ujediniti…
Hrvatski povjesničar Ivo Goldstein komentirao je za Al Jazeeru najavu izgradnje memorijalnog centra na području bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska u znak sjećanja na žrtve Jasenovca, nove verbalne i političke sukobe u regiji, situaciju u Crnoj Gori i BiH, ali i ulogu Srbije, Hrvatske i međunarodne zajednice u aktualnim događanjima na području Zapadnog Balkana.
Što smatrate da je cilj izgradnje memorijalnog centra u znak sjećanja na žrtve Jasenovca u Bosni i Hercegovini kao zajedničkog projekta Republike Srbije i Republike Srpske te kako to komentirate?
– To je projekt koji se najavljuje najkasnije od 2005. godine, a nisam siguran koliko je i sada to ozbiljna želja i uistinu realno da se to ostvari. No, s obzirom da je najavljena realizacija “srpskog sveta”, a Jasenovac je jedan od formativnih toposa tog projekta, bit će to očito jedan od prioriteta te politike. Mislim da je to generalno loše. Već sigurno više od dva desetljeća u Gradini, gdje će se graditi taj centar na teritoriju Bosne i Hercegovine, stoje ploče s brojkama koje sugeriraju da je ukupni broj žrtava 700.000. Danas svi znaju da je to nerealna, predimenzionirana brojka, ali ona mora ostati kao neka vrsta neupitnog mita oko kojeg se stvara “srpski svet”.
A da je to mit, realisti su već morali znali sredinom šezdesetih kad je Savezni zavod za statistiku objavio popis od gotovo 600.000 registriranih žrtava rata na prostoru tadašnje Jugoslavije, od toga 59.188 jasenovačkih žrtava. To je odrađeno u vrijeme kada su brojni svjedoci još bili živi i mogli svjedočiti. Već tada obavljenim demografskim istraživanjima znalo se da na čitavom prostoru između Triglava i Gevgelije nije bilo više od milijun žrtava, što uključuje sve vojne i civilne žrtve na svim zaraćenim stranama.
Međutim, broj od 700.000 žrtava, s naglaskom da se radi o stradanju Srba, ponovno se snažno promovira u javnosti u drugoj polovini ‘80-ih i nakon 1990. Danas on služi nacionalističkim srpskim krugovima, pogotovo onima u BiH kako bi poručili da se zbog tog velikog broja srpskih žrtava i opasnosti da se takvi zločini ne ponove, s drugim dvama narodima – Hrvatima i Bošnjacima – više ne može. Na mjestu logora u Jasenovcu postoji spomen područje i muzej koji vrijedno rade na očuvanju sjećanja na taj stravični ustaški logor smrti i zločin. Dorađuje se i popis žrtava.
Gradnja memorijalnog centra na desnoj obali Save sugerira da promotori takve ideje nemaju povjerenja u hrvatsku politiku, znanost i muzealce, kao ni u relevantne međunarodne institucije poput jeruzalemskog Jad Vašema, washingtonskog Muzeja holokausta i Međunarodne udruge za sjećanje na holokaust (IHRA) koje sve podržavaju rad jasenovačkog muzeja. Mislim da je to potpuno krivo – hrvatskoj politici se svašta može prigovoriti, ali memorijalni centar radi dobro. Inicijatori gradnje u Gradini neće zadobiti ni međunarodnu podršku ili će je podržati manji i manje značajan dio međunarodne javnosti. Da zaključim – projekt izgradnje u Gradini ne pridonosi smirivanju situacije, već raspiruje niske strasti.
U regiji je sve više napetosti, prozivanja, teških riječi i uvreda na osobnoj razini visokih dužnosnika, a neslaganja Zagreba i Mostara sa Sarajevom i određena ‘bliskost’ Mostara i Banje Luke stvaraju lošu atmosferu u Bosni i Hercegovini.
– Smatram da je sadašnji trenutak i otvorena najava formiranja “srpskog sveta” moment koji temeljito mijenja situaciju, pa tako i u Bosni i Hercegovini. Uistinu smo svjedoci različitih nedoličnih diskusija, svađa na svim stranama, “čašćenja” različitim epitetima. Sve se mijenja lansiranjem ideje “srpskog sveta”. Njezini promotori Aleksandar Vučić i ministar Aleksandar Vulin tvrde da se ne ide za promjenom granica, ali da se ipak stvara taj “srpski svet”. Međutim, posrijedi je velika varka i prijevara. Svatko tko gura realizaciju ‘srpskog sveta’ mora biti svjestan da se ta ideja ne može realizirati bez nasilja. Vidjeli smo kako funkcionira ta realizacija na terenu, vidjeli smo kako je, recimo, Srpska pravoslavna crkva (SPC) organizirala ustoličenje mitropolita u Cetinju, u povijesnoj prijestolnici Crne Gore. Dakle, to je smišljena provokacija.
Vidjeli smo kako predsjednik Vučić doslovno izmišlja novi praznik i sugerira Srbima, ma gdje bili, da izvjese zastave. Vješanje srpskih zastava na ovakav način u zemljama bivše Jugoslavije može lako prouzročiti zlo. Da li nekome treba da izaziva konfliktne situacije? U mnogo varijanti raspleta takvih situacija ne završava dobro niti onaj koji provocira, ali ni onaj koji je cilj te provokacije. Još je važnije kakvu nam poruku šalju promotor takve ideje – Aleksandar Vučić sugerira Srbima u susjednim državama da budu prvenstveno Srbi, a ne građani tih država. On se de facto ne predstavlja kao predsjednik svih građana Srbije, nego kao predvodnik, poglavica srpskog “plemena”. On formulira svojevrsnu plemensku zajednicu u kojoj se svi Srbi okupljaju oko njega.
Ta koncepcija države i nacije kao plemenske zajednice postavlja stvari u smislu s jedne strane “mi”, a s druge “oni” koji su “drugi” i “drugačiji”. Ona nužno generira sukobe. Kad se Srbi izvan Srbije doživljavaju prvenstveno kao Srbi, a tek onda kao građani tih država, pogubno je za njihov položaj jer se oni sami isključuju iz političkog života države. To je vrlo sličan scenarij onome što smo imali krajem ‘80-ih i početkom ‘90-ih.
U tom kontekstu, koliko su osjetljiva pitanja vezana posebno uz Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru?
– Danas u Bosni i Hercegovini patriotske snage trebaju staviti “glave na kup” i usprotiviti se realizaciji te ideje. Kad kažem patriotske snage, ne kažem da sve te patriotske snage imaju isto mišljenje o Bosni i Hercegovini i kako bi ona trebala izgledati, ali osnovni njihov zajednički nazivnik je integritet i teritorijalni suverenitet Bosne i Hercegovine i on se mora braniti. Te razlike, koje objektivno jesu značajne, u ovom trenutku treba staviti na stranu. Ovo što se sada događa sa “srpskim svetom” je daleko najopasniji izazov Bosni i Hercegovini, ali i drugim državama na prostoru bivše Jugoslavije, tu mislim i na Crnu Goru i Kosovo, kazao je između ostalog profesor Goldstein za “Al Jazeeru”.
Intergralni intervju možete pročitati OVDJE.
(17)