Radenkovi roditelji napravili grešku zbog koje će se TVORAC PISMA IZVUĆI!

Uznemirujuće pismo koje je u srijedu oko podneva stiglo na kućnu adresu porodice Nikodinović iz Loznice, čiji je osmogodišnji sin Radenko preminuo prije mjesec dana posle preloma ruke, jučer je predato lozničkoj policiji. Dječakov otac Milan odnio je pismo u kojem su na najgrublji način izvrijeđani on i njegova supruga Zorica, koja je i primila pošiljku za koju nije mogla ni da pretpostavi kakav sadržaj nosi.

– Pismo sam odnio u nadi da će policija uspjeti da utvrdi ko je autor bljuvotina upućenih supruzi i meni. Kako su mi objasnili inspektori, biće teško utvrditi po otiscima ko ga je poslao jer su na papiru sada različiti otisci. Kovertu i pismo držali smo svi, moja supruga, majka i ja, još neki prijatelji kojima sam ga pokazao, tako da su na njemu brojni tragovi prstiju. Meni i nije pretjerano stalo da saznam ko je to uradio jer sam pretrpio toliki udarac gubitkom sina da me sada teško može bilo šta toliko uznemiriti. Ne mogu samo da shvatim da se neko na ovaj način bavi našom mukom i da nema obzira prema nekome ko je već mjesec dana van sebe od tuge – kazao je Milan poslije izlaska iz policijske stanice.

Kako je objasnio, na pismu se ne može jasno vidjeti pečat kojim je poništena markica, tako da nije lako utvrditi ni odakle je pošiljka upućena.

– U policiji su mi objasnili da će pokušati preko DNK analize da pronađu krivca. Da li će uspjeti ne znam s obzirom da je pismo bilo u kontaktu sa više ljudi. Kada sam ga nosio u fotokopirnicu i tamo su radnici morali da ga uzmu u ruke, mada sam ja poslije toga pismo odmah spakovao u kesu i tako ga i predao policiji. Kod mene je ostala fotokopija. Inače, pismo je adresirano i pisano hemijskom olovkom, a tekst je na papiru iz školske sveske u linije – objašnjava dječakov otac.

Pošiljka, koja je unijela nove nemire u porodicu Nikodinović započeto je rečenicom: “Klošaru, prestani više da se slikaš i daješ izjave u štampi!“, a nastavljeno uvredljivim pitanjima „Zar te nije sramota? Jel se tako žali izgubljeni sin, bijedo jedna? Dosta više, ko si ti slijepče jedan?“. U pismu se pominje i vlasnik jedne televizije na kojoj su Nikodinovići gostovali u emisiji, a autor pošiljke još konstatuje: “Da ste ti i ta tvoja bijednica više vodili računa o djetetu to se ne bi desilo. Da li će ti biti lakše kad saznaš ko je kriv, šta hoćeš, pare te muče? Marš, đubre jedno!“.

To pismo je potpisano sa “N.N. Dobrić“, ali pretpostavljam da je riječ o skraćenici za nepoznatu osobu jer nikoga ko ima te inicijale ne poznajem, a da živi u susjednom selu. U našem okruženju je Donji i Gornji Dobrić, s kojim se Kozjak graniči, i skoro da nema čovjeka ili porodice koju ne poznajem. Sumnjam da je ta osoba bliska doktoru protiv kojeg je Ministarstvo zdravlja podnijelo krivičnu prijavu za nesavjesno liječenje našeg sina, ali i sam potpis može da bude varka jer, ako je neko želio da bude anoniman, ne znam zašto bi na kraju pisma napisao odakle je poslato – priča Milan.

(721)