Dok Rusija napreduje u Ukrajini, Evropa se priprema za mogućnost širenja rata, piše stručnjakinja za vanjsku politiku Frida Ghitis u komentaru za američki CNN. Ona je uvjerena da Ukrajini treba dozvoliti da koristi američko oružje za napade unutar ruskih granica.

 

 

Kada je ruski predsjednik Vladimir Putin stigao u Peking u četvrtak na još jedan sastanak sa svojim kineskim kolegom Xijom Jinpingom to je bila pažljivo koreografirana demonstracija sile. Svi su se smijali. U međuvremenu, atmosfera u Evropi teško da može biti manje vesela, prenosi CNN.

 

 

U srijedu je slovački premijer Robert Fico teško ranjen u pokušaju atentata. Vjeruje se da je Fico trenutno van životne opasnosti, a mnogi detalji o pucnjavi još uvijek nisu jasni. Ali dramatičan događaj je dodao lošu slutnju u regionu: osjećaj da je – bez obzira koliko je situacija već napeta – neophodno pripremiti se jer bi moglo biti mnogo gore.

 

 

U deset dana otkako je Putin položio zakletvu za još jedan mandat, njegov peti kao ruski predsjednik, ruske snage su pokrenule iznenadni napad na sjeveroistočnu Ukrajinu, približivši se drugom po veličini gradu u zemlji, Harkovu, i zauzevši nekoliko ukrajinskih sela.

 

 

Prema ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, koji je otkazao sva svoja putovanja u inostranstvo, svrha ruskog blickriga je da natjera Ukrajinu da poveća svoju odbranu.

 

 

Taktički, pritisak Moskve je ojačao njenu poziciju na terenu, čak i prije nego što su pošiljke obećanog američkog oružja stigle u Ukrajinu. Politički, Putin napada nekoliko mjeseci prije mogućeg povratka bivšeg predsjednika Donalda Trumpa na vlast u SAD-u. Trump je nagovijestio da neće pomagati Kijevu tako intenzivno kao sadašnji predsjednik Joe Biden. Britanski ministar vanjskih poslova David Cameron još jednom je upozorio pristalice Ukrajine da je ovo “izuzetno opasan trenutak”. Prema njegovim riječima, Rusija je zapravo “ponovo napala”.

 

 

Kipi i drugdje na istoku

 

 

Štaviše, Evropljani su gledali kako Putinovi saveznici u Gruziji, bivšoj sovjetskoj republici, ignorišu masovne ulične proteste i odobravaju nacrt zakona o takozvanim “stranim agentima” koji je skoro kopija Kremljovog obračuna protiv prodemokratske opozicije. Bila je to pobjeda Moskve i poraz velike većine Gruzijaca, koji žarko žele da se njihova zemlja pridruži demokratskoj Evropskoj uniji.

 

 

Osiguravanje pobjede bez rata je jeftinije. Zato se Moskva miješa u Moldaviju, još jednu bivšu sovjetsku republiku koja se nada pridruživanju Evropskoj uniji. Sve je više dokaza o ruskom miješanju u mnoge izbore u Evropi i drugdje, ubrizgavanjem dezinformacija i raspirivanjem političkih tenzija.

 

 

Zanimljivo je da je slovačko ministarstvo vanjskih poslova optužilo Rusiju za miješanje u slovačke izbore, čime je na vlast došao Putinov poštovalac Fico (Moskva je negirala optužbe). Obraćajući se medijima ispred bolnice u kojoj se Fico liječi u srijedu, slovački ministar unutrašnjih poslova upozorio je da je Slovačka “na rubu građanskog rata” zbog političkih tenzija. Ministar je napad opisao i kao politički motivisan, jer je osumnjičeni policiji rekao da se ne slaže sa Ficovom politikom.

 

 

Epohalni izazov za Evropu

 

 

Ono što je počelo prije više od dvije godine kao ruska invazija na Ukrajinu pretvorilo se u epohalni izazov za Evropu. Sa napredovanjem Rusije u Ukrajini, cijeli region je svjestan činjenice da je ovaj sukob više od opstanka bivše sovjetske republike. Nemilosrdna realnost da će ono što je započelo u Ukrajini promijeniti Evropu u godinama koje dolaze svakim danom postaje sve neizbježnija.

 

 

Ranije ove sedmice, Putin je napravio još jedan iznenađujući potez u Moskvi smijenivši dugogodišnjeg ministra odbrane Sergeja Šojgua. Zamijenio ga je Andrejem Belousovom, bivšim državnim funkcionerom koji je ekonomista i, prema mišljenju stručnjaka, dobro poznaje “pitanja vojno-industrijskog kompleksa”. To sugeriše da je trenutni plan transformacija Rusije u potpunu ratnu ekonomiju.

 

 

Sada i Evropa ubrzava svoje pripreme, ne samo da podrži Ukrajinu, već i da se odbrani.

 

 

Ne tako davno, činilo se da je Ukrajina imala prednost, jer je potisnula Rusiju sa okupiranih teritorija. Sada se to promijenilo. Kada su ekstremno desni republikanci u Predstavničkom domu američkog Kongresa zaustavili paket vojne pomoći na šest dugih mjeseci, Rusija je preokrenula tok rata. Pomoć je odobrena prošlog mjeseca, ali je bilo prekasno. Trebat će neko vrijeme da pomoć stigne, a čak i tada će se neravnoteža u vojnom snabdjevanju nastaviti.

 

 

Ruska militarizovana ekonomija, u sistemu bez pritužbi sa Putinom u potpunoj kontroli, dobija više od oružja od Irana i Sjeverne Koreje. Prema Sjedinjenim Državama, Rusija također prima ključnu pomoć od Kine, koju poriče i smiješno tvrdi da je neutralna. Rusija također proizvodi tri puta više artiljerijskih granata od Ukrajine.

 

 

Sa napredovanjem ruskih snaga i s Putinom koji je sukob uobličio kao sukob protiv Zapada, Evropa ulaže ogromne napore da se pripremi za najgore. Kada se historičari osvrnu na aktuelna dešavanja, neće moći da tvrde da je Evropa ignorisala prijetnju, čak i ako je dugi niz decenija nakon Hladnog rata, kao što sada znamo, bila obilježena pretjeranim optimizmom o trajnoj moći mira i demokratije.

 

 

Norveška, koja dijeli ključnu granicu s Rusijom na Arktiku, članica je NATO-a, ali ne i EU. Upravo je predstavila ogroman 12-godišnji plan vojne ekspanzije. Do 2036. njen budžet za odbranu će se udvostručiti, a vojska će imati tri puta veći broj brigada.

 

 

U Londonu je britanski premijer Rishi Sunak nedavno najavio veliko povećanje izdataka za odbranu kako bi se zemlja stavila na “ratnu osnovu”. U Holandiji, gdje je odlazeći premijer Mark Rutte favorit da postane novi generalni sekretar NATO-a, očekuje se da će se budžet za odbranu udvostručiti sa 14,3 milijarde eura 2022. godine, kada je Rusija započela rat, na 28,6 milijardi dolara do 2029. godine.

 

 

Možda je najdramatičnija najava francuskog predsjednika Emmanuela Macrona koji nije isključio slanje zapadnih trupa u Ukrajinu. Ranije ovog mjeseca rekao je da će to pitanje postati legitimno ako Rusija probije front i Zelenski zatraži pojačanje. Macronove izjave su odbacili evropski saveznici, koji se i dalje plaše da ne isprovociraju Putina na direktnu konfrontaciju.

 

 

U stvari, ovaj strah je postao glavno ograničenje za ukrajinske trupe na terenu: Bijela kuća zabranjuje Ukrajini da napada mete unutar Rusije oružjem koje ona daje. Prema Institutu za proučavanje rata, ova politika “ozbiljno ugrožava sposobnost Ukrajine da se odbrani od ruskih ofanzivnih operacija” u regiji Harkov, stvarajući “utočište” za Rusiju da napadne Ukrajinu sa pograničnih područja.

 

 

Krajnje je vrijeme da olabavimo ova ograničenja. Ukrajini mora biti dozvoljeno da se brani, čak i ako to znači napade unutar ruskih granica. Cijena dopuštanja Putinu da potčini Ukrajinu je, kako postaje sve jasnije, previsoka.

 

 

Njemačka, iako odbacuje ideju o slanju trupa u Ukrajinu, očigledno se sprema da ponovo uvede regrutaciju. Dokument koji je procurio otkriva da Berlin razmatra obaveznu vojnu službu za 18-godišnjake. To je znak da je sadašnja kriza postala prekretnica u pogledu nacionalne i regionalne sigurnosti, sa posljedicama koje će trajati godinama, bez obzira na to kako i kada se ovaj rat završi.

 

 

Pripreme za mogući rat najupečatljivije su u Finskoj, koja dijeli najdužu europsku granicu s Rusijom i koja je već izgubila teritoriju zbog invazija Kremlja. Finska nije samo izgradila skloništa za civile, već je i povećala zalihe – ne samo oružja, municije i goriva, već i žitarica za prehranu stanovništva.

 

 

“Rusija poštuje moć,” rekao je finski general-potpukovnik Mikko Heiskanen, opisujući višegodišnji plan pripreme za odbranu zemlje.

 

 

Putin i Xi možda imaju više razloga za osmijeh u ovom trenutku, ali Evropljani žele osigurati da ova situacija bude samo privremena.

 

(CNN)

(200)

Putinov “blickrig” potresa Evropu: “Dopustite Ukrajini da sa oružjem SAD-a raketira Rusiju”