Podaci Tužilaštva KS| Od 1992. do danas nerasvijetljeno 38 ubistava u Sarajevu: Ovo su osobe čije ubice nikad nisu pronađene

Osim slučajeva koji su u posljednje vrijeme u fokusu bosanskohercegovačke javnosti, odnosno ubistava bivšeg pomoćnika direktora Agencije za istrage i dokumentaciju (AID) Nedžada Ugljena, bivšeg federalnog doministra unutrašnjih poslova Joze Leutara, ratnog komandanta 9. brdske brigade Ramiza Delalića Ćele, kao i slučaja atentata na porodicu načelnika Glavnog štaba Armije RBiH Sefera Halilovića, kada su ubijeni njegova supruga Mediha i njezin brat Edin, još 33 ubistava, počinjenih na području Sarajeva od 1992. godine, je neriješeno.

Prijave i istrage

– Od ukupno 38 ubistava, 25 je po nepoznatom počiniocu, dok je 13 u fazi prijave i istrage. Veliki broj predmeta Tužilaštvo KS je naslijedilo od Višeg javnog tužilaštva Sarajevo, i to su uglavnom ubistva počinjena u vrijeme ratnih dešavanja – kazala nam je Azra Bavčić, portparolka Tužilaštva KS

Sarajevski taksista Ramo Sprećo ubijen je 1997. godine. Posljednji put viđen je 18. januara, nekoliko minuta prije 20 sati, na taksi-stajalištu kod RTV doma, kada su u njegovo vozilo ušla dvojica mladića. Krenuli su prema Ilidži i to je posljednji put da je viđen živ. Njegovo tijelo pronađeno je u naselju Stup, a ubijen je s dva hica iz vatrenog oružja.

Muzafer Kalić, 25-godišnjak iz Rožaja, likvidiran je 15. januara 2002. godine u haustoru zgrade u Mis Irbinoj ulici, nedaleko od zgrade MUP-a Kantona Sarajevo.

Tokom uviđaja, pored tijela ubijenog, pronađen je automatski pištolj škorpion s prigušivačem. Ali, ubica do danas nije pronađen, iako je poznato da je odmah nakon ubistva izvršilac prešao granicu.

Iste godine, samo tri mjeseca kasnije, u ulici Stara cesta Jezera u općini Vogošća, ubijen je Sead Zeković. Stotinjak metara dalje od njegove porodične kuće, u njega je nepoznata osoba iz automatske puške ispalila rafal.

Osim ubistva Spreće, Kalića i Zekovića u Tužilaštvu KS se nalazi još 35 predmeta nerasvijetljenih ubistava.

Prema riječima Bavčić, od 2003. godine, kada su formirani, Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu zaprimilo je osam predmeta ubistava koji nisu završeni. Od toga su im četiri predmeta ustupljena od Okružnog tužilaštva Istočno Sarajevo, a dva od Tužilaštva BiH.

Među nerasvijetljenim ubistvima nakon agresije je i ubistvo u ljetnoj bašti kafića u Štrosmajerovoj ulici u centru Sarajeva, a koje se dogodilo 26. avgusta 2003. godine. Tada je pred više desetina svjedoka, ubijen 23-godišnji Pavle Bezek. I pored toga što je bašta bila puna svjedoka, ubica nije identifikovan do danas.

Još uvijek je nesrasvijetljeno i ubistvo Taiba Torlakovića. On je u noći sa 17. na 18. januar 2004. godine ubijen podmetanjem nepoznate eksplozivne naprave pod automobil, kojim je upravljao. Tu noć sjedio je u kafiću “Royal” u Vogošći, a eksplozivna naprava je aktivirana kada je s BMW-om krenuo kući. Bomba je eksplodirala dok je bio na Stupskoj petlji.

Zihad Hasanović, rođen u Dubnici, kod Sjenice, likvidiran je 15. februara 2004. godine. Dok je bio u automobilu, u njega je ispaljeno 11 hitaca. Kao motiv navodio se obračun zbog droge, jer su tadašnja policijska saznanja ukazivala na to da se u to vrijeme pripremao transport veće količine heroina iz Istanbula u Sarajevu. Ni njegov ubica nikada nije pronađen.

Ubistvo o kojem se najviše pričalo u BiH, a koje je još uvijek nerasvijetljeno, jeste ubistvo ratnog komandanta Ramiza Delalića Ćele. On je ubijen u ljeto 2007. godine ispred zgrade u ulici Odobašina u Sarajevu u klasičnoj sačekuši.

Još uvijek je nerasvijetljen i atentat na zamjenika ministra unutarnjih poslova FBiH Jozu Leutara, koji se dogodio 16. marta 1999. godine u sarajevskom naselju Ciglane. Ovu istragu preuzela je SIPA i provodi je pod nadzorom Tužilaštva Kantona Sarajevo.

Ubijena iz koristoljublja

Ubistvo Kadrije Brljavac (72), čije je tijelo pronađeno u martu 2011. godine u njenoj garsonijeri u Franjevačkoj ulici broj 6, u sarajevskom naselju Bistrik, također nije rasvijetljeno. Pričalo se da je starica ubijena iz koristoljublja, ali do danas nema zvaničnih informacija o tome.

Istraga ubistva Adnana Salčina, sina ratnog komandanta Ramiza Salčina, također se još vodi kao nerasvijetljena. On je ubijen 2. marta 2015. godine na raskrsnici ulica X transverzala i Hermana Gmeinera, oko 16 sati. On se svojim automobilom, italijanskih registarskih oznaka, zaustavio prije pješačkog prijelaza, a drugi automobil stao je naspram njegovog. Ubica je u njega ispalio dva metka, a potom pobjegao.

– Ono što Tužilaštvu u svim ovim slučajevima otežava istrage jeste protok vremena. U starijim predmetima ubistava koje smo naslijedili od drugih Tužilaštva, postoji i problem sa svjedocima koji su trenutno nedostupni. Od dolaska glavne tužiteljice Dalide Burzić na čelo Tužilaštva KS oformljeni su timovi koji rade na ovim starim slučajevima, a u svakom timu nalaze se po dva tužioca. Na ovim predmetima se intenzivno radi, ali nam je najveći problem trenutna nedostupnost svjedoka – dodala je Bavčić.

Prema informaciji iz Tužilaštva KS, neriješeni su i slučajevi ubistva Safete Jahjaefendić koja je ubijena 21. januara 1998., Sadete Mehanović (6. mart 1996.), Sabahudina Dlakića (4. juni 1999.), Vladimira i Dragice Jurišić (10. april 1996.), Zećira Arslanovića (19. 1. 1998.), Alme Burić (22. 1. 1996.) i Slavka Mijića (17. februar 2006.).

Neriješena ubistva koja su se dogodila za vrijeme rata

Kada su u pitanja ubistva za vrijeme rata, neriješena su ubistva Vasilija Ninkovića (1. 8. 1992.), Milutina Najdarovića (15. avgust 1992.), Samira Ćatića i Renate Boras (22. maj 1993.), Aleksandre Matić (19. mart 1993.), Ljubomira Šiljevića (1. juni 1992.), Mihajla Sučića (10. juli 1992.), Pere Petrovića (20. oktobar 1992.), Nebojše Kosorića (maj 1992.), Danila i Vesne Štaka (mart 1995.), Milovana Gajića (28. juni 1992.), Mileta Banjca (14. mart 1993.), Sefe Tahirovića (maj 1992.), Brankice Likić (maj 1992.), Selmana Martinovića (24. april 1992.), Jovana Popovića (27. decembar 1992.).

Predmeti “Ugljen” i “Halilović”

Spomenuti predmeti “Ugljen” i “Halilović” Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo, u decembru 2016. godine, na dalje postupanje, dostavilo je Tužilaštvu BiH, koje je, kako su tada naveli, jedino stvarno tijelo nadležno za rad na ovim predmetima.