Otvoreno pismo Gordane Jaredić iz Nevesinja, koja je inače diplomirani ekonomist, zapalilo je preko društvenih mreža cijeli Balkan. Gordana je “otvorila dušu” i napisala na koji način se ljudi zapošljavaju i da se u državnim firmama radna mjesta bukvalno nasljeđuju
Njeno pismo prenosimo u cijelosti:
“Poštovana gospodo,
Pošto sam se u proteklih 6 godina, otkako sam stekla zvanje diplomiranog ekonomiste, obraćala za pomoć raznim institucijama, načelnicima, službama i ministrima ponaosob, i kako to nije donijelo nikakve rezultate, ovom prilikom obraćam se svima vama zajedno. Kad kažem “vama” mislim kako na vladajuću koaliciju, tako i na opozicionare (koji barem u lokalnim zajednicama imaju vlast) i sve koji boračku populaciju koriste za prikupljanje političkih poena.
Svjesna sam da sada nije baš prikladno vrijeme za priču o poginulim borcima i njihovim obiteljima. Trenutno nema predizbornih kampanja na pomolu, što znači da nismo potencijalni birači. A kada nismo birači, onda smo samo brojevi u statistici Zavoda za zapošljavanje. A tko se još bavi statistikom?
O izbjeglištvu i podstanarskim sobama ne želim pričati. Moja priča je ista kao i priča tisuća djece čiji su roditelji izgubili život u ratu. I moj otac je jedan od onih na čije grobove polažete vjence i odajete im počast pred kamerama. Jedan od onih kojima ste, kako sami kažete, dužni jer su stvorili ovu zemlju.
Zemlju kojom vi upravljate.
Zemlju u kojoj vaša djeca dobivaju radna mjesta bez natječaja.
Zemlju u kojoj ste općinske, gradske i državne uprave pretvorili u privatno vlasništvo.
Zemlju u kojoj Ministarstvo tvrdi da nema nikakvog utjecaja na zapošljavanje unutar lokalnih zajednica. Pa o kakvoj je boračko-invalidskoj zaštiti onda riječ? A u općinama, opet, kažu da pričekate malo jer oni, kao i uvijek, čine sve što je u njihovoj moći. Čine, ali za sebe.
U mojoj općini, općini Nevesinje, radna mjesta se nasljeđuju. Mladi ljudi zauzimaju ona mjesta s kojih u mirovinu odlaze njihovi roditelji. (Pri tome struka ne igra nikakvu ulogu. Nije bitno da li ste pedagog, povjesničar ili injženjer, uvijek možete naslijediti mjesto roditelja pravnika
Natječaji najčešće nisu ni potrebni. Ako su pojedine obitelji genetski predodređene za određena radna mjesta, onda bi to, poštovana gospodo, trebalo unijeti iu statut općine. A s obzirom na to da konkursi praktički ne postoje, na dobrom smo putu da i ovaj apsurd postane realnost.
Kako drugačije objasniti činjenicu da je samo u proteklih mjesec dana u općinskoj upravi zaposleno troje mladih ljudi čiji su roditelji također radnici spomenute institucije? Nepotizam ovdje više nije kazneno djelo već prirodna smjena generacija na određenoj funkciji.
Koga da naslijedimo mi?
Da je tjedna predizborna kampanja, vjerovatno bih i ja, kao i većina djece poginulih boraca šutjela i nadala se ispunjenju nekog od silnih obećanja vlasti ili oporbe. Ali već 6 godina čekam. I gledam kako ti isti funkcioneri čak iu privatnim tvrtkama uspjevaju zaposliti nekoga svog, bitnijeg. Pri tome bez imalo stida priznaju svoje postupke i govore mi da se ovog puta ne nadam. To “Ne nadaj se” je u mom slučaju prelilo čašu.
Poštovana gospodo, u pravu ste. Zaista ste dužni poginulim borcima. Njihovi životi vama su osigurali to čime danas upravljati kao da vam je očevina. Ali, treba znati da mi nismo, kao vaša djeca, predodređeni. Nismo tu da budemo vječite žrtve i da preko nas skupljate političke poene. Ne želimo da se još jedna generacija naših obitelji na takav način žrtvuje za ugodnu budućnost vas i vaše djece. Država i sustav koji ste stvorili nisu vrijedni toga.
S poštovanjem,
Gordana Jaredić diplomirani ekonomist i broj u statistici Zavoda za zapošljavanje.
(2098)