Mirko Todorović iz Beograda želio je sa ocem samo da izda stan za 200 eura i da mu podstanari plaćaju komunalije koje iznose 10.000 dinara
Izdati stan u Beograd po pristojnoj cijeni, stalnim podstanarima, danas je možda ista muka, kao i rentirati stan po povoljnoj cijeni od “normalnih” vlasnika.
Često smo u prilici da čujemo priče o bahatim vlasnicima, koji papreno naplaćuju svoje “podrume” bez ikakvog ugovora, a onda daju rok od pet dana da se iseliš, bez ikakvog objašnjenja.
Sa druge strane, rijetko kada čujemo priču o podstanarima iz pakla kojih vlasnici jedva čekaju da se otarase.
Mirko Todorović iz Beograda želio je sa ocem samo da izda stan za 200 eura i da mu podstanari plaćaju komunalije koje iznose 10.000 dinara. Došao mu je mlađi par, uvjeravajući ga da im stan odgovara kao i lokacija, a onda su napravili takav problem, da je Mirko bio prinuđen da djevojku istera iz stana, zbog čega mu je kasnije njen brat prijetio tužbom.
Šta se sve dešavalo i kako ponekad izdavanje nekretnine, nije samo sjedenje kod kuće i uzimanje koverte jednom mjesečno, već i stalna glavobolja, saznaćete u Mirkovoj ispovijesti:
– Krajem prošle godine za stan od nekih 60 kvadrata sa definisanom stanarinom od 200 eura i ukupnim računima od 10.000 dinara prijavio mi se jedan par u ranim tridesetim. Na prvi pogled izgledali su veoma pristojno i staloženo. Odmah im se svidio stan, pogotovo djevojci, dok je njen partner ponavljao “sačekaj vidjet ćemo”.
Nakon sedmicu dana čekanja i biranja stanara odlučili smo se ipak za njih jer je djevojci stalo da njima bude izdat. Više puta im je bilo ponovljeno da oboje moraju prisustvovati potpisivanju ugovora kao i da se stanarina plaća pri ulasku u stan.
Međutim, u međuvremenu moj otac je dogovorio njihovo useljenje bez mog znanja i prisustva, i tada se pojavila samo djevojka sa gomilom stvari na ulaznim vratima. S obzirom na to da je otac bio u žurbi, samo joj je predao ključ, kako bi se uselila da “ne čeka ispred vrata” i rekao da ćemo doći na potpisivanje ugovora i da obavezno dođe njen partner.
Sljedećeg dana smo otišli do stana, sve je bilo već namješteno, stvari rapoređene po ormarima, slike po vitrinama, kao da tu živi vec dvije godine. Kada je došao trenutak za plaćanje dobili smo od nje odgovor da njen partner samo što nije stigao na potpisivanje, a ja sam vec gubio živce jer nije ispoštovao dogovor.
Čekali smo ga dva sata i otišli, rekli smo joj da mora da dođe u naredna dva sata kako zna i umije. Naravno, prošlo je 6 sati od nje i njega ni traga ni glasa. Kada sam je nazvao rekla mi je da je morala hitno na posao i da ne zna da li je on stigao, a pritom mi nemamo njegov broj.
Sutradan naravno, ista priča, nemam, sada mi partner nije tu, evo prekosutra, i zbog ličnih obaveza nisam stigao da je izbacim već istog dana. Rekao sam joj na to da ako nema kod sebe trenutno novac i ako od njenog partnera nema ni traga ni glasa da se snađe do sutra, na šta se ona klela u majku da sutradan dobijam depozit i useljeničku stanarinu. Sutradan kada sam otišao sa ocem koji je krvavo zaradio taj stan ona nas je dočekala tamo kao goste, sa sve osmijehom, raspoložena i pričljiva, ja sam odmah izvadio ugovor i rekao da pređemo na stvar, na sta je ona izvadila 100 evra, od potrebnih 400 i rekla “ja imam samo ovoliko”.
Tu su pale razne teške riječi sa moje strane i želio sam momentalno da je izbacim napolje. Razumijem i da je žensko, razumijem i tešku materijalnu situaciju, ali činjenica je da sam ja tad imao potpunog stranca i prevaranta u stanu, jer me je triput prevarila za stanarinu i potrošila moje vrijeme i živce, a od njenog partnera, koji je sve to trebalo i da finansira, nije bilo ni traga ni glasa.
Počela je da se kune i da moli, da plače i da histeriše. Tada niste u mogućnosti da nasilno reagujete, čak je rekla i da je trudna što je naravno bila laž. Koristila se svim mogućim sredstvima da ostane tu.
Otac me je smirio nekako i nagovorio da je ne izbacim isto veče, već da prespava tu do sutra ujutru. Ja cijelu tu noć nisam spavao, jer sam imao potpunog stranca prevaranta u stanu i već u 7 ujutru sljedećeg dana otišao sam da je spakujem na prvi taksi sa pregršt stvari koje je donijela.
Nakon nedelju dana dobio sam pretnje od strane njenog brata kako ćemo sudski biti gonjeni jer smo izbacili njegovu trudnu sestru napolje na hladnoću. Od te tužbe nije bilo ništa naravno… – zaključuje Milan svoju priču za srbijanski portal Telegraf.
Ovo nije jedini slučaj vlasnika, koji je imao problem sa podstanarima. Priča koje sve češće čujemo, tiče se ozbiljnih prevaranata, koji gledaju čak i da zarade od vlasnika stana:
– Jedan moj prijatelj, inače živi u inostranstvu i u Beogradu izdaje stan na Voždovcu. Izdao je stan dvojici naizgled normalnih momaka i ništa nije ukazivalo na to da su prevaranti. Kada je došao u Beograd, otišao je do tog stana, u kome je zatekao potpuno druge osobe, od onih kojima je izdao. Tu su umjesto njih dvojice, živjeli momak i djevojka, koji su mu i ispričali od koga su rentirali stan i za koje pare. Shvatio je iz priče da je prevaren, i da su momci zaradili na njemu. Stan je njima izdao za 250 eura, a on je drugima izdao isti stan za 300 eura. To nije jedini slučaj, čuo sam više priča o tome, kako reizdaju stanove, a obično love gazde koji ne žive u istom gradu, čak su i najbolji oni koji su u inostranstvu i tu dolaze jednom godišnje – navodi isto za Telegraf, Bojan iz Beograda.
Dragan je imao sasvim treće iskustvo od prethodna dva, i time zaokružuje priču da ni podstanari nisu baš tako divni:
– Ja sam imao problem, što mi je djevojka od stana napravila salon za uljepšavanje. Tu su se ljudi smijenjivali kao na željezničkoj stanici, nije se znalo ko kad dolazi. Inače, ne bih ni saznao, jer inače i ne posjećujem taj stan, dok mi nekoliko komšija nije javilo telefonom, da mi je u stanu defile – priča Dragan.
Izvor: Telegraf.rs
(291)