Za godinu je urađeno više nego za prethodno desetljeće. Zaključak je to predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen nakon što je objavila da je ova institucija dala prijedlog Vijeću EU da otvori pregovore o članstvu sa BiH.
Sudeći prema informacijama koje dolaze iz Brisela, i Vijeće EU će na svojoj sjednici 21. ili 22. marta dati zeleno svjetlo i otvoriti pregovore sa BiH.
Napredak koji se ocjenjivao odnosio se na rad državne vlasti koja je u posljednjem periodu usvojila niz zakona i uredbi kako bi svoju politiku uskladila za oni što EU očekuje.
No, taj napredak nije došao sa od sebe.
Predsjednik Naše stranke Edin Forto definirao je kao jedinu promjenu u državnoj vlasti ulazak stranaka Trojke, što je suštinski tačno. SNSD i HDZ su kako sad tako i ranije bili dio državne vlasti.
Stranke Trojke jesu svojim politički djelovanjem promijenile političku paradigmu zbog koje su često bile na meti kritika. I to onih stranaka čiji napradak nije bio mjerljiv jer ga nije ni bilo
Trojka je promijenila pristup pregovora, što su i najavljivale prije dolaska na vlast, a upravo je zbog svoje izjave da će Dodik i Čović dobiti drugačije pregovarače, Elmedin Konaković (NiP) bio često ismijavan.
Pored toga, stranke Trojke uspjele su promijeniti imidžu BiH u svijetu, zahvaljujući diplomatskoj ofanzivi na one adrese koje se pitaju, za razliku od ranije vlasti koja je u Sarajevo dovodila iranske ministre i divila se susretima sa Sergejom Lavovrovom.
SNSD i HDZ u Trojki nisu uspjeli naći adresu za besmislena nacionalistička prepucavanja niti su nailazili na plodno tlo za provođenje blokada koje su štetile svima.
A to je bio zajednički modus operandi dok su bili u tangu sa SDA i DF-om.
SDA koja je decenijama činila vlast na državnom nivou sve te godine uvjeravala nas je da je nemoguće napraviti napredak kada kao teg imate Milorada Dodika i Dragana Čovića.
Dogovora oko ključnih stvari nije bilo jer je po SDA kompromis ono što oni misle da treba da bude, dok se on uredno pravio kada bi se dijelije pozicije.
SDA je državnu vlast koristila za uhljebljivanje i za nabijanje političkih mišića pred izbore u kojima bi glasače prepadala kako nam neko otima nešto, dok oni kao ne daju da se to desi.
U međuvremenu, su institucije BiH u tom neradu atrofirale, kalirale i potpuno dovedene do besmisla jer su državni službenici bili demotivirani malim plaćama te faktički bježali iz državnih institucija.
No, sad kad se pogleda da je moglo i da može drugačije – iako je to često teži put – ispostavlja se da je takva politika SDA i njenih satelita bila čisti promašaj po građane BiH, ali ne samo to – ona je bila opasna.
Vođenjem uhljebarske i prividno konfliktne politike, SDA je za svojin političkim privjescima uspjela BiH izbaciti iz proevropske orbite, svrstati nas u neuspjele projekte od kojeg svi dižu ruke i tako napraviti prostor za maligne utjecaje poput onog ruskog.
Sve to je dovelo u opasnost prvo građane BiH, koji nisu vidjeli svjetlo na kraju tunela pa su ga tražili na drugim destinacijama, dok je država u punom smislu riječi postajala slabija i za mnoge besmislena. Što je paradoks – upravo bi se ovakva politika mogla nazvati izdajničkom i kolaboricionističkom sa onim snagama kojima je to i cilj – uništenje države BiH iznutra.
Na kraju, otužno čitati reakcije istaknutih SDA-ovaca kako su ustvari oni pripremili sve ono što je potrebno za otvaranje pregovora BiH sa EU. Otužno jer je svima jasno da se radi o očajničkim vapajima udarnike stranke čiji pogubni potezi i politike tek izlaze na vidjelo.
(Raport)
(123)
