“Studenti u Srbiji pobijedili su apatiju. Naučili su nas da ignorišemo Vučićeve spinove, pa se Vučić sada obraća isključivo svojim biračima, kojih je sve manje. Proteste i štrajkove danas imate po svim gradovima, čak i po najmanjim mjestima u Srbiji. Ono što građani ne mogu da čuju u kontrolisanim, režimskim medijima, čuju na ulici. U političkom smislu, Vučić je veoma oslabljen.
Umjesto Vučićevog režima, podržite slobodnu, demokratsku i evropsku Srbiju, poručilo je pedesetak srpskih intelektualaca i javnih ličnosti predsjednici Evropske komisije Ursuli von der Leyen, Evropskoj komesrki za proširenje Marti Kos, ambasadoru Evropske unije u Srbiji Emanueleu Giaufretu i Izvjestiocu Evropskog parlamenta za Srbiju Toninu Piculi.
U Srbiji pod Vučićevom vlašću se, stoji u njihovom pismu, progone pojedinci iz državnih struktura koji se usude da se otvoreno usprotive kriminalu. Skrivaju se dokazi o ubistvima u koje su umiješani javni službenici.
Razgovarala Tamara Nikčević
„Pripadnicima policije, koji razotkrivaju državni kriminal, prijeti se ubistvom, a policajci koji u policijskoj stanici do smrti pretuku čovjeka privedenog radi saslušanja ostaju na slobodi. Radnicima se prijeti otkazom u slučaju da odbiju pokornost partijskim direktorima i učešće na skupovima podrške režimu. Privode se, hapse, prate i prisluškuju aktivisti, studenti, profesori, novinari, pripadnici opozicionih stranaka, a oslobađaju odgovornosti režimski batinaši i stranački aktivisti Srpske napredne stranke, organizovani da napadaju građane”, pišu srpski intelektualci čelnicima EU i pitaju ih zašto je režim predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, od strane ključnih aktera evropske politike, ”javno podržan, ili u najboljem slučaju tolerisan u postupanjima koja su u potpunoj suprotnosti sa elementarnim evropskim vrijednostima”.
Pored dramskog pisca Ivana Lalića, reditelja Gorana Markovića i Kokana Mladenovića i karikaturiste Dušana Petričića, pismo su potpisali i akademik SANU Dušan Teodorović, profesorka Univerziteta u Beogradu Vesna Rakić Vodinelić, sociološkinja i političarka Vesna Pešić, dramaturg Nebojša Romčević, novinari Petar Peca Popović i Ljubodrag Stojadinović, pisac Marko Vidojković, glumac Branislav Trifunović, te sagovornica Slobodne Bosne, profesorka Univerziteta u Beogradu Biljana Stojković.
„Aktuelna politička kriza u Srbiji dodatno je iskomplikovana činjenicom da Aleksandar Vučić uživa podršku međunarodne zajednice. I to ne samo zapadne, nego i Rusije i Kine”, kaže profesorka Biljana Stojković.
Prema njenim riječima, motivi i Istoka i Zapada su isti: biznis interes, koji je, kako kaže, duboko ukorijenjen u političkim institucijama Europske unije.
„U odnosima sa državama partnerima, Amerika je uvijek visoko rangirala profit i biznis. Baš kao i Rusija i Kina, koje u Srbiji imaju velike poslove. Proevropske snage i stranke u Srbiji najviše boli ćutanje Evropske komisije, koja je političko tijelo EU”, kaže profesorka Stojković, dodajući da evropske snage u Srbiji imaju veoma dobru komunikaciju sa Evropskim parlamentom, iz kojega je, od strane različitih političkih grupacija, ovih dana stigla i veoma jasna podrška studentima.
Ko je sve u Evropskom parlamentu podržao studente?
Socijaldemokrate, zeleni i liberali. Evropski parlament simbolizuje vrijednosti na čijim je temeljima nastala Evropska unija i koje mi, kao istinski proevropske snage u Srbiji, želimo da vidimo i u našem društvu. Evropska komisija je, sa druge strane, političko tijelo koje, nažalost, rukovode i drugi, lukrativni interesi, ne samo vrijednosti poput slobode govora, ljudskih prava, vladavine prava i sl. I to je realnost. Ipak, ukoliko se u Srbiji nastavi studentski i građanski protest, vjerujem da će i Evropska komisija promijeniti stav i shvatiti da Aleksandar Vučić nema političku snagu kojom se hvalisao i zbog koje su ga podržavali. Apelom koji smo ove sedmice poslali evropskim institucijama željeli smo da Evropskoj uniji jasno predočimo da podržavaju antidemokratski i anticivilizacijski režim u Srbiji, koji uništava i društvo i državu. Vučić je gotovo do temelja porušio srpsko društvo; ostali su zdravi džepovi, koje poslednjih mjeseci gledamo na fakultetima i na ulicama u Srbiji. Na temelju i njihove borbe, od Brisela zahtijevamo da prekine s podrškom onih koji samo deklarativno tvrde da su za demokratiju.
Predsjednika Vučića, kažete, podržava i Moskva. Koliko je to u ovom momentu važno?
Proteklih dvanaest godina Vučić je dosta vješto manipulisao: s jedne strane je tvrdio da Srbija ide ka Evropskoj uniji, dok je sa druge ozbiljno rusifikovao srpsko društvo. Kontrolisani mediji su duže od decenije glorifikovali putinofilie, rusofile i slične političke i društvene snage, koje su dovele do homogenizacije i unifikacije Vučićevog biračkog tijela. Usljed pritiska tog dijela svojih pristalica iz sfere politike, paralelnih struktura, biznisa, medija i sl., Vučić je više puta bio u neprilici, budući da mu je upravo to rusofilsko biračko tijelo koje je sam stvorio postajalo smetnja u pokušaju da sprovede zadatke koje je preuzeo od Zapada. Nedavna podrška portparolke Ministarstva spoljnih poslova Rusije Marije Zaharove bila je upućena upravo Vučićevom rusofikovanom biračkom tijelu.
Sa druge strane, poznato je da Vučić u različitim situacijama i na različitim mjestima izgovara veoma različite i veoma kontradiktorne tvrdnje.
Kakve tvrdnje?
Zapadnim ambasadorima u Beogradu govori, na primjer, da je studentska pobuna u Srbiji inicirana, finansirana i politički podržana iz Rusije; istovremeno, svom rusifikovanom biračkom tijelu i ruskom ambasadoru u Beogradu se žali da Zapad, Amerika i CIA organizuju i obučavaju studente u Srbiji. Doduše, Vučić to radi godinama, pokušavajući da zbuni i unese haos kako kod međunarodnih partnera, tako i u srpsko društvo, koje nastavlja da razara.
Studenti u Novom Sadu nastavljaju blokadu mosta Slobode (Foto:BETAPHOTO/DRAGAN GOJIC)
U međuvremenu je u Srbiji pala Vlada, premijer Miloš Vučević je podnio ostavku. Je li ovo prva pobjeda studenata? Što se dogodilo?
Suštinski, ništa važno. Vučevićeva Vlada bila je marionetska, on je bio samo nominalni premijer. Aleksandar Vučić je vodio tu Vladu; vodiće je i dok je u tehničkom ili bilo kojem drugom mandatu. U tom smislu, pad Vlade Srbije samo je Vučićev pokušaj da veliki studentski i građanski bunt izmjesti na teren politike. Za sada mu to ne polazi za rukom, s obzirom na to da je građanski protest ipak preveliki zalogaj za njega, na koga danas više niko ne obraća pažnju. Jasno je da su svi njegovi potezi pokušaj da se pažnja javnosti skrene sa onoga što je najvažnije: Srbija ga neće.
Vučić nastoji da političke stranke uvuče u vanredne izbore i, ako bi bilo koja opoziciona stranka na to pristala, pružila bi ruku spasa njemu i njegovom mafijaškom režimu.
Predsjednik Vučić do sada je uspijevao da među opozicionim strankama pronađe partnera koji će mu u ključnom momentu pomoći. Mislite da sada neće uspjeti?
Nažalost, imamo to iskustvo: uvijek se nalazila tzv. opozicija, spremna da odigra potez koji Vučiću odgovara. Gledali smo to i na junskim izborima, u decembru takođe, iako još nismo raščistili ko je tada bio njegov igrač. Za jun nam je to danas manje-više jasno. Ipak, promijenio se kontekst.
U kojem smislu?
Sve je drugačije i svako ko bi prihvatio izbore pod Vučićevim uslovima bio bi označen kao izdajnik. Jasno bi se, dakle, vidjelo ko pomaže režimu da se ponovo izvuče iz krize koju je sam napravio. Te je neprekidne krize Vučić uvijek rješavao izborima. Vjerujem da su sve opozicione stranke, čak i one koje su do sada bile potkupljive i koje su ulazile u dogovore sa režimom, naučile lekciju.
Da, ali kada kažete da se promijenio društveni kontekst, na što tačno mislite?
Na to da je Vučić izgubio oreol moći koji je imao. Nema samouvjerenost, ne vlada situacijom.
Dugo od onih koji su bili glasači ili simpatizeri Vučića i Srpske napredne stranke (SNS) slušam isto: nestala je ”magija”. Da, ovo je citat: govore o – magiji. Koja je počela ozbiljno da blijedi nakon prošlogodišnjih tragedija u Beogradu i Novom Sadu, kao i posle onog čuvenog ”kontramitinga”, kada su građani, koji su organizovano autobusima došli u Beograd, počeli da bježe i napuštaju skup prije Vučićevog obraćenja. Tada je krenuo Vučićev politički sunovrat.
Danas su ustali studenti, prosvjetari, advokati, ljekari, sindikati, građani različitih profesija. Generalni štrajk, koji je imao fantastičan odziv u cijeloj Srbiji, prvi nam je put posle dvanaest godina pokazao šta znači sloboda. Taj smo dah slobode osjetili. I to je nezaustavljivo. Konačno je pobijeđena višegodišnja apatija i depresija društva, koju je veoma brižno njegovala Srpska napredna stranka. Pala je u vodu njihova priča da se u Srbiji ništa ne može promijeniti i da sve mora ostati u rukama vladara. Može! Ovo što gledamo je pokret koji vodi do pada Vučićevog režima i do slobode.
Studenti četiri univerziteta u Srbiji su pobijedili apatiju?
Jesu. Naučili su nas da ignorišemo Vučićeve spinove, pa se Vučić sada obraća isključivo svojim biračima. Kojih je sve manje. Proteste i štrajkove danas imate po svim gradovima, čak i po najmanjim mjestima u Srbiji. Ono što građani ne mogu da čuju u kontrolisanim, režimskim medijima, čuju na ulici.
U političkom smislu, Vučić veoma oslabljen.
Kako to znate?
Tako što je, na primjer, umjesto dosadašnjih ”ne dam Vesića” ili ”ne dam Gašića”, Vučić sada ”dao” ne samo premijera i gradonačelnika Novog Sada, nego i cijelu vladu. Vučevićevu ostavku sada pokušava da predstavi kao visokomoralni čin, iako je ona podnijeta tri mjeseca nakon tragedije u Novom Sadu. Naravno, te mu manipulacije više ne prolaze, moraće da sjedne za sto i prihvati određene ustupke. Kakve? Predsjednik Vučić kaže da neće prihvatiti prelaznu vladu.
Ne bih previše ozbiljno shvatala Vučićeva zaklinjanja u to da neće prihvatiti prelaznu vladu. Baš kao što je, ponavljam, govorio da „neće dati” ovoga ili onoga, a onda dao vladu u paketu, tako će i sada učiniti upravo ono što tvrdi da neće. Najbolje bi bilo da, umjesto opozicije, u tu prelaznu vladu, uz punu podršku studenata, uđu eksperti, nestranačke ličnosti, profesori, stručnjaci. Vučiću bi takav epilog najmanje odgovaralo.
Zašto?
Zato što je riječ o ljudima koje lično ne poznaje i koje ne može da potkupi. Sa političkim strankama bi ostao na terenu koji poznaje i razumije. Sa mnogima od opozicionara već je imao saradnju i dogovore, zna dokle može da ide.
Predsjednik Vučić ponavlja da jedva uspijeva da kontroliše bijes većine, koja navodno ne može da trpi studentske proteste i blokada. Što je to – upozorenje ili prijetnja?
Prijetnja. Vučiću nije u prirodi da smiruje; cijela njegova vladavina prepuna je primjera podizanja tenzija, stvaranja razdora, širenja mržnje i agresije. Čak i kad obeća da će se potruditi da smiri strasti, ne može da izdrži ni dvanaest sati i već se sjutradan vrati na staro. To što ste citirali nesumnjivo je prijetnja, s tim da Vučić očito ne razumije da više nije većina. Ostali su mu mafijaški krugovi, tzv. kapulljaši, koji su okoristili o njegov režim. „Kapuljaši” koji su tukli studente su identifikovani. Reč je o strukturi koja učestvuje u različitim poslovima sa režimom; obično su bez škole, nekompetentni, postavljeni na visoka mjesta u javnim preduzećima i ostalim državnim institucijama. Vučić je okružen takvim ljudima, spremnim da štite sopstveni interes i svjesnim da njihova sloboda u potpunosti zavisi od njegove političke sudbine.
To znači da će braniti predsjednika Vučića? Režim može na njih da računa?
Može, ali oni više nisu većina. Vučić njima više nikoga ne može uplašiti. Uostalom, iako su studenti tokom protekla tri mjeseca bili njihove žrtve – napadali su ih, gazili na ulicama – to je, umjesto da ih uplaši, samo dodatno mobilisalo i motivisalo građane da se pridruže protestima. Taj građanski bijes mnogo je jači i važniji od bijesa mafije i lojalista na koje se Vučić poziva i kojim nam prijeti. Građani će braniti studente od njegovih ”kapuljaša”.
Kako?
Niko tu djecu više neće tući i napadati. Nećemo stajati po strani, pružaćemo im podršku – logističku, pravnu i fizičku. Zaštitićemo ih od Vučićeve mafije i kriminalaca.
Studenti su juče blokirali tri mosta u Novom Sadu, prethodno Autokomandu u Beogradu. Organizovani su, sinhronizovani, sposobni da jasno artikulišu svoje političke zahtjeve. Jesu li Vas iznenadili Vaši studenti?
Studenti su informisani, razumiju politička previranja u zemlji i svijetu, te me u tom smislu nisu iznenadili. Ipak, vjerujem da je veliki broj građana, pa i same studente, iznenadila sposobnost tih mladih ljudi da se organizuju, da u političkom smislu jasno artikulišu ono što žele.
Većina studenta i gimnazijalaca djeca su iz porodica srednje klase, dosta zakinuta neoliberalnom ekonomskom tranzicijom. Roditelji studenata uglavnom su odrastali u režimu u kojem su se takođe morali boriti za slobodu, pa su i svoju djecu vaspitavali u duhu građanskih vrijednosti. Hoću da kažem da to nisu djeca prepuštena sebi, nego su to mladi i lijepo vaspitani ljudi, naučeni da njeguju prave vrijednosti. Zahvaljujući znanju i vještinama kojima vladaju, ali i društvenim mrežama, uspjeli su da razumiju svijet u kojem žive. Za razliku od moje generacije nekada, njihovo znanje, informisanost i sloboda ne determiniše država i društvo čiji su dio. Njihov je cio svijet. Taj je svijet njihova kuća. Žele da žive u uređenom društvu, u kojem će, umjesto jednog čovjeka, odluke donositi institucije. Ne pristaju na kompromise, niti na tajne dogovore sa Vučićem. Vučić, kažu, nije adresa. Nije nadležan!
(SB)
(4)