Nije prvi put da hrvatska vladajuća politika staje na pogrešnu stranu i da sramoti cijeli narod. Nije prvi put da legitimiraju razarajuću srpsku politiku u BiH. To se zbiva već 30 godina, od sporazuma Tuđmana i Miloševića…

Piše: Ivo KOMŠIĆ (Oslobođenje)

Hrvatska zaštita Dodika i njegovih suradnika od pravosudnih organa Bosne i Hercegovine dobila je kulminaciju. HDZBiH je učinio sve kako bi spriječio njihovo privođenje i smjenu u državnoj vlasti. Pokazali su se vrsnim majstorima blokada koje su zamotane u procedure. Jer, ako se pozivate na procedure, svrha pokrenutih postupaka se zamagljuje. U toj situaciji ne postavlja se pitanje zašto se to radi, nego da li se poštuju pravila postupanja. Ne smije se nitko povrijediti, procedura je zaštita. To što je povrijeđena cijela država, što se ruši njen ustavni poredak, postaje nevažno. Tako nestaje temeljni razlog svih pokrenutih postupaka. U stranu se stavlja antievropsko i antidejtonsko djelovanje koje je izazvalo i ustavnu i opću društveno-političku krizu, zaustavilo sve procese na putu ka euroatlantskim integracijama države. Kada tom procesu uklanjanja prepreka podmetnete procedure, pozivajući se na legalnost institucija koje ste prethodno blokirali, onda pravi razlog ispada iz diskusije i javnih rasprava.

Dalje, još drastičnije, kada treba privesti pravdi Dodika i njegove ljude koji su suspendovali Ustav države i svoj entitet proglasili samostalnom državom, onda se taj proces prekrije etiketom hrvatske izborne jedinice koja s tim nema nikakvu vezu. Umjesto da se u organima vlasti traže mehanizmi provođenja odluke Ustavnog suda i dovrše započeti procesi o krivičnoj odgovornosti za kriminal i korupciju, hrvatska zvanična politika lijepi na sebe Dodikov profil. Dakle, jedan veoma jasan i nedvosmislen postupak rušenja ustavnog poretka i indicirani kriminal se prekriva otvaranjem hrvatskog nacionalnog pitanja. Politička i državna kriza izazvana antiustavnim djelovanjem, baca se u maglu i u institucije države lansira izmjena Izbornog zakona. Ti proizvođači magle znaju da to ne može proći jer je Ustavni sud već jednom presudio o toj stvari i te zahtjeve odbacio. Ali to i nije cilj. Ne treba biti veliki pravnik da bi se znalo kako promjeni tog zakona mora prethoditi izmjena Ustava BiH, što je u ovoj situaciji neizvodivo. Cilj je zamrsiti političku situaciju, a ne razriješiti je. Cilj je skloniti Dodika u stranu i otvoriti problem “ugroženosti naroda”. To što Dodik ugrožava temelje države i sve narode koji u njoj žive, to postaje nevažno, to se izbacuje iz javne rasprave.

Sve ovo se radi u trenutku kada gotovo cijela Evropa govori jasno i otvoreno o krizi u BiH koju je izazvao Dodik, sa svojim suradnicima, antiustavnim djelovanjem. Većina zemalja EU se već izjasnila o tome i dala otvorenu podršku zaštiti Ustava države i njenih pravosudnih organa. Neke najutjecajnije zemlje u EU već su uvele jednostrane sankcije Dodiku i njegovim najbližim suradnicima i traže da EU kao institucija to uradi. Izjasnila se i hrvatska vladajuća politika, odnosno lider HDZ-a Hrvatske i premijer Plenković, ali suprotno od toga. Začudo, on je poznat kao najvjerniji činovnik EU na prostoru Balkana.

Koji je to viši interes koji ga suprotstavlja državama EU, koje ga, inače, tetoše i neprestano privilegiraju? On, navodno, mora voditi računa o dobrosusjedskim odnosima Hrvatske i BiH (Nije jasno zašto ne dodaje Srbiju jer mu je njen lider uzor). Ova briga se uvijek može pravdati. Ali za njega su ti dobri susjedi samo Dodik i njegova klika. Stanje u državi i društvu koje su proizveli njega ne zanima, ne zanima ga položaj građana i drugih naroda, od kojih Dodik udaljava EU i NATO. Njega zanima samo Dodik i kako ga spasiti od pravosudnih organa BiH, kako u zemljama EU promijeniti percepciju o njemu. Treba ga prikazati kao žrtvu političkog progona, a ne kao predmet pravosuđa.

Da bi prikrio Dodikov profil na svom licu, Plenković, naočigled evropskog i našeg javnog mnijenja, zamjenjuje teze – kriza u BiH je izazvana odbijanjem zahtjeva HDZ-a za njegovu izbornu jedinicu, a ne Dodikovim antiustavnim djelovanjem. Zaboga, legitimno je tražiti izmjene Izbornog zakona koji im osigurava uvijek povoljan izborni rezultat. Tko bi bio protiv toga ukoliko se poštuju konstitutivnost i ravnopravnost naroda. Politička loptica je prebačena u pogrešno dvorište i u pogrešne ruke. Sada su bošnjačke i druge građanske stranke, posebno one koje su na vlasti, odgovorne za krizu jer su odbile zahtjev HDZ-a. HDZBiH će, s Plenkovićevom podrškom, održavati Dodika u političkom životu sve dok im se ne udovolji. Bolja prilika se nije mogla namjestiti. S tom pričom treba ići u EU, treba tamo promijeniti i percepciju i narativ o Dodiku. Istovremeno, visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Kaja Kallas u Sarajevu prenosi stavove zemalja EU da neće tolerirati rušenje ustavnog poretka BiH i državnih institucija. Dok cijela Evropa govori o Dodiku kao uzroku krize, Plenković govori o krizi Izbornog zakona i krivicu prebacuje na druge. Nije prvi put da hrvatska vladajuća politika staje na pogrešnu stranu i da sramoti cijeli narod. Nije prvi put da legitimiraju razarajuću srpsku politiku u BiH. To se zbiva već 30 godina, od sporazuma Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu, sporazuma u Grazu i drugih manje vidljivih sporazuma, sve do sporazuma Čovića i Dodika o strateškom partnerstvu. To partnerstvo je upravo na djelu. U Evropi postoji nešto slično, postojale su pogrešne politike, ali su se te zemlje i njihovi narodi distancirali od toga, spasili obraz i pridobili međunarodno povjerenje. Samo hrvatska vladajuća politika neprestano tumara kroz bespuća povijesti. Da stvar bude gora, ona pokazuje da nije sposobna za autentičnost, nego neprestano reciklira srpsku nacionalističku politiku i slijepo je slijedi. Iza nje ostaje samo trag mržnje. Zaslijepljena i opijena ne želi vidjeti da su njeni dometi samo mržnja koju mladi ljudi razlijevaju po ulicama. Plenković baca prašinu u oči cijelom svijetu zalažući se za evropski put BiH i istovremeno štiteći Dodika koji je najveća prepreka na tom putu. Osim toga, Dodikova opozicija tvrdi da se radi o čovjeku koji je na račun svoga naroda, i svih nas, stekao bogatstvo koje se ne može opravdati legalnim i poštenim poslovima. Plenkovićevi stavovi su otišli toliko daleko da prevazilaze svoj unutarnji apsurd i vrijeđaju ljudsku inteligenciju.

Legitimno je tražiti izmjene svih zakona, to je demokratsko pravo. Ali ukoliko se netko zaklanja iza nacionalnih interesa, onda mora voditi računa o njihovoj cjelini, a ne samo o šačici vlastodržaca. HDZ-ov zahtjev za izmjenu Izbornog zakona većinu Hrvata BiH pretvara u nacionalnu manjinu. To, naravno, odgovara onima koji bi suverenitet hrvatskog naroda ograničili na neki uski nacionalni prostor ili cijeli narod pretvorili u nacionalnu manjinu. Te ideje se više ne skrivaju, one su odavno legitimirane u javnom prostoru. Ali kada ih zastupaju drugi, to je nacionalizam, kada ih zastupa HDZ, to je nacionalni interes.

Neka se Plenković pogleda u ogledalu, ne pristaje Dodikov profil na njegovom licu.

(SB)

(651)

Related posts:

Biti Fočak, kakva sreća: A da se ministrica Aida Hadžialić zahvali što smo je protjerali?! FIĆO, SELMO I KOS-ovo PROLJEĆE: Zašto su se baš dva pripadnika KOS-a odlučila napisati knjigu o Aliji Izetbegoviću? OD DAYTONA DVA PUTIĆA: „Ako Ustavni sud izvrši intervenciju na Washingtonski sporazum, pada Dayton“ Ratni zločinci, koji su pobjegli Tužilaštvu i Sudu, sa slobode pozdravljaju hapšenje Dudakovića NEŠTO SE KRUPNO SPREMA: Da li će Dodik izreći ”ličnu presudu”?! SPREMA SE SUDSKI PROCES DECENIJE: Milorad Dodik tužio svog… Ko je i zašto dozvolio da jedno vjenčanje naruši instituciju Islamske zajednice u BiH i položaj reisa?! SLOBODAN VASKOVIĆ: “Bordžije naših života/Rodrigo, Čezare, Lukrecija, tuče, crte, žuto, preljube i… BiH na rubu potpunog političkog kolapsa: Vladajućoj eliti je najisplativije govoriti o ratu i proizvoditi krize Bolan poraz Milorada Dodika, rodonačelnika bahatosti i primitivizma: U samo dva dana srušila se politička piramida…

PROFESOR IVO KOMŠIĆ: Dok cijela Evropa govori o Dodiku kao uzroku krize, Plenković govori o krizi Izbornog zakona