”POLETJELA GOLUBICA” ILI KAKO JE SARAJEVO POSTALO NOVI “MOSTAR”: „Konaković je, suštinski i politički – radikalniji čak i od SDA. Ali narod je želo vjerovati da je promjena moguća…

Političko posrtanje i lutanje “četvorke” u Mostaru nije bilo nimalo slučajno. Šarolika opozicija, koja namjerava ovladati polugama vlasti u najvećem gradu u državi – Sarajevu, obećavajući “novu politiku”, izgleda da pati od starih i već rasprostranjenih političkih “boleština” u BiH.

 

 

Piše: FARUK KAJTAZ

 

Minder kadroviranje, skriveni interesi, nagla podmetanja, ukalkulisane “igre”…

 

Najnoviji primjer za takvu tvrdnju stiže, ne iz Mostara, već Sarajeva, gdje je u farsičnoj atmosferi propao pokušaj da se za gradonačelnika Sarajeva izabere Bogić Bogićević. Relativno komotna većina se pobrkala, pa se gromoglasno najavljeno kadrovsko rješenje pretvorilo u težak politički poraz. Kratak kroše…sudija broji…

 

Kada je i sam vidio da je zagazio u političku kaljužu interesa i kadroviranja iza scene i sam Bogićević se povukao. Naravno, očekivano. Šta je drugo mogao? I dalje da ostane samo “glineni golub”?

 

Međusobna optuživanja su krenula, ali je “jasno kao dan” da nešto debelo ne štima u krugovima tzv. “četvorke”, koja je u međuvremenu ostala i bez jedne članice.

 

Spala knjiga na (za sada) tri slova!

 

Podmetanja i nesuglasice u okviru sarajevske opozicije nisu iznenađenje za upućenije. Radi se o političkoj opoziciji skupljenoj po principu matematičke operacije “prostog sabiranja”, a ne nekih zajedničkih političkih osnova ili planova. Daleko bilo, jer je Konaković, suštinski i politički – radikalniji čak i od SDA. Ali narod je želio vjerovati da je promjena moguća…

 

Sjeli “frajeri”, sabrali se i krenuli sa kalkulacijama. “Ovoliko” i još “toliko” i još “malo” i eto vlasti. Pri tome nije bilo važno ni to što je pola opozicije do juče čvrsto držalo POZICIJU, te su preko noći proglašeni opozicionarima i nezavisnim političkim faktorima. Moralnim vertikalama. Osvetnicima za osjećajem za pravdu i malog čovjeka.

 

To je, istina, donijelo određene rezultate na izborima i pobjede i to u važnim sarajevskih općina, ali onda se pojavilo najvažnije pitanje: Šta sa izborenom vlašću? Kako podijeliti “plijen”?

 

 

Stara priča o igri moći, vlasti i privilegija. Politički i programski ciljevi su za izbore. Za naivne. Nakon glasanja slijedi pragmatika sa samo jednom dilemom: Ko će upravljati tokovima novca? Ko će sjesti na, “sisu”, pardon za “hisu”.

 

U klupama skupština, parlamenata i tijela vlasti ne sjede nikakvi sveti ljudi i moralne vertikale, već uglavnom oni koji se politikom bave, jer je to u BiH vrlo lukretivna aktivnost u našoj komliciranoj državici sa puno povlastica. Posebno u odnosu na tzv. “obične građane”.

 

Uzmi Fato, koliko ti drago…ali prvo moraš da “sjedneš”.

 

Priče o velikim idejama i projektima su tu samo da bi se nešto pričalo, dok se pravi posao odrađuje stvaranjem “percepcije” i hibridnim ratovima botova i “igrača” u medijima i na društvenim mrežama. Onaj ko bolje namontira stvarne ili izmišljene probleme i afere, taj uglavnom na kraju “otvara šampanjac”. I onda krene trgovina…Odoka. Zavrti se točak interesa, novca i umišljenih političkih vizionara.

 

 

Kako to izgleda najbolje je na svojoj koži osjetio Bogić Bogićević. Znate ono…”Haj sokole”, pa kada se priča zakotrlja, odjednom sve krene nizbrdo, a iza Bogićevića stane tek dio onih koji su ga tapšali po leđima i već proglasili gradonačelnikom. Što li?

 

U ovoj priči i sam je Bogićević pokazao određenu dozu naivnosti, što se političaru njegovog kalibra nije smjelo dogoditi. Loše je i neoprezno trgovao, pa je na kraju platio najvišu cijenu. Njegov politički legitimitet nije ovim ozbiljno narušen, ali mogao je “Bogi” i bez ove avanture u svojoj, inače, mahom impresivnoj biografiji.

 

“Četvorka” ili “Trojka” se grubo poigrala sa integritetom dokazanog patriote i to njima najviše služi na “čast”. Bogićeviću samo preostaje da pod stare dane “uči lekcije”, koje je, ipak trebao i morao savladati znatno ranije.

 

Ko mlad ne uči, pod starost se muči…kaže narodna poslovica edukativno-psihološkog kalibra.

 

Na kraju, izgleda da je najviše profitirao Bakir Izetbegović, koji sada lakonski lemantira na temu: “Eto, jesam vam rekao”. Zabija i lagane političke poene na gramzivosti opozicije, te još, onako pride i samom Bogićeviću nudi podršku SDA za izbor, ako se ovaj “predomisli”!?

 

Da nije to ta “građanska linija” politike SDA, koju Izetbegović u više navrata najavljuje, ali nekako da krene dalje od toga. Možda je “Bogi” prava prilika? Šta kažu diplomate? Jel’ može i ova varijanta?

 

 

Realno, “Bake” počesto zna politički zabrljati, ali zna bome i udariti “kontru,” kad’ se njegovi politički protivnici najmanje nadaju ili vjeruju da su sve “završili”. Čak je i Fahro Radončić u rijetkom napadu iskrenosti nedavno morao priznati kako je SDA “ozbiljna mašina”, ali “koja treba novog lidera”.

 

Četvorku” je Bake, kao “zrelu jabuku”, prvo počeo guliti na pitanju Mostara, gdje ih je kompromitirao na temi patriotizma. Dovršio ih je u Sarajevu “finim vezom” u bazi i sitnim, ali bitnim potezima “među rajom”, dok su se Konaković, Kojović i Nikšić – elitistički hvalisali i najavljivali buduće poteze na probranim medijima!?

 

Građani se, u međuvremenu pitaju: Da li je vrijeme za neposredni izbor gradonačelnika Sarajeva?

 

Čuli ste to negdje? A da…bilo je nešto oko toga u Mostaru….Jel’ Sarajevo, gdje je negdje bilo i je li možda pala magla do pola grada?

 

Poletjela četvorka, k'o golubica sa Baščaršije, pa….

 

 

(Prenosimo s autorovog bloga)

(34)

”POLETJELA GOLUBICA” ILI KAKO JE SARAJEVO POSTALO NOVI “MOSTAR”: „Konaković je, suštinski i politički – radikalniji čak i od SDA. Ali narod je želo vjerovati da je promjena moguća…

About The Author
-