Nakon tematske proširene sjednice Vlade RS, bjegunac od bh. pravosuđa i predsjednik RS Milorad Dodik je u svom obraćanju uključio sav arsenal retoričkih prijetnji, teorija zavjere i otvorenih napada na ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Njegov govor, izrečen vidno nervoznim i prijetećim tonom, zapravo pokazuje čovjeka stjeranog u politički ćošak, koji pokušava vlastitu defanzivu predstaviti kao ofanzivu.
Vidno prehlađeni Dodik iznio je niz optužbi na račun vlastitih ministara, Tužilaštva RS, zaposlenika u administraciji RS, zaprijetivši im eliminacijom s pozicija ukoliko se ne potrude da on, ali i svi drugi vide kako ga prate u njegovoj sumanutnoj retrogradnoj politici. Posebno se obrušio na Tužilaštvo RS, zaprijetivši da će ga ukinuti i formirati neko novo. Valjda prema vlastitim pravilima.
Pokušaj učvršćivanja kontrole
Ono što je izgovorio danas pokazuje da je otvorio još jedan front i krenuo sa unutrašnjim obračunima. Prijetnje vlastitim saradnicima nisu ništa drugo do pokušaj da disciplinira unutarstranačke redove, pokuša učvrstiti kontrolu i zastrašiti ljude u vlastitoj stranci. Poruka je da se oni koji ga ne budu slijepo slijedili neće dobro provesti.
Dodik očito više nema podršku koju je imao u vlastitim redovima. Zbog toga i jeste tako nervozan. Pokušaj da zadrži kontrolu kroz prijetnje i zastrašivanje je potez očajnika u političkom padu.
Opasan segment njegovog govora bila je aluzija na naoružavanje RS. Iako tvrdi da želi mir, Dodik je naglasio da “znaju šta imaju”. Ovakva retorika je direktna prijetnja sigurnosti u zemlji.
Seoski siledžija
Dodikov nastup jasno pokazuje kako je on politički lider pod pritiskom. Prvostepena presuda Suda BiH, nove istrage zbog rušenja ustavnog poretka, činjenica da se ne može kretati po BiH, od Dodika su napravili nervoznog političara koji više ne zna šta radi.
Pokazao je to i jučer protjerivanjem njemačke ministrice iz RS, koja je kazala kako joj je u Banjoj Luci prijećeno. Time je cijelom svijetu pokazao da nije ništa drugo do obični seoski siledžija, koji bi sve rješavao silom, pa i pesnicom ako treba.
Autor: E. K.
(675)