, srpsko vodstvo. Prave se neki novi scenariji stvaranja nekih novih etničkih, autoritarnih država, u kojima etničkim i religijskim manjinama ne bi bilo mjesta“, objašnjava Popović.
Govori i da je, po svemu sudeći, dio te osovine premijer Albanije Edi Rama: „U zamislima njihovih ideologa došlo bi do povijesnog etničkog razgraničenja Srba i Albanaca na način da bi sjever Kosova pripao Srbiji, a tri opštine na jugu Srbije sa većinskim albanskim stanovništvom – Bujanovac, Preševo i Medveđa – pripale bi novoj albanskoj državi.
I u tom paketu je podjela Bosne i priključenje Crne Gore Srbiji. S tim što bi Albaniji kao u II svjetskom ratu pripali Ulcinj i Tuzi. To je jedan mračni scenario. A koliko to sve ima veze sa ovom viješću i koliko je ova vijest turskog medija kredibilna to ćemo narednih mjeseci svakako znati.“
RS ISPRAŽNJEN, U SRBIJI DEPRESIJA
U razgovoru za naš portal, Popović kaže i da je na sceni jedan inovirani pokušaj recikliranja starog plana srpske države na granicama Karlovac, Karlobag, Virovitica u novim uslovima.
„Međutim, Srbija danas nije ni približno, vojno i politički jaka kao devedesetih godina. Njeni planovi su se reducirali, po posljednjem popisu ostalo je svega tri posto Srba u Hrvatskoj. Ali, očigledno da se, prema izjavama za koje znamo u posljednje vrijeme, i Dodika i ostalih, nijesu odrekli Bosne i Hercegovine. U Crnoj Gori imaju aktivnu poziciju, imaju vlast koju je Amfilohije Radović inaugurisao u manastiru Ostrog. Predsjednik Skupštine Crne Gore je Andrija Mandić, takozvani četnički vojvoda koji je bio učesnik na ‘Svesrpskom saboru’ u Beogradu. Ruku na srce, ne odgovara im što su Rusi zaglibili u istočnoj Ukrajini i već mjesecima se bore oko nekakvih sela, ali u Beogradu svakako računaju na ponovni dolazak Donalda Trumpa na vlast u Sjedinjenim Američkim Državama. Tako da bi te opcije, koje sada izgledaju ne samo mračno nego i suludo, mogle postati realne“, ističe naš sagovornik, i komentira utisak objektivnih posmatrača da je „Svesrpski sabor“ ustvari jedan veliki kič i predstava za mase. „Vidite, svi sabori te vrste su kič sami po sebi. Ali pitanje pitanje je kolika je njihova objektivna snaga, ko su njihovi promotori, ko su oni koji stoje iza njih, kakav je ukupni ambijent u kojem se događaju, ne samo u Srbiji nego i u cijelom regionu, Evropi. I to ne treba potcijeniti.“
O stanju u Crnoj Gori najbolje svjedoči činjenica da je Andrija Mandić, jedan od prvostepeno osuđenih za državni udar u ruskoj režiji 2016. predsjednik parlamenta, a njegovi tužioci, dva najpoštenija čovjeka u pravosudnom sistemu Crne Gore – Milivoje Katnić i Saša Čađenović u zatvoru, iz očigledne osvete. zbog optužbe da su članovi zločinačkih narko-kartela.
„U posljednje četiri godine, ova velikosprska struktura permanentno razara tkivo Crne Gore. Onu supstancu, i društvenu i državnu i nacionalnu. U svim bitnim institucijama su ljudi koji su dio te ideologije. Dakako, oni su među sobom podijelili uloge. Ovaj Andrija Mandić ima ulogu, ono što u atletici zovu zec, da trči prvi kilometar, dva i diktira tempo, tako da on otvara neke teme koje su do sada bile skrivene. Njihov cilj je da se promijeni Ustav Crne Gore, da u Ustav uđu te sprske komponente – jezik, zastava i ostali simboli – da uvedu dvojno državljanstvo kako bi još nekoliko stotina hiljada državljana Srbije porijeklom iz Crne Gore dobilo pravo glasa a da bi zacementirali srpsku poziciju u Crnoj Gori za vijeke, vjekova. I da čekaju povoljan međunarodni momenat da promijene granice, kao 1918. kada se Crna Gora nasilno prisajedinila Kraljevini Srbiji“, odgovara na naše pitanje Milorad Popović.
Taj Andrija Mandić ne djeluje odveć inteligentno, a i postupci su mu za neuro-posmatranje: „Ako pogledaš profil nacionalističkih lidera, od Milana Martića, Gorana Hadžića do nekih ruralnih tipova kao što je Momšilo Krajišnik, vidiš da nije tu potreban neki visoki intelektualni nivo. To su uglavnom ljudi koji računaju na taj niži socijalni stalež. Tako da i Mandić nije neki kapacitet.“
A šta možemo očekivati u perspektivi na ovim prostorima?
„To je više u sferi vidovitosti. Ko poznaje istoriju Balkana vidio je da su sve racionalne prognoze ovdje padale u vodu. Nažalost, ono što je izgledalo najluđe to se često i ostvarivalo. Međutim, oni sami nemaju snagu da uđu u neki veliki okršaj. Jer, slabi su i vojno i ekonomski za rat. RS je ispražnjen, a i u Srbiji je jedna opšta depresija. Ali, oni računaju na jednu širu sliku, na krizu koja je permanentna, na evropske izbore koji su upravo održani, gdje su proputinovske snage sve jače. Računaju na konfuziju, na koju je računao Hitler početkom tridesetih godina prošlog vijeka, kada je iz jedne inferiorne pozicije postao najmoćniji čimbenik evropske politike. Ukoliko je nekome izvana interes ovdje da stvori belaja njega je lako stvoriti. Ali ako Evropska unija i NATO žele stabilnost, daljnji prosperitet, ako žele da se ovaj prostor uljudi, da postane dio evropskog političkog svijeta, što geografski i jeste, oni imaju snage da to riješe. Velika nepoznanica su američki predsjednički izbori. Ukoliko demokrate pobijede, mislim da su mnogo bolje šanse da se ovdje stabilizuju stvari. Ali ako Trump pobijedi, stvari će biti potpuno neizvjesne“. kaže Milorad Popović.
Turski medij piše da je politička procjena u tih devet članica NATO-a, koje navodno stoje iza Đukanovića a koje su to države možemo samo nagađati, da kandidat iz istočne Evrope ima velike šanse da postane zamjenik generalnog sekretara NATO-a, jer će čelna funkcija u Alijansi ponovo biti dodijeljena „starim“ članicama. „Imali smo uvid u neformalni draft na kojem rade diplomate iz devet NATO članica koje namjeravaju da kandiduju Đukanovića za visoku dužnost u NATO-u i obrazloženje za njegov izbor prilično je detaljno“, piše „Firtina Haber“.
Kao što reče Milorad Popović, u narednim mjesecima situacija će biti mnogo jasnija. Ako Đukanović i ne bude postavljen na funkciju zamjenika generalnog sekretara NATO-a, bio je to dobar povod da porazgovaramo sa uglednim crnogorskim književnikom i intelektualcem. Ali, ako pak bude, očekujmo uzbunu u Mandićevim i nekim drugim redovima, jer znaju oni da bi im se kao bumerang moglo vratiti Milo za drago.
(SB)
(235)