Pismo jedne majke: ” Sine moj, zašto si me zaboravio “

Stid me je što pišem, nakon nesigurnosti i dugog čekanja uzela sam pero nekoliko puta, ali su mi suze smetale. Nekoliko su mi puta prestale suze, ali mi srce nije dopustilo. O, sine moj! Nakon dugo vremena vidim da si porastao, postao zreo i lijepo usklađuješ stvari. Imam jedno pravo, da barem pročitaš ovo pismo, a kasnije, ako želiš, pocijepaj ga kao što si učinio s mojim srcem.

O, sine moj! Prije 25 godina za mene je bio jedan veoma radostan dan kad mi je doktorica rekla da sam u drugom stanju. Majke dobro znaju značaj ovih riječi, to je mješavina sreće i radosti s početkom uznemiravanja i mnogih promjena u organizmu. Poslije ovoga, držala sam te 9 mjeseci u svom stomaku, ustajala sam s teškoćom, spavala sam s teškoćom, hranila sam se i disala s teškoćom i pored toga, ništa mi nije umanjivalo ljubav prema tebi. Naprotiv, iz dana u dan ona se sve više povećavala i jedva sam čekala da te vidim.

Nosila sam te, sine moj, uz poteškoću za poteškoćom, bol za bolom, radovala sam se tvojim pokretima (u stomaku), radovala sam se povećanju tvoje tjelesne tježine koja za mene nije bila teška. To su bile duge muke, a kasnije dolazi ona noć kad nisam ni oka sklopila. Imala sam toliko veliki bol da to nijedno pero ne može zapisati, a niti jezik opisati. Nekoliko puta sam se suočila oči u oči sa smrću, a onda si se pojavio ti, tvoj plač se miješao s mojom radošću i odstranio bol i rane.

Sine moj! Godine su prolazile, a ja sam te držala… u naručju, kupala sam te svojim rukama, spavao si u mom naručju, dojila sam te svojim mlijekom, ostajala sam bez sna samo da bi ti spavao, umorno sam te po cijeli dan držala, samo da bi ti bio radostan, da bih radosno gledala tvoj osmijeh, nestrpljivo sam čekala da ti od mene nešto zatražiš, pa da ti to svim srcem dam, a to je za mene bio vrhunac zadovoljstva. Prolazili su dani i noći, a ja sam nastavila u ovom stanju, sretna dojilja, vrijedna služavka i gladna, sve dok nisi porastao i postao momak. Na tebi se pokazaše prvi znaci zrelosti, a ja sam tražila na sve strane da tebi nađem lijepu nevjestu.

Dođe svadbeni dan, a meni se odvojilo srce, potekle su mi suze radosti za tvoj novi život, kao i za rastanak s tobom. Prošli su teški dani i vidim da nisi više onaj koga poznajem, negirao si me i zaboravio moje pravo. Prolaze dani, a ja te ne viđam, ne čujem tvoj glas. Zamrzio si osobu koja se prema tebi lijepo ponašala.

O, sine moj! Tražim samo malo. Imaj me u vidu, barem u ravni sa svojim drugovima, stavi i mene na listu svojih mjesečnih obaveza, da bih te samo malo vidjela.

Sine moj! Oslabila sam, umorile su me patnje, a i bolest me je snašla, s teškoćom ustajem, krećem se s teškoćom i opet moje srce sije ljubav prema tebi. Ako te neko jednog dana bude poštovao, bio bi mu zahvalan čitavog života, a tvoja majka toliko ti je dobra učinila, a ti se ne osvrćeš na nju, ponašala se lijepo prema tebi, a ti je ne nagrađuješ. Bila je godinama tvoja služavka, a ti zaboravio sve, dokle je stigla tvoja velikoumnost!

Sine moj! Kad god čujem nešto lijepo o tebi radujem se i ja, jer si moj rod, ali čudim se kakav sam grijeh učinila što me ne posjećuješ i ne želiš da me očima vidiš. Da li sam ti ikada uskratila pravo prema meni?! Stavi me u najmanju ruku u položaj jedne obične služavke i daj joj njenu zaslugu. Pokaži malo blagosti prema meni, daj mi moju nagradu i ponašaj se lijepo prema meni, jer Bogvoli one koji se dobro ponašaju.

O, sine moj! Želim da te vidim, ne želim ništa više od toga. Dopusti da vidim oblik lica tvog!

O, sine moj! Srce mi plače, a suze same teku. Ti nastavljaš svoj život, a ljudi pričaju o tvom dobrom moralu i uvažavanju prema njima.

O, sine moj! Zar nije došlo vrijeme da se tvoje srce smiluje jednoj starici koja je prepatila i koju želja za tobom ubi od čekanja. Razorio si njena osjećanja, razljutio si njeno srce u toj mjeri da su joj se i suze osušile na očima.

Ne žalim se i ne molim se protiv tebe, ne pokazujem svoju ljutnju. Ukoliko moja dova prijeđe oblake i stigne do vrata neba, stići će te moja kletva, a nad tobom i tvojom porodicom slit će se nesreća.

Ne, neću to učiniti, ti i dalje ostaješ duša moja, sreća i proljeće mog života. Uvjeri se, sine moj. Kosa počinje da ti bijeli, proći će godine i ti ćeš ostarjeti, a nagrada je prema radu. Napisat ćeš pismo sinu svom sa suzama u očima, kao što ja tebi pišem. I znaj da kod Boga sakupljaju se žalbe.

O, sine moj! Boj se Boga zbog svoje majke, zaustavi joj suze, obraduj je u njenoj nesreći, a zatim, ako želiš, pocijepaj njeno pismo. I znaj, ko čini dobro, sebi ga čini, a ko se loše ponaša, sebi štetu nanosi.

Izvor: Ispovijesti.com

(253)