A to će značiti kategorički reset našeg stava prema Vučiću, Dodiku i svim njihovim klijentima i saveznicima, poručio je Mujanović.
Bh. politolog s američkom adresom Jasmin Mujanović analizirao je stanje na Balkanu nakon terorističkog napada na Kosovu.
-Dopustite mi da eksplicitno objasnim zašto napad srpskih nacionalističkih militanata na Kosovu mora dovesti do kategoričke reorganizacije stava EU i SAD prema Srbiji. Pogotovo za one koji ne prate politiku zapadnog Balkana.
Prvo, postoje dvije osnovne teorije o tome kako se napad dogodio: Bila je to odmetnuta grupa lokalnih militanata i kriminalaca koji su odlučili uzeti oružje protiv države Kosovo;
Bila je to operacija srbijanske državne sigurnosti koja je radila (ne) izravno po nalogu beogradskog režima.
Tehnički, postoji beskonačan broj varijacija svake mogućnosti – ko je znao što, kada, tačni motivi itd. – ali ovo su široke konture. No, bez obzira šta se utvrdi da je slučaj, oboje znače kategorički neuspjeh trenutne politike EU/SAD u regiji.
Zašto? Zato što su i EU i SAD (ali osobito Bidenov administrator) radikalno preorijentirali svoj regionalni stav prema Srbiji od 2020., a posebno od ruske (ponovne) invazije na Ukrajinu. Beograd je u centru gotovo svake velike euroameričke politike na Balkanu.
To je prije nego što su i Biden WH i relevantne prijestolnice EU zaključile da njihov prioritet na Zapadnom Balkanu nije obuzdavanje ili borba protiv ruskog utjecaja, već smirivanje izgleda za sukob. A najlakši način za to nije bio kroz sukob nego kroz prilagodbu.
Suzbiti rusku imovinu poput Vučića ili Dodika značilo je otvoriti mogućnost političkog (ili čak kinetičkog) drugog fronta s Moskvom u Europi. Nešto što su i SAD i EU htjeli izbjeći pod svaku cijenu. Pogotovo početkom 2022., kada su pretpostavili da će Rusija slomiti Ukrajinu.
Dakle, umjesto toga su i Bruxelles i Washington ubrzali i produbili svoje odnose s Vučićem. SAD je posebno izveo zaokret za virtuelnih 180 stepeni; od nepokolebljivog prvaka Kosova do sankcija protiv Kurtijeve vlade. Zašto, opet? Jer su trebali pacifikovati Vučića da ne bi biti namamljen, od strane Putina ili čak Dodika, da iskoristi “otvaranje” koje je omogućio rat u Ukrajini da ponovno zapali Balkan. Tako su odjednom Vučiću i Washingtonu i Bruxellesu sva vrata otvorena. Novac, selfiji, izleti, oružje i municija, šta god je trebalo Vučiću, Biden i EU su imali za njega.
Ali jedno “moljenje” je bilo: stabilnost. Oni bi gledali na drugu stranu na sve, čak i na sve veći ruski i kineski prodor u srbijanski sigurnosni aparat, čak i na otvoreno zveckanje oružjem protiv Kosova i Bosne, ali sve dok nije bilo pucnjave.
I naravno, nisu uspjeli. Jer kao i uvijek, kada nasilniku i oportunisti date priliku za ucjenu, oni nikad ne uzimaju samo malo. Uzimaju više i više i više. A ako se usprotiviš, kažu: -gledaj ovo. Jučerašnja ubistva bila su Vučićev “pazi ovo” trenutak.
I tu opet postoje dvije mogućnosti. On ili govori Zapadu poznatu laž: Treba mi više podrške (!) da bih držao pod kontrolom lokalne srpske ekstremiste (ovo je stari Miloševićev trik iz 90-ih i isti onaj koji je Putin igrao btw 2014-2022 na Zapadu).
Ili on (barem iza zatvorenih vrata) govori SAD-u i EU-u: Završio sam s igrom. Želim više ustupaka po pitanju Bosne, želim više ustupaka po pitanju Kosova. I dat ćeš mi ih jer sam ti upravo pokazao da mogu ponovno zapaliti vatru, a osim toga… duboko si upao.
Opet, sumnjam da je kombinacija to dvoje. Vučić računa da će Blinken State Department, posebno, postati žrtva zablude o nepovratnim troškovima prije nego što su se sam Blinken, Chollet, Escobar & Hill tako radikalno prostirali pred Vučićem da se više ne mogu okrenuti.
A Vučić zna da je 2024. velika godina i za SAD i za EU, kladi se da se ni Komisija ni WH neće usuditi napraviti velike zaokrete. Ukratko, Vučić vjeruje da je Amerikance i Europljane stjerao u kut i uplašio. I možda je u pravu.
Ništa što smo vidjeli u posljednja 24 sata ne sugerira da su relevantne osobe u Washingtonu ili Bruxellesu spremne javno priznati šta su dolje; kako su bili sluškinje ponovnog izbijanja oružanog sukoba na Balkanu. Kao i uvijek, poraz je siroče.
Ali imperativ je – prije svega za građane Kosova i regije – da odrasli u sobi ponovno preuzmu kontrolu. Ako to znači da Lajčaka, Escobara, Blinkena i ostale treba natjerati na ostavke, to je mala cijena. “Strategija” koju su osmislili propala je, katastrofalno.
Washington prije svega mora poručiti Vučiću: gotovo je. Pokušali smo vam ponuditi sve, a vi ste htjeli više. Ne, tvrdo i čvrsto — br. A to će značiti kategorički reset našeg stava prema Vučiću, Dodiku i svim njihovim klijentima i saveznicima.
Prvo i najvažnije je normativni pomak: Vučićeva Srbija nije saveznik, nije partner, nije prijatelj. To je protivnik. A naš cilj je promjena režima. Tačka. Kako to postići, možemo raspravljati. Ali da to moramo postići sada je nemoguće poreći, poručio je Mujanović.
(SB)
(162)