POGLED IZ ZAGREBA: Zašto je Xi došao u Srbiju i šta Kina zapravo želi u Evropi?

EU i SAD su prejaki da ih Kina nadvlada, s razdvojenima se može lakše nositi, piše hrvatski analitičar Željko Trkanjec, čiju analizu prenosimo u cijelosti.

 

 

Piše: Željko TRKANJEC 

 

 

Kineska je diplomacija stara, trenutno najraširenija na svijetu što je potvrda globalne snage i utjecaja koje Beijing/Peking posjeduje, ali i provedbe nacionalnih imperativa: što više država prikloniti ideji kreiranja novog međunarodnog poretka koji će odbaciti američki hegemonizam i, kako kažu, politiku pritiska koju provodi Washington (o razini kineskog pritiska mnogo bi toga mogle reći afričke vlade koje su pristale da ondje ulažu pa ih odvele u dužničko ropstvo).

 

 

Cilj je kreirati multilateralnih poredak koji bi uvažavao tradicionalne, kulturne raznolikosti, što stvarno treba pozdraviti, ali teškoća nastaje kad pogledamo kako Narodna Republika Kina vidi provedbu tog poretka. U Južnom kineskom moru je zacrtala liniju 9 točaka koje, po tumačenju Beijinga, definiraju prostor kineskog suvereniteta.

 

 

Što o tome misle druge zemlje tog prostora, Filipini, Vijetnam, Indonezija, koje bi, kad bi prihvatile taj model, bile zakinute u korištenju mora bogatog ribama te podmorja u kojem ima nafte, plina, raznih metala, ne zanima kinesko vodstvo.

 

 

Slika je jasna, NR Kina, koja i dalje koristi povijesno ime Središnje Kraljevstvo (Zhongguo), smatra da joj ostale, manje azijske zemlje, moraju iskazivati poštovanje i prihvaćati da su interesi Beijinga primarni, interesi ostalih sekundarni.

 

 

Kako to izgleda u Europi na svojoj je koži osjetila Grčka, nakon što je Kina kupila većinu luke Pirej tražila je od Atene da u Vijeću EU blokira inicijative koje su bile kritične po Kinu, primjerice ljudska prava i zlostavljanje muslimanske manjine Ujgura u pokrajini Xinjiang, Istočni Turkestan. Atena je poslušala, rezolucije nisu bile prihvaćene.

 

 

Xi je nakon pet godina opet pohodio Europu – dugo razdoblje jer se bio jako uplašio covida pa se držao svojih palača – iako je prije EU otišao, prošle godine, u posjet Rusiji. Definirao je tako hijerarhiju važnosti, Moskva je na prvom mjestu. Izabrao je Francusku čiji predsjednik Emmanuel Macron ne krije želju da bude novi europski lider, što ne nailazi na pretjerano oduševljenje u Rimu ni u Berlinu.

 

 

Stratezi u Beijingu misle dobro, ako privučemo Macrona na svoju stranu, možemo izazvati potrese i raskole unutar EU. To je cilj. Radi toga će sklopiti niz poslovnih sporazuma te podržati francusku želju da se nuklearna energija koristi kao čista, zelena.

 

 

Nakon Pariza Xi ide u Beograd i Budimpeštu gdje ga dočekuju kao najboljeg prijatelja s kojim dijele ideološke principe neprihvaćanja liberalne demokracije pa Xi poručuje EU da svog čovjeka u njihovim redovima već ima, mađarski premijer Viktor Orbán, da mu je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić odan, a da njih dvojica zdušno podržavaju Rusiju i njezinu agresiju.

 

 

Trebat će umješnosti i vještine da se obuzda ova Kina koja otvoreno špijunira, zastrašuje, koristi netržišne prakse, otežava pristup europskih tvrtki svom tržištu te silno želi stvoriti rascjep unutar EU i između EU i SAD-a. EU i SAD su prejaki da ih nadvlada, s razdvojenima se može lakše nositi.

 

(Jutarnji list)

(91)

POGLED IZ ZAGREBA: Zašto je Xi došao u Srbiju i šta Kina zapravo želi u Evropi?

| Skandal, Slider, Vijesti |
About The Author
-