Izjave Washingtona i Tel Aviva koje podržavaju planove etničkog čišćenja u Palestini natjerale su Saudijsku vanjsku politiku da se vrati danima arapskog nacionalizma kralja Faisala…

 

 

Piše: David Hearst, thebosniatimes.ba

 

 

Tajna veza koju je izraelski premijer Benjamin Netanyahu doinama gradio sa Saudijskom Arabijom rasplinula se za nekoliko dana. Netanyahu je o tome eksplicitno govorio u intervjuu za Channel 14 tokom svoje posjete Washingtonu prošle sedmice.

 

“Imali smo tajne odnose skoro tri godine. Sa naše strane, osim mene, troje ljudi je znalo za to. Na njihovoj strani je bio i vrlo mali broj ljudi koji su bili umiješani u ovo, kao što je bio slučaj i na američkoj strani”, hvalio se Netanyahu.

 

Ako je to istina, a ne još jedna Netanyahuova izmišljotina, ovaj odnos možete otkriti uz pristanak druge strane ili kada se završi. Treća mogućnost je da je ova izjava čin očajnika, kao i mnogi drugi u koje je počinio u protekloj sedmici.

 

Ali odnos između kraljevstva i Izraela bio je jednako zasnovan na ličnim koliko i na državnim ambicijama.

 

Kao nepoznati princ koji se suočava sa žestokim otporom moćnih članova kraljevske porodice, Mohammed bin Salman (MBS) je shvatio da njegov put do trona kod kuće vodi preko Tel Aviva i Washingtona.

 

Nakon što je postavljen za prestolonasljednika, Bin Salman se nastavio dodvoravati Izraelu, u tajnoj posjeti 2017. On je laskao američkim Jevrejima izražavajući prezir prema palestinskoj stvari što je osvanjivalo na naslovnicama medija.

 

Godinu dana kasnije, ukorio je palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa, rekavši da bi Palestinci trebali pregovarati s Izraelom ili “zaćutati”.

 

Prije napada na Izrael predvođen Hamasom, MBS se sve više približavao stavljanju potpisa na Abrahamov sporazum.

 

Čak i nakon napada Hamasa, Saudijska Arabija je nastavila poslovati sa Izraelom kao i obično.

 

 

Nema manevarskog prostora

 

Dugih 15 mjeseci nikakvi protesti Palestinaca nisu tolerirani, a festivali su nastavljeni dok je Gaza plakala. Čak je i podizanje palestinske zastave ili molitva za Gazu od strane hodočasnika u Meki bilo je zabranjeno.

 

Ni broj poginulih u Gazi, niti invazija na Liban, niti vojna operacija na okupiranoj Zapadnoj obali nisu promijenili saudijsku politiku.

 

Prestolonasljednik je čak bio spreman tolerirati određeni stepen poniženja od strane američkog predsednika Donalda Traumpa.

 

Upitan koju bi zemlju prvo posjetio, Trump je rekao da će Saudijska Arabija morati platiti 500 milijardi dolara u američkim ugovorima za privilegiju njegovog prisustva.

 

Nakon toplog telefonskog razogovora sa MBS-om, kraljevstvo je obećalo 600 milijardi dolara. Trump je potom povećao potražnju, rekavši da bi cifra trebala biti više od 1 bilion dolara.

 

“Mislim da će to učiniti jer smo bili jako dobri prema njima”, rekao je Trump na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu u Švicarskoj.

 

Kada je Trump otkrio svoj plan da želi posjedovati Gazu nakon masovnog premještanja Palestinaca, rekao je da će račun za operaciju čišćenja ići zaljevskim državama, pri čemu je mislio na Saudijsku Arabiju. Ovo je posebno rasrdiilo Rijad.

 

Trump se također hvalio da će se Saudijska Arabija normalizirati odnose s Izraelom bez palestinske države. “Dakle, Saudijska Arabija će biti od velike pomoći. I bili su od velike pomoći. Oni žele mir na Bliskom istoku. Vrlo je jednostavno”, rekao je Trump.

 

Rijadu je trebalo samo 45 minuta da odgovori na ono što je postalo poznato kao izjava dawn.

 

 

Ostalo je malo manevarskog prostora.

 

“Njegovo kraljevsko visočanstvo je naglasio da će Saudijska Arabija nastaviti svoje nemilosrdne napore da uspostavi nezavisnu palestinsku državu sa istočnim Jerusalemom kao glavnim gradom i da bez toga neće uspostaviti odnose s Izraelom.”

 

“Kraljevina Saudijska Arabija također potvrđuje svoje nedvosmisleno odbacivanje bilo kakvog kršenja legitimnih prava palestinskog naroda, bilo kroz izraelsku politiku naseljavanja, aneksiju zemlje ili pokušaje raseljavanja palestinskog naroda sa njihove zemlje… Kraljevina Saudijska Arabija naglašava da ova nepokolebljiva pozicija nije podložna kompromisu.”

 

 

Od tada je izbio verbalni požar.

 

U svom intervjuu za Channel 14, Netanyahu je izveo pobjednički ples. Rekao je da ako Saudijci toliko žele stvaranje palestinske države, mogli bi to učiniti na svojoj teritoriji. “Saudijci mogu stvoriti palestinsku državu u Saudijskoj Arabiji; tamo imaju puno zemlje.”

 

Ovo je izazvalo daljnji hor osude iz arapskog svijeta uključujući Egipat, Jordan, Ujedinjene Arapske Emirate (UAE), kao i Irak, Katar i Kuvajt.

 

U svom drugom saopćenju ove sedmice, u nedjelju, Rijad je rekao da kategorički odbacuje izjave koje “imaju za cilj da skrenu pažnju sa kontinuiranih zločina koje je izraelska okupacija počinila nad palestinskom braćom u Gazi, uključujući etničko čišćenje kojem su podvrgnuti”.

 

Izjava je opet malo dopunjena: “Ovaj ekstremistički, okupatorski mentalitet ne razumije šta palestinska zemlja znači za bratski narod Palestine i njihovu emocionalnu, historijsku i pravnu povezanost s ovom zemljom”, navodi se.

 

Palestinci imaju pravo na svoju zemlju i “nisu uljezi ili imigranti na nju koji mogu biti protjerani kad god to poželi brutalna izraelska okupacija”.

 

 

Prošlo doba

 

Za samo nekoliko dana, Trump i Netanyahu su poništili sav svoj posao. Oni su bili ti koji su primorali UAE, Bahrein, Sudan i Maroko da potpišu Abrahamov sporazum.

 

U svom intervjuu za Fox News, Netanyahu nije govorio o svrsi ovoga. Rekao je da je to učinjeno kako bi se Palestinci ostvaili po strani. Netanyahu je izlio prezir na saudijsku osjetljivost po tom pitanju.

 

“Kada završimo promjenu na Bliskom istoku, kada još više srušimo iransku osovinu, kada budemo sigurni da Iran nema nuklearno oružje, kada uništimo Hamas, to će postaviti teren za dodatni sporazum sa Saudijcima i drugima. Inače, i ja vjerujem u muslimanski svijet. Jer to je mir kroz snagu. Kada budemo jako jaki i stojimo zajedno, izostat će prigovori koji se sada iznose da je to nepremostivo”, rekao je on.

 

Do sada je Netanyahu govorio MBS-u i Mohammedu Bin Zayedu, predsjedniku UAE, da će se s njima nositi kao sa saveznicima.

 

Sada je govorio da će im nametnuti mir silom, da ovo nije odnos jednakih i da će arapski svijet dopuzati do njega kada Izrael sve pokori.

 

Sve je to sada primoralo saudijsku vanjsku politiku da se vrati pet decenija unazad u dane arapskog nacionalizma kralja Fejsala.

 

I po prvi put u 15 mjeseci, sada postoji realna perspektiva da se pojavi linija fronta arapskih država, formiranih od zemalja koje su bile tako krotke prema Izraelu.

 

Noseći, značajno, kefiju, bivši šef saudijske obavještajne službe princ Turki al-Faisal upozorio je na “kolektivnu akciju” ne samo arapskog i muslimanskog svijeta već i Evrope.

 

Egipat je kasno u nedjelju najavio da će biti domaćin hitnog arapskog samita 27. februara na kojem će se razgovarati o “novim i opasnim razvojima” nakon što je Trump predložio preseljenje Palestinaca iz pojasa Gaze.

 

 

Most je predug

 

Ono što je pokrenulo ovu promjenu je usvajanje masovnog transfera stanovništva kao službene politike Izraela i Sjedinjenih Država.

 

Decenijama je ostao netaknut na prašnjavim policama političkih debata u ekstremističkim krilima religioznog cionizma. Sada je to glavna politika u Izraelu i Americi.

 

Daleko od toga da izazove samo neposredne susjede Izraela, Egipat i Jordan, prisilno premještanje dva miliona Palestinaca pogodilo bi svaku arapsku državu, posebno saudijsku kraljevinu.

 

Kako je Trump opetovao masovni transfer, a Netanyahu je to nazvao “najčistijom, najsvježijom idejom u posljednjih nekoliko godina”, prijetnja koja se percipira u arapskim prijestolnicama samo je rasla.

 

Jer vjerski cionistički pokret traži teritoriju daleko izvan sadašnjih granica s Libanom, Sirijom, Jordanom i Egiptom. Daniella Weiss, vođa pokreta doseljenika, ne stidi se da izrazi teritorijalni domet zemlje koju je Jevrejima obećao Bog.

 

“Ovo je Božje obećanje patrijarsima jevrejske nacije. To je tri hiljade kilometara. Velika je skoro kao pustinja Sahara. To su Irak i Sirija, i dio Saudijske Arabije.”

 

Čak i bez Itamara Ben Gvira, bivšeg ekstremističkog ministra nacionalne sigurnosti, Izrael okupira više sirijske zemlje nego pojas Gaze, ne računajući okupiranu Golansku visoravan. Odbija da napusti Liban. Ne krije svoj plan da Siriju podijeli na kantone i koristi sve neprijateljskiju retoriku prema Turskoj.

 

Samo je pitanje vremena kada će izraelska teritorijalna ekspanzija destabilizirati cijeli region sa strašnim posljedicama za saudijsku kraljevinu.

 

Osim toga, faktori koji su doveli distanciranja zaljevskih država u palestinski sukob više ne postoje kao 2017.

 

Izrael i prva Trumpova administracija prodali su Abrahamov sporazum kao dio antiiranskog pakta.

 

Ali sada kada je iranska osovina otpora oslabljena gubitkom Sirije i udarima Hezbolaha u ratu, Saudijci ispravno računaju da nije u njihovom interesu da guraju Iran dalje u ćošak.

 

Naročito zato što bi prve naftne instalacije koje bi osjetile uzvratni udar iranskih bespilotnih letjelica bile njihove. Odnosi između Rijada i novog iranskog predsjednika su topli, a MBS želi da takvi i ostanu.

 

MBS je također u drugačijoj poziciji. On čvrsto kontrolira svoje kraljevstvo i mlađi od njega vide ga kao popularnog lidera koji se modernizira. Represija kojom se popeo na kliski stub moći je, za sada, iza njega.

 

Odbacivanje Izraela i distanciranje od Trumpa sada daje njemu i kraljevstvu priliku da se vrate u moralni i ekonomski epicentar arapskog i islamskog svijeta.

 

Kraljevstvo više nije izolirano od muslimanskog svijeta na način na koji je bio kada je MBS došao na vlast. Uživa u toplim odnosima sa Turskom. Predstoji dogovor od 6 milijardi dolara, s Rijadom na tržištu za kupovinu ratnih brodova, tenkova i projektila od Ankare.

 

MBS također sada zna koliko je palestinska stvar postala popularna kod kuće. Prema izvještaju Atlantica o njegovom razgovoru s bivšim američkim državnim sekretarom Anthonyjem Blinkenom, on je rekao da, iako njega lično ne zanima palestinsko pitanje, brine 70 posto njegovih ljudi koji su mlađi od njega.

 

“Za većinu njih, oni nikada nisu znali mnogo o palestinskom pitanju. I tako se prvi put upoznaju s njim kroz ovaj sukob. To je ogroman problem. Da li je mene lično stalo do palestinskog pitanja? Ne, ali moji ljudi znaju, tako da moram biti siguran da ovo ima smisla”, rekao je MBS.

 

Šta bi MBS dobio jvanosti od rukovanja sa Netanyahuovim krvlju natopljeni rukama?

 

 

Prekasno

 

Jordanski kralj Abdulah u utorak stiže u Washington s porukom iz arapskog svijeta koju bi Trump dobro poslušao. Nije to. Ne govori se iz slabosti. To je istina.

 

Posljedice dozvoljavanja Izraelu da sravni Gazu, protjera preko dva miliona ljudi, prisili Jordan i Egipat da ih prihvate, a bogate arapske države da je rekonstruiraju, zaista bi promijenile Bliski istok do neprepoznatljivosti. Netanyahu je u pravu u vezi toga.

 

To bi uvuklo SAD u vjerski sukob koji bi proključao dugo nakon što bi Trumpovo ili Netanyahuovo tijelo bilo spušteno u zemlju.

 

Pragmatičar u Trumpu bi se trebao probuditi.

 

Jedina lekcija uzaludnih ratova koje je Amerika vodila ovog stoljeća pod republikanskim i demokratskim predsjednicima je da oni počinju u izvjesnosti i završavaju u haosu, i traju mnogo duže nego što Amerika želi.

 

Trumpov zadatak je da okonča rat. Netanyahuov je otvoreno proklamirani zadatak da ovaj održi i da ga proširi kako bi ukrotio cijeli region.

 

Zato je u najboljem interesu Amerike koja se okreće sebi da odbaci Netanyahua i njegove snove o velikom Izraelu već danas.

 

Jer sutra bi moglo biti kasno.

 

 

 

(TBT, MEE)

(363)

PRINC U RALJAMA CIONIZMA Hearst: Kako su Trump i Netanyahu natjerali Mohammeda bin Salmana da podvuče crtu na Palestini